| GITA23. 06. 2010 20:51:15 |
Danas po više od pola godine opet u nama tako ljubljene Zapadne Julijce. Zapeljemo se na Nevejski prijelaz i parkiramo na parkiralištu uz hotel Canin. Prelazimo livadu i brzo nalazimo početak puta 636, koji vodi u šumu. Put je čudesan, udoban mulatjera. Kad se popnemo iznad šumske granice, počinje hodanje po tipičnom „kaninskom“ razgibanom krškom terenu. Usput s zanimanjem gledamo ruševine iz Prvog svjetskog rata, kojih uz put ne manjka. Uskoro dolazimo na raskrsnicu – desno se put nastavlja na Prevalu, mi skrenemo na put 637. Odavde neko vrijeme put ide skoro ravno. Stvarno je tako kako kaže Mašera – kao da se šetamo po šetalištu s božanskim pogledima. Kad „šetalište“ završi, uspinjemo se serpentinama na sedlo Robon (Sella Robon) odakle brzo dosegnemo odlično uređeni speleološki bivak Modonutti-Savoia. Tu se inače odlično označeni put završava, do vrha Velike Bavhe još je kakvih četvrt sata uspona, put nam pokazuju možići. Na tom zadnjem dijelu puta treba malo opreza da slučajno ne zakoračimo u neku pukotinu, pa i ruke treba ponekad koristiti. Na vrhu, označenom velikim možićem, unatoč prilično hladnom vjetru zadržavamo se slabo sat vremena. Pogledi su jednostavno predivni. Dok se ogledavamo okolo, nedaleko opazimo još „nešto“ sličnog vrhu, i označeno velikim možićem – je moguće da ima Velika Bavha dva vrha? Na silaznom putu pokušavamo naći prijelaz još na „onaj drugi vrh“, ali ga ne nalazimo baš brzo, i već nam se dosta žuri, zato silazimo natrag na sedlo Robon, u krnici pod njim nastavljamo po putu 637, koji nas po drugoj strani dovede do izlaznog mjesta.
Na putu uspona je u gornjem dijelu još dosta snijega, ali prelaz nije ništa zahtjevan, zato su cepini ostali u ruksaku.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23
|
|