| katty18. 10. 2011 12:15:51 |
Također sam jučer krenula na Veliki Draški vrh . Startala na kraju pokljuške ceste u 6.30, išla preko planine Konjščica do sedla Jezerce, gdje su me ocharali pogledi na okolinu. U dolini naravno more magle , na ovoj visini već baš ugodno toplo—no da, ja još uvijek u bundi. Blago je puhalo, pa se brzo okrijepim i nastavim dalje. Put prema Studorskom sedlu djelomično poledenio , jer je to sjena, još ima neke krpice snijega, koje dobro dođu, jer je snijeg smrznut i sigurno se po njemu hoda, pa još imaš stope, tako da nema panike . Iz Studorskog sedla super pogled na Bohinjsku dolinu i Vogel te donje Bohinjske planine. Kao što je već u prethodnim komentarima spomenuto, i ja na tom sedlu pogrešam neku informativnu tablu . Ne zadržavam se previše i idem prema Velikom Draškom vrhu. Kad se osvrnem nazad, opazim stariji par koji se uputili prema Vodnikovoj koći. To su bili prvi živi duhovi koje susretnem ili opazim na prvom dijelu puta. Put je na početku među ruševjem prilično uzak , pa vjerojatno neki pohođnik se okrene misleći da je promašio ili da je na krivoj stazi. I ja sam na početku tako mislila, ali sam po info iz foruma znala da nisam mogla promašiti . Među borovcima opet strgnem hlače, ali me ništa nije spriječilo da stignem do vrha. Koljena i mišići na tom dijelu puta rade, nema šale . Prema vrhu zadnjih nekoliko 100m više manje trava, što je super. Vrh ima žig, ali više nema knjižice za vpise. Pogledi fantastični, predivni, ludi lijepi . Malo puše, ali nije strašno. Triglav kao na dlanu, isto Mali Draški vrh, Viševnik, Debela peć i Tosc. Na vrhu se zadržim 1,5h, pa naravno, treba iskoristiti lijepo i toplo vrijeme . Na Viševniku malo posjeta, isto na Malom Draškem vrhu. Na povratku susretnem dva prijatna starija gospodina s Primorske. Iz sedla napravim desetak koraka prema Ablanci, ali se radije vratim—nisam pogledala kakav je put, pa bolje ne riskiram . Na Jezerima se opet okrijepim, zatim preko Konjščice na Pokljuku i u dolinu. Na vrhu Ablance su dva planinca koji su prije bili na VDV. Budući da su put od VDV do Ablance odradili jako brzo, danas ih mogu usporediti s kozorogama koje tako skaču po stijenama.  Ako sažmem, bilo je ludo, gotovo kičasto vrijeme, ocharali su me super pogledi i vrh gdje sam bila prvi put. Slike slijede.
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
|
|