Poslije 10 dana javljam se, priroda nas ovaj put dodobra iznenadila snagom, nakon zadnjeg komentara žled se nakupljao, bilo ga već 3-4cm, tad vani kao za 1.1. zbog lomljenja grana. Tad smo ostali i bez struje, telefona, GSM signal nula, ceste neprolazne (10km do doline). Grijali smo se štednjakom/krušnom peći, čak ispekao kruh. Spavao u sobi 10-12°C, ujutro manje. Naglavnom svjetlom prebirao planinski vjesnik cca 30 brojeva. Van samo s derezama hodljivo, samo s gojzerima nisam mogao donijeti drva u kuću... do danas ceste plužene, drveće uklonjeno ali još na seljačkom agregatu (min.5x/dan nestane struje, noću ugase), telefoni potrgani pa sam dao namontirati bežični internet. Ceste bile zatvorene do nedavno, danes bez problema prohodne. Osjećaj i dejansko kad proživiš i vratiš se iz 2014. u 1950., ali ne shvaćajte krivo, navikli smo prov života i jako ponosan na štednjak koji je davao grijanje, skuhana večera, mlijeko i kao nekad prebirao PV pored njega. Snega pola metra. Jučer po šumskim stazama, godinama nudile rekreaciju, sam čistio grane, čak porezao smetajuće grane, sad totalna polomija, sručeno drveće, odlomljene grane u krošnjama čekaju pad, prelaz čez smrekove grane, al ću već grane ukloniti, negdje obvoz.