| j.27. 08. 2025 18:26:44 |
Staza koja vodi po padinama između Rutarskog Vršiča i ispod Vrh nad Mužicima, dakle po padinama Rušja orografski lijevo od Macesnovog grabna, imao sam već neko vrijeme na umu i predstavljala mi je poseban izazov. Također zbog imena Zeleni pakao, koje navodi Tine Mihelič. Naravno, zanimalo je i Profesora, pa smo se odlučili priključiti stazici preko uskog jezika klanca koji vodi desno od ulaza u Macesnov graben gore prema Siljevom robu. Grapica se završila s previsnom zaporom, koju smo zaobišli desno pa malo po prvoj a zatim po drugoj klancu desno do visine oko 1470 m, gdje smo naišli na jedva primjetnu stazicu.
U smjeru prema Slemenu se put (naravno PP) izbjegava prepreke i klance. Kroz rušlje koje je sve gušće vodi gore-dolje i po 20 metara i više. Kod trećeg, lijepog klanca urezanog u stijenu počinje "Zeleni pakao". Stazica i tragovi nestaju više puta, oko 200 metara borbe s rušljem nas je čekalo do sljedećeg četvrtog klanca pod velikom zelenom glavom. Došli smo malo previsoko, pa smo morali sići da uopće uđemo u klanc. Nastavak na suprotnoj strani klanca izgledao je kao trag koji se povremeno gubi, ali smo nekako zadržali smjer. Bez većih komplikacija obišli smo sljedećih 200 metara i skočili u Veliki bijeli klanc, nakon što smo neko vrijeme "parazitirali" na rušnatim policama uz izloženi rub klanca. Samo upozorenje: kroz zaraslo rušlje gdje stazica uglavnom nestane, tragovi jedva primjetni, ne ideš baš brzo. Trebali smo oko sat za prvih 200 metara i isto toliko za sljedeće.
Odavde dalje ne bi trebalo biti problema s orijentacijom i rušljem, mislili smo tada.
Klanc ima skok koji zaobilaziš po obraslom terenu lijevo, pa smo se odlučili nastaviti po tom terenu. Kasnije smo ocijenili da bi možda bilo bolje ići bliže rubu klanca ili po njemu. Ništa zbog toga, pod stijenom na vrhu okrenuli smo lijevo i nastavili preko sljedećeg pa u još jedan (sedmi) klanc. Ovaj je imao zahtjevan i krušljiv kršljiv izlaz, oko 15 metara visok, s kojeg je kamenje letjelo u prepadnu klanc dolje i opet nam uzelo vremena. Stazica je dalje postala vidljivija, sljedeća dva klanca prohodna bez većih problema. Ispred nas smo ugledali toranj s dva obrasla vrha, na koji vode strme trave. Nije bilo preteško, samo nekoliko metara prelaz na drugoj strani bio je krušljiv i malo izložen.
Udobna stazica vodila je do sljedećeg klanca gdje se završila. Tačka. Zemljovid kaže da treba prijeći ovaj i sljedeći klanc dijagonalno lijevo gore prema grebenu pod Vrhom nad Mužicima. Ali nama tamo nije išlo. Krušljivo, strmo, opasno, svaki od dva klanca imao je skok na kraju gdje priča može nepredvidivo završiti. Niže dolje zeleni travnati jezik obećavao prolaz na rub. Ali kako do njega?
Profesor je otišao malo dalje gore prvim klancem pogledati, ja sam razmišljao praktično na kraju staze. Nešto vremena smo raspravljali, naravno svatko na svom bregu klanca. Poziv na 112? Strava!
Travnati jezik mamio, ali bio je oko 50 metara niže, zemljovid je pokazivao gore... Konačno nam je sinulo. Profesor s drugog brega klanca primijetio je znatno niže doli kod dva macesnova drveća mali prolaz gdje bi se moglo doći iz prvog u drugi klanc. U prvom klancu bio je šljunak od malo većih kamenova. Pažljivo se spustio njime do drveća. Pijesak je izdržao unatoč strmini i nije se splaznuo preko skoka. Prelaz u susjedni klanc bio je podnošljiv. Slijedio sam ga, izdržalo je i mene.
Kod drugog klanca koristili smo istu tehniku. Odmah prije skoka skrenuli smo desno na kršljivi teren koji nas je sigurno doveo do travnatog jezika, na vrhu kojeg smo očekivali lakši teren i uskoro stazicu iz Črlovca. Trave su bile jako strme, ali je išlo. Za par minuta bili smo na rubu.
Možda savjet ako netko još ode tamo: provjeriti treba li moguć prolaz lijevo pod tornjem s dva obrasla vrha a ne preko njega. Pogledom natrag osjetili smo tamo direktan pristup travnatom jeziku, preko kojeg bi se možda lako izbjegli kršljivi klanci.
Na grebenu nas je dočekao prekrasan pogled lijevo prema Rutarskom Vršiču i desno prema Triglavu, samo ravno naprijed nije bilo lijepo. Nakon desetaka metara izloženog grebenčića slijedila je skalnata propast neodređene težine koja je pritiskala dušu. Duboko smo udahnuli i bacili se na nju. Tehnički nije bilo preteško, ali hvati i stube letjeli su u dubinu kao na okladu. Greške u takvom svijetu nisu dopuštene, pa polako. Na kraju izloženo prečenje lijevo, ali u veliko zadovoljstvo dva već pomalo iznošena parazita krušljivu skalu zamijenile su čvrste rušnate grane. Još korak-dva i bili smo u rušnatom pojasu. Stvarno smo odahnuli.
Ali ne dugo. Tinetov izraz "Zeleni pakao" vjerojatno bio namijenjen samo donjem dijelu puta, ali mi smo njegovu punu težinu osjetili tek na ovom obraslom grebenu. Ne previsoko rušlje (oko metar i pol) bilo je gusto isprepleteno u sve smjerove. Na zemljovidu uvučeni put vodi grebenom, točno gdje smo bili. Ali nije bilo ni traga ni glasa o njemu, čak ni nekoliko metara desno, lijevo je ionako prepad. Nijgdje tragovi, odrezane grančice, manje udorine od prolaska životinja ili ljudi. Put, ako je ikad postojao, nestao je kao zakopan zauvijek.
Opet smo potrošili sat ili više, ovaj put samo za 70-80 metara intenzivnog tučenja i gušenja. Konačno se z desne pojavila porezana ali slabo uhođena lovačka staza iz Črlovca. Pa opet nestala. Da bi mjera bila puna, vrh za koji smo se nadali da je Sleme pokazao se samo predvrhom. Srećom su prema njegovom vrhu u smjeru nastavka puta vodile kamene stepenice u dobroj stijeni koje su omogućile pravo uživanje u penjanju. Brzo smo bili na vrhu. Priznajem, malo u strahu da prema Slemenu nema slučajno krušljive škrbine ili slično. Nije bilo. Sjajan prolaz uz grebenčić s odličnom bijelom stijenom doveo nas je na Sleme.
Uhhh!
Kasnili smo, pa nismo sišli dolinom preko Cjanice i Smrajke kao što smo planirali, nego dugim putem u Mojstranu. Taj spust mi je iscrpio najviše energije od cijelog dana. Kako smo iz Mojstrane došli do auta koji smo ostavili na parkirištu u Podkužah, to je posebna priča. Pričat ću je nekog dugog zimskog večera uz pivu. Možda i neku drugu avanturu iz lutanja po Zelenom paklu. Recimo kako mi se kod kuće iz odjeće stresao cijeli kup macesnovih iglica, u prsluku pa sam našao storžek koji mi je rušlje stavilo u džep. Možda za sreću. Ili ću samo šutjeti.
Nekoliko slika više na Modrini neba.
P.S.: Neke slike dao Profesor. Hvala!
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26
| (+8) |  | |
|
|