| suhy17. 11. 2024 00:10:32 |
Da, gore se očito ne zalijeće baš gusto. Pogled na okolne vrhove je zaista čudolijep, što je lijevo oko primijetilo i desno potvrdilo, ali put do pogleda i natrag je dosta mukotrpan i zao. Ali se ipak isplatilo.
U pola deset se istraživač beskorisnog svijeta zapali od zaselka Pod Košutom po svježe oranim, ali za hodanje strašno neprijateljskim vlaćama u strmi obronak. Misleći da će prisluhnuti terčno septakordno subdominantnoj harmoniji spokojne tišine, šuma vjetra i ptičjeg cvrkuta, u bubnježe, nakovnje i čekiće umjesto milozvučnog blagra juri oštar zvok motornih pila koji se razliježe iz okolnih šuma. Pošteni hribolazac bi naravno shvatio da bez oglušujuće kakofonije koja puni zračne mase pod Košutom ne bi bilo kruha za mnoge poštene i marljive duše u ovim šumovito bogatim krajevima. Ali se brzo pokaže da motore ne treba kriviti za patnju hribolazčeva sluhovoda. Pa je subota, a to je po običajima od davnina dan odmora za poštene zgarane. I u šumama bi trebala vladati tišina. Otkud onda buka koja reže i seče u uho naviknuto na urbani vrv, hribolazac se glave bjelji. Povrh toga, ako vjerovati vlastitim ušima, buka ne dolazi iz doline kako bi hodnik na 1400 m očekivao, nego se čuje visoko iznad njega. Da se na ovoj visini motorkama mjeri smreke jako je čudno, jer vlake za spuštanje drva u dolinu davno nema. Obronek je tu tako okomito postavljen da je čovjek na školsku obuću nataknuo čak dereze da mu se ne dogodi nesretan slučaj kad bi bokom kliznuo niz obronak. Budući da vlastitom pameti ne dođe do dna, ide predan sudbini po jedva vidljivoj stazi prema vrhu. Kad mu se pod nogama natupi sljedećih sto visinskih metara i nađe na maloj čistini, iznenada ugleda dva mliječnozubca - više od šesnaest ili sedamnaest proljeća nisu imali - sjedeća na travi odjevena u pisane haljine, sa štitnicima na koljenima i laktovima te kacigama na glavi. I stvar je čovjeku postala jasna odmah, zašto pred njima vidi još dvije kroske kako isto počivaju u travi da im se rashladi pregrijani motor i dođe do daha. Da, to je bila ta nepodnošljiva buka, jer su se mladići na svojim kroskama na sve strane mučili u obronak gdje se domaće osjećaju samo još srne i kozorogi. Čak i na pitanje ide li dalje, odgovorili su da još nisu završili. Čini se da ćemo uz planinare, penjače, skijaše, gorske bicikliste, trkače dobiti novu pasmu hribolazaca koji će na kroskama jahati na vrhove. No, do samog vrha im ipak nije uspjelo, ali bi uz viđeno i posebno jako čujeno lokalni šerifi, župani, rendžeri, inspektori, supervizori i ostali kojima je vlast premoćno udarila u glavu mogli ponovno razmisliti o opravdanosti rampe, parkinga, ulaznica, zabrana i sl., čime u ime kvaziprirodovarstva sve više ogorčavaju život poštenom planinskom svijetu, a njima se po stazama, vlaćama, šumama, pašnjacima bez ograničenja izmiču divljaci na motorima i četverotroškama.
S vrha se čovjek prošeće još nekoliko stotina metara po grebenu prema Velikom vrhu, kad prošeće postane s lijeva i desna previše zračno, pametno se okrene, vrati na vrh i na derezama siđe prema dolini. Budući jako znatiželjne narave, napravi po bezpotju još zaokret do Pl. Šija koja je planina samo po imenu jer na njezinu mjestu sad stoji samo šuma, o planini ni traga ni glasa.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19
| (+9) |  | |
|
|