Zašto uopće idemo u planine?
|
| medo*6. 10. 2009 08:56:04 |
...jer mi planine pjevaju pjesmu o prvinskoj ljepoti... nešto domaće, kao što smo nekad legli na toplu krušnu peć... tišina noći i snaga sunca koja budi strast... da idem ponovno.
 1
| (+1) |  | |
|
|
|
|
| kaveljc6. 10. 2009 15:56:10 |
Idem jer su tu i jer osjećam mir i energiju kad sam u planinama. Čak i kad se rodim ponovno, ići ću u planine. Ne bojte se, ja sam i bit ću tamo!
| (+2) | | |
|
|
|
|
| Nosko6. 10. 2009 16:41:08 |
ta je pa duboka 
|
|
|
|
| turbo6. 10. 2009 17:57:17 |
Sam idem u planine iz meni potpuno nepoznatog razloga. Zgrabio me u osnovnoj školi i ne pušta već dobrih 35 godina. Jednom uživam u 16-satni turi, drugom u snježnom vihuru. Pa onda kad se popnem samo par stotina metara i onda ležim kao krava cijeli dan na travi i uživam u dolce far niente. Sviđa mi se kad sam pripet na jeklenici i jednako mi se sviđa kad treba zabiti klin na kakvom bespuću. Uživam na širokoj mulatjeri i još više na jedva vidljivoj gamskoj stazi. S užitkom režem skiju u brdo po novopadnom snijegu, još radije radim zavoje niz brdo. Kad vrijeme stvarno ne dopušta obilazak vrhova, uživam u čitanju planinarskih putopisa i vodiča.
Najljepše je bilo gdje god na putu gore, lijepo je bilo gdje god na putu dolje. Vrh kao vrh je samo lijep trenutak u beskrajnom putovanju.
A sad se pitam, zašto uopće neki idu na more ?!? 
| (+5) | | |
|
|
|
|
| bojann7. 10. 2009 18:39:56 |
Gorazd G, ovo je stvarno izuzetno lijepa i zanimljiva reportaža o Cresu i Lošinju. Bio sam tamo prije 2 tjedna i namjeravao sam se popeti na Osoršćicu, ali mi se onda nije dalo jer je bilo prevruće. Ostaje za neki vikend uskoro kad bude lijepo vrijeme. Oba otoka su prekrasna.
LP
|
|
|
|
| Gorazd G8. 10. 2009 13:58:52 |
Hvala Bojan i sretan put 
|
|
|
|
| dogna8. 10. 2009 16:38:08 |
Turbo, tvoj opis je tako savršen da nema što dodati. Oni koji idemo gore već znamo zašto, onima u dolini se čini čudno što vrag vidimo u tim stenama, vrtačama, stazama, maglama, strminama, ledu, snijegu i..... Ali oni u dolini nikad neće saznati što nas vuče gore.
| (+2) | | |
|
|
|
|
| JusAvgustin8. 10. 2009 19:33:35 |
no, pa se je le tema razživjela, na početku sam mislio da neće biti nič od toga! meni su planine pored svega navedenog mjesto gdje se povučem, moj privatni prostor za opuštanje. u planinama sam smiren, ponekad hiperaktivan, ponekad lijen. trebam to, za oslobađanje svoje energije. ali to je dvosečni mač. time što toliko hodam stičem još više kondicije... kamo s njom? u planinama sam živ. nisi pravi goranac ako ne voliš planine!
| (+1) | | |
|
|
|
|
| natasja1. 02. 2017 09:14:07 |
Vjerojatno imamo različite razloge zašto idemo u planine. George Mallory je na pitanje zašto želi popeti na Mount Everest odgovorio: "Because it is there", Dušan Jelinčič pa je u svojoj knjizi "Zvezdnate noči" zapisao: "Ja osjećam da živim, kad tik pred sumrakom zapiše nježni povjetarac koji je došao izdaleka i donio mi glasove mekih boja, cvjetnog mirisa i prostranstva svijeta. Tada mi je kod srca lijepo i na trenutak osjetim sreću koja je ljepota i ljubav odjednom. I znam da ću ovdje u širjavi sive i mogočne granitne vrhove to više puta osjetiti, da će vjetar više puta zapihati".
Moj odgovor na pitanje bio bi sličniji Jelinčičevom. Jednostavno se u brdima, planinama osjećam kao kod kuće. Tada ne razmišljam o problemima u dolini, uživam u miru, tišini, svježem zraku, prirodi. U brdima sam doživjela toliko ljepota, opuštenosti, uvida...
A vi? Zašto idete u planine?
| (+2) | | |
|
|
|
|
| miri1. 02. 2017 12:10:52 |
Preteško pitanje nam postavila si, natasja.
| (+1) | | |
|
|
|
|
| gorolazka1. 02. 2017 12:47:53 |
Odrasla sam u obitelji s 4 djece, pa su nas roditelji nedjeljama "vukli" po brdima. Ako nije bilo negdje daleko, morali smo barem na Golovec. U vrijeme puberteta počeli smo im se buniti i tražiti svoje putove. U planine se nisam upuštala. Dok mi stariji brat jednog dana nije rekao mala idem gorskim biciklom oko Storžiča, pa pol pješice na vrh. Hajde sa mnom, pa ćemo se sresti tam do gdje ću doći biciklom i ići zajedno na vrh. Pa sam otišla. I zavoljela ih. Planine, mir, tišinu, životinje, ljude koje susrećem za vrijeme planinarenja...
| (+2) | | |
|
|
|
|
| otiv1. 02. 2017 15:41:55 |
Pitanje na koje kod mene ima više odgovora, do kojih sam došao kroz desetljeća obilaska planina. Jedan od njih je ljubav prema cvijeću, prema samoj prirodi, koja mi daje inspiraciju i smiruje me u današnjem prebrzog tempu života.
 1
| (+1) | | |
|
|
|
|
| natasja2. 02. 2017 07:44:37 |
Da, *miri*, ponekad je teško riječima opisati zašto nas tako vuče u planine. Vidim da imamo inače prilično slične razloge... i jedan od njih je ljubav prema prirodi.
Sigurno bi bilo lakše reći, kao što je već *gorolazka* napisala, kako i kada smo počeli ići u planine?
Meni se je želja da idem ponekad u planine občasno pojavljivala od tinejdžerskih godina. Prije četiri godine, po verigi okolnosti, počela sam ostvarivati tu želju i od tada ne zamišljam si život bez njih .
| (+1) | | |
|
|
|
|
| dprapr2. 02. 2017 10:47:45 |
Planina nije luda, lud je taj koji ide gore.
Poslovica je nastala u drugačijim vremenima, ali ipak krije komadić istine, bilo nam drago ili ne.
|
|
|
|
| julya2. 02. 2017 10:54:26 |
Zabavno čitanje na tu temu je Smrt u planinama (dr. Klement Jug); nije tako strašno kao što bi se zaključilo po naslovu.
|
|
|
|
| Zebdi2. 02. 2017 11:14:38 |
julya, mislim da je točan naslov Stena i smrt. Ali luštna je knjiga, da
|
|
|
|
| julya2. 02. 2017 11:22:51 |
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.