jvali - Zadnje poruke

@bagi (Emil), pozdrav! Ne mogu vjerovati! Ovaj camino sam odabrala za ovogodišnji odmor i dok pretražujem korisne info, naletim na tvoj zapis. Opet, i opet ludo super! Čestitam, prvo vama oboma s ženom. I mi s mužem idemo letos tamo i tražimo avionsku kartu. Pronašla sam Zagreb - LaCoruna. Jeste li i vi tako letjeli? Nakon prošlogodišnjeg Camino Francesa koji sam prohodala sama za svojih 5x10, sad opet u dvoje, kao za Camino Primitivo, Fisterra i Muxia te Camino Portuguese, obalna ruta. Nemam drugu opciju osim srpnja, jesu li cipele s membranom stvarno nužne jer sam navikla hodati bez? I za noćenja, sve se može dogovarati usput - budući da ova svjetionička putanja nije kao klasični drugi camino. Budući da imam tvoju privatnu brojku, mogu li slati kakvo pitanje tamo? I vi se imajte beskonačno lijepo. Buen Camino. Hvala.

Srpanj 2022: Malo mi se okrenu naglavačke moji planski odmor, ali ne dopuštam da zbog toga završim i ja na glavi. U stvari moja glava brzo melje i izmleti alternativu: žute strelice se mogu pratiti i na domaćem tlu. Mamac ponudim prijateljici koja odmah ugrize. Mudro odredimo dan odlaska, proučim logistiku, okrenem neke kontakte i sve se složi na pravo mjesto. Idemo u naručje Storžiča gdje teče zakrpan dio gorenjske grane Jakovljeve staze.
Hraše kod Smlednika - Preddvor sa Sv. Jakovom je prvi dio našeg rajže. Prisnemo kod camino prijateljice Francesca u Beli. Drugi dan napišem priču Camino bejbe. Preddvor- Križe gdje tražimo Evu i zajedno odčeknemo dio staze s njom i psićom Lunom koja je navikla na hodanje. Zatim s Mojcom odmarširamo sve do Brezja gdje se duo opet ujedinjuje u kvartet i nazdravi.
Lijep je ovaj svijet, izuzetno lijepa staza, stupite po njoj ako vam je ruksak drag prijatelj i oči naviknute na žute oznake.

majdag: Pohvala paše, u njoj se krije zahvala, srčana zahvala dodajem ja i namenjena je vama. Da bude godina obojena pohodnički, želim sebi i vama i svima na ovoj strani.

bagi/Emil, da, gdje god kliknem, nađem vaš opis puta. Doma ili u Španjolskoj, Portugalu. Mnogo ste posla već obavili. Bravo. Čak nalazim i neke svoje komentare među oglasima, još iz vremena kad sam samo razmišljala o dugim hodanjima. Vesela sam što sam od misli prešla na djela. Pitati ću se i javiti kad budem u nedoumici. Porto-Santiago vuče jako, jer duljina odgovara muževljevim dopustnim danima. I vi uživajte gdje vas korak zanese.

Od praznika do praznika, 27.4.22 - 1.5.22: Prihvaćam ponudu i svojoj planinskoj prijateljici vodim po dolenjskom kraku Jakovljeve puta. Idemo Dol(enjsku) hoditi, kažemo. Ovaj put imam drugu ulogu, ne idem sama i odgovornost je veća. Ni improvisirati se ne usuđujem, pa već prije polaska dogovaramo sve noćenja i smještaje. Put oduševljava. Izuzetna arhitektura, vinogradska padine, šumske staze, novi krajevi i sela, slikovita mjesta, da, izuzetno je koračati po domaćem tlu. Ako ne najbolje iskustvo. Dolenjska nije ravnica, puno je svakodnevnog uspona, jedan km visinskih metara svaki dan. Razdalje su i duge, svaki dan više od 30, može i 40 km. Nije lako, ali se da. Uspejemo. Uz pjevanje, smijeh, razgovor, lijepu prirodu, odličnu družinu, dobre ljude na putu stižemo prijestolnicu kako je planirano. Praznik rada je praznik hodanja. Završena je treća grana Jakovljeve puta. S najvećim zadovoljstvom dijelim komadiće ove prekrasne staze i preporučujem svima kojima mami istraživanje domovine. Put je izuzetno dobro označen, nema straha da se cilj izgubi. Buen Camino po Sloveniji.

bagi, zokipoki: hvala obojici za komentar. Svakih petnaest minuta, ne, još manje, priključujem se na ovu stranicu u vezi s Jakovljevom putom. Sad se intenzivno pripremam za predavanja po knjižnicama i poromila sam sem. Prijatno je pročitati nešto novo. Da, srbe đonovi. Bagi, prošle godine sam prehodila i dolenjski kraj, Slovenska vas-Ljubljana i još preddvorsku granu JP. Hoditi po domaćem tlu je poseban užitak. Imamo tako lijepu zemlju! Objavit ću i ovdje svoje fotke i opis, možda koga podsjeti da spakira ruksak i krene stazama. Intenzivno se pripremam za Camino Portugal, tik sam prije kupnje karata. I opet nalazim Emilov zapis. Mi smo si suđeni, ha ha, manje nam je s mužem Norte. Dva puta nam je pobjegao. Ali doći će i njegovo vrijeme. Znam.
Sretno svima koji idete za žutim strijelicama, doma ili izvan granica.

@Majdag, stvarno je lijepo, da. Naša zemlja je biser, iako svakih toliko treba pobjeći van i daleko, šire se obzori. Školjke i strijele naše hodočasničko oko brzo nađe, odmah upadnu u oči! Podijelit ću još utiske gorenjske grane. Pogledat ću i tvoje.
@turbo, da, Krk vuče, u planu je. Prošle godine su me strijele tamo pronašle, pozvale, već razmišljam kad.

Zanimljivo. Malo pretražujem web jer me opet vuče koračanje po našoj zemlji. Otipkam JP i nađem Emilov dopis i čak svoj komentar. Tad sam samo razmišljala o toj šetnji...Toliko vremena je prošlo! Toliko godina zapravo.
U to vrijeme i ja sam drobila korake, i po Španiji s mužem i solo kod kuće. 2020. globalna situacija nam je oduzela Camino del Norte i za sebe sam našla alternativu; iz Lj pješice na zapad, do Svetih Višarija. Za rumenim školjkama. Sama. Luda, izuzetno iskustvo koje me ispunilo hrabrošću i optimizmom. Sve je moguće. Naše staze nisu lake, posebice gorenjska grana traži dobru spremnost.
Prošle godine sam ponovno na leđa natovarila svoju "kućicu", na nju zakačila Jakobovu djevojčicu koja hoda sa mnom za sreću, i otputovala iz prijestolnice u Trst. Četiri dobra dana, od ponedjeljka do petka-petak ujutro već sam stajala pred crkvom sv. Jakova.
Zanimljivo putovanje! Slijediti strijele, prepustiti se i ništa očekivati, dijeliti osmijehe i primati ih, upoznavati nove ljude koji dolaze na put kao blagoslov. Samo hodati, vjerovati u dobro jer put brine za sve. I za smještaj koji su kod nas rijetko razasuti. Krajina je lijepa, što bliže Krasu sve čarobnije, samotnije, med vinogradima i terenom prijateljskim tabanima.
Dijelim neke fotografije sa svoje staze, ako koga mami, samo staza pod noge i u lov za rumenim znakovima.

@zokipoki: Prije tri godine sam napravila uspon na ovu prekrasnu goru, smjer Okrešelj. U prvom dijelu su već tada bile jeklenice, nešto malo, i skobe. Ali su ove nove i na drugom mjestu? Hvala.
Više me "čudi" slika bez kacige na glavi, jer znamo da je kršljivost ovdje velika. Pa, to je odluka pojedinca, kao svugdje. Inače srećno na svim stazama.

Emil, opet malo pretražujem informacije, dojmove. Istovremeno se veselim nove staze, jer sam ubrzo nakon što sam vas pitala Norte ili portugalski smjer, kupila avionske karte. 7.7. s mužem krećemo na sjevernu stazu. Kad mi opet trebaju korisni savjeti (još je daleko a istovremeno blizu), pišem vam na ZS. Može? Aja, naša prezentacija Camina Primitiva bila je tako uspješna da slijedi ponavljanje. Objavit ću je i na ovoj strani, kao što ste predložili. Sretno na vašim stazama! Valerija

Tadej, je ta opisana staza dio Julijanske staze? Hvala na odgovoru. Val.

Juče, 26.10.2019., Ojstrica puno posjećena sa svih mogućih strana. Vjerojatno danas isto. Mi dvije s Planine Podvežak po razglednoj grebenskoj stazi preko Male Ojstrice, natrag isto samo malo okolo po Kocbekovoj označanoj stazi do Moličke peći. Dan nas je razmazao vremenom: plavim nebom, suncem, čistim pogledima. Čudesno je bilo.

Emil i Mateja, čestitke. Emil, Camino Primitivo i Camino de Fisterra y Muxia ostavili su kod nas s mužem tako jak trag da se rađa nova želja, novo iščekivanje. Ovaj način putovanja nam je blizak, daje nam slobodu, povezanost, mir, to smo mi. Razmišljamo o sljedećoj Stazi. Mogu li se opet "oglasiti" na ZS? Dilema je Camino del Norte ili Camino Portugues iz Lisabona. Ima li još nešto iz vašeg iskustva što biste savjetovali? Valerija

Jučer je bio prekrasan dan za uspon na Raduhu. Jutro je bilo bajkovito. Plavo nebo, čisti pogledi daleko unaokolo, svjež zrak. Gora je bila prilično posjećena. Put smo produžili još usponom na Lanež. Prekrasna kružna staza.

Emil, Camino Primitivo je miris prirode. Iza nas s mužem je izuzetno ugodna i samo pozitivna iskustva. Od prvog do zadnjeg dana sve je išlo kako si možeš samo u snovima poželjeti. Naš prvi Camino i već se usuđujem tvrditi da je najljepši. Oboje smo beskrajno uživali u slikovitoj prirodi, stalnim usponima i spustovima kroz visinske pašnjake i livade, domaćinstva, kamene sela gdje srdačni domaćini učine dan još ljepšim. Mir začine zvonci krava, galop konja, oglašavanje magaraca i kikirikanje pijetlova, nad nama brojne lastavice, među nama pisani leptiri, svuda pisano cvijeće. Staza ugodna stopalima, ti stoljetni šume, prirodne staze, miris eukaliptusa...Nekoliko peregrinaca stvarno s cijelog svijeta dijelili smo priče i među nama su se tkale prijateljske veze. Što još možeš poželjeti? Vrijeme odlično, vjerujem da je netko gore putovao s nama. Stigli smo u Santiago 25. srpnja, velik dan za nas i sv. Jakova. Put smo nastavili do Fisterre i Muxie, sela koje je bajkovito, gdje se vrijeme zaustavi, i za nas ljepšeg kraja Pute ne bi moglo biti. Doma tri dana, uređujem dojmove i fotografije. Hvala još jednom za vaš "doprinos" na ZS, za vrijeme puta bili ste u našim mislima. Buen Camino, Valerija.