juhejnaprej - Zadnje poruke

SamoK: Takav sarkazam stvarno nepotreban i pokazuje samo da vas vjerojatno ne smeta sama oblika bivaka nego samo njegova zamjena.

Moje mišljenje je da ako bivaci postoje, onda je pravilno ih održavati odnosno kod dotrajalosti zamijeniti novima u duhu vremena a ne kvazi tradicije koja to zapravo nije.

Keko: Vidim da smo se srečali, mi smo bili grupica troje odmah za vama. Pridružujem se mišljenju o Plemenicama, taj dio puta je super, relativno malo ljudi, dobro zaštićen pa još u sjeni ideš skoro do vrha. Dol na mali Triglav je naravno autocesta.

Tako je, ja sam ih prošle godine sreo 17. juna, pa s obzirom na ovo godišnje vrijeme...

lingo: Jeli smo na hribi.net ili na čips&kavč.si?

Mene također već pošteno mami snijeg u planinama...

Dobro, mišljenja su podana, kao što je već velesa predložio, bilo bi fino zaključiti s ovom temom, jer stvarno ne spada ovdje. Ako netko želi nastaviti s debatama, otvorimo novu temu...

Razumijem da vas neke brine sigurnost u planinama, ali odluka je uglavnom u rukama roditelja. Naša zadaća ovdje gore ne smije biti stalno moraliziranje i optuživanje "neodgovornih" roditelja itd., nego samo pružanje što točnijih informacija na osnovu kojih se ljudi mogu najbolje odlučiti.

Otac me vodio u planine još kao malog klina i uvijek je dobro procjenio što mogu a što ne, i iako je bilo težih tura uključujući Mangart, krenuli smo bez kaciga i samovarovalnih setova (druga vremena), pa nikad nije bilo opasne situacije. Znao je što i kako...

Da ne dosađujem, moj "point" je da dob nije tako bitna kao što roditelj zna što više o sposobnostima sebe i djeteta i planini na koju idu. To što možda nikad nisu bili na Mangartu manje je važno od iskustava koja imaju zajedno.

Našao sam o čemu se radilo:

"Izpostava Ljubljana
U 15.32 na putu iz Ojstrice s grebena je skliznuo planinar 30 metara izvan staze na sjevernu stranu i
obležao nepomičan. Dežurna ekipa GRS-a s liječnikom i posada s
helikopterom slovenske vojske intervenirala je. Oskrbili su nezavestnog planinara i prevezli ga u UKC
Ljubljana."

Veza

Kako malimi? Put nije baš zahtjevan za nekoga tko je već nešto napravio, za djecu pa mislim da može biti naporan. Sam sam tamo sretao desetogodišnjake, možda i mlađe, tako da se svakako da. Put ide ovako - do prvih klinova nema opasnosti, zatim slijedi možda kilometar žice i klinova koji ne vode prepadnim područjima, zatim se počinje melište koje može biti nezgodno ali nije baš izloženo prepadima, zadnji dio puta po travnatoj padini koja je malo izložena, ali put je nezahtjevan i u precej dobrom stanju.

Glede na vlastita iskustva odluka je vaša, ali se ne latite ako prije niste zajedno napravili neki visokogorski uspon. Kacige na glavu i po potrebi samovarovalni komplet...

Helikopter je doletio u tri popodne, nakon toga spašavanje je trajalo oko sat vremena po mojoj procjeni.

U nedjelju, 8.7. otišao sam kao gregorp kroz Žrelo na vrh i dolje preko Škarjevog roba. Slažem se da put nije tako jako zahtjevan kao neki drugi, ipak treba malo opreza naročito zbog proždiranja kamenja na putu ako ima puno ljudi. Čelada obvezna. Inače vrlo lijepa, raznovrsna i prilično kratka kružna tura...

7.7. opet sam se odpravio na Ojstricu preko planine Vodole, mimo male Ojstrice gore, do Kocbekovog doma i natrag na start. Bilo je ogromno ljudi, natrag sam gledao spašavanje helikopterom oko 100m ispod vrha. Nadam se da nije ništa ozbiljno...

Zaista lijepa staza. Nadam se da ću se vam pridružiti za par godina, za sada samo ambicije, znanja još nema.

janez.novak:

Do Jermance cesta je u redu, samo zadnji kilometer je više neprohodan (ruknasta cesta). Prihraniš pa kake pol sata ako si više "brze" sorte, odnosno pun sat ako si sporiji.

Kao što je rekao prethodnik, iz Povelja je po zahtevnosti put lakši, glede griženja koljena pa težja nego mimo Kališča jer strmina ne popušta ni 5 minuta. Ali i meni je smjer iz Povelja bolji, naročito zimi kad je grapa zasnežena i razgledi super. Priložene slike su snimljene sredinom veljače ove godine.

Danas na Brani preko Kam. sedla, uvjeti za uspon super, snijega na melišču već vrlo malo, ali put još uvijek dosta zasnežen, pa smo s kolegom preko melišća malo niže od staze - uz rub snježne odeje do sjeverozapadnog grebena, odatle put do vrha prilično nezahtjevan (to znači koliko je ta put zahtjevan do vrha - za stijenu još treba prihvatiti). Šteta da će se vrijeme opet pogoršati - još tjedan lijepog vremena, snijega ne bi bilo...