tagec - Zadnje poruke

U utorak odvezemo na prelaz Pordoi, jutro opet fantastično, ovaj put raniji, iskustvo prethodnog dana nas izučilo!! Skoro sami na parkiralištu u 8h, odmah prema Sass Pordoiu, pa desno za Ferratu Piazzetta. Par planinara već u ferrati, ovdje nema djece, neiskusni nemaju što ovdje. Također na početku nas Nino navije, stube tako zlizane, sve na rukama, moram priznati jedna od najtežih ferrati za nas. Teško zamisliti što onima koji ne mogu??!! Više mnogo lakše, razgledi ludi lijepi, mislim svi jako veseli koji se popnu na Piz Boe, ne dođu gondolom, onih većina, stotine oko nas... Dol ekspresno, cijela tura manje od pet sati

Točno prije mjeseca posjetili smo vrhove nad Cortinom, ovaj put odlučujemo za Canezei, koji nas je s okolicom još više navdušio. Kraj kolovoza nisam očekivao gužvu, pa sam se zmotio. Ob 9h nađemo se pod Ferratom Tridentinom, u stini pa već takva gužva, da mi ništa nije bilo jasno. Nekoliko djece i starijih bez iskustva radili su takve zastoje, da nije bilo užitka u skali. Ferrata ništa posebno, tek u tornju Exnerja, gdje hvala bogu nije bilo djece, za stupanj teže. Kod koče puno posjetitelja, također vrh Pisciadu prilično posjećen. Što reći; nije za ljubitelje mira i samoće, pogledi pa stvarno fantastični.

Nakon slaba 2 tjedna konačno sunce i kar nekoliko nas se okupilo na Pokljuki, od toga kar nekoliko turaša. Nisam se odlučio za smuči, snijega nema puno, ali se da smučat, iako danas jaka kloža. Dosta toplo, osim grebena i vrha kad malo zavihalo. Razgledi fantastični, kao kad jasno, teško se spustit na Rudno polje..

Jučer parkiramo pod Matizovcem, par automobila, do Kofc ne susrećemo nikoga, snijeg počinje nad koćom, gaz do V.Vrha, snijega 10 do 35cm gdje nanio, idemo do sedla, pa desno prema Kofce gori i probijamo gaz, ovdje obuvamo gamaše, dereze nisu potrebne. Dan fantastičan, samo nas dvoje, u cijeli dan nabrojimo 8. Dolje dosta blata, sploh gdje traktori vozili. Danas odvezemo iznad Trsta i u Napoleoniki plezamo gore bez, ludo toplo, pogledi na Tršćanski zaljev lijepi kao uvijek..

U srijedu smo se odvezli na Ljubelj i susreli dosta obitelji na putu do koće na Zelenici. Kad smo skrenuli prema Vrtači, ostali smo sami. V Suhom rušlju držali smo desno pod stijenama, gdje više puta prelaziš snežišta, ali bez problema. Na sedlu med Zelenjakom i Palcem skrenuli smo desno, tu treba više opreza pri prelasku strmih snežišta gdje su stopice načinjene. Više pod vrhom je suho i uživali smo u miru i lijepim razgledima..

Na putu u Austriju, iskoristili smo ludi lijep dan i obišli Vošcu, gdje su stvarno fantastični pogledi na Julijce, pa i aust. alpe i Dolomite. Da ne govorim o macesnima koji svijetle i puno ih je na putu do Trupejevog poldneva preko Blekove planine. Jako teško se spustiti natrag do auta, dan je prošao prebrzo.

Danas smo otišli pogledati na Ratitovec kakve su razmere i to iz Prtovča preko Podna. Snijega malo i južni, natrag se sve topilo kao proljeće. Na trenutke orkaniti vjetar, upravitelj koče rekao da je ujutro puhalo 110 km/h. U zavjetrju baš ugodno, pogledi najbolji prema zapadu, Kamniške bile više zamagljene...Mislim da nas čeka opet lijep vikend, snijega na južnim stranama nema puno!!

Danas je bila želja ili Rjavina s sjevera ili pa po Rekarjevoj na Vrbanovu špicu. Glede na maglu koja je trajala nekud do 1900m, sva skrenula desno prema suncu i izbor je bio res dobar. Ljepa dinamična staza, pod nama magla, s visinom pa uvijek ljepši razgledi. Svaka čast markacistima za tako dobro osiguranu stazu. S Ninom sva uživala u poplezavanju gore dol i prebrzo je ponestalo osiguranja. Je pa svejedno pašilo poležavanje na travi pod vrhom, s fantastičnom panoramom svuda oko nas...

Danas sam zaželio Julijce, nešto lakše, ali vremenska i pogled prema zapadu me je u Kranju okrenuo prema Predvoru. Od Suhadolnika preko Taška brzo, lijep jesenski dan, više na raskrižju ariši već lijepo rumenijo. U Grdem grabnu bilo je prilično klizavo, pa smo oprezno silazili i kasnije se penjali prema srednjim Dolcima, gdje se počela magla. Na raskrižju skrećemo prema Jezerskoj Kočnoj, gdje susrećemo dva planinara koji silaze i imali su maglu na vrhu. Melišče pod Dolskom škrbinom je prilično zloprnije, a ništa se nije vidjelo. Srčano sam se nadao da će se magla s visinom razići, ali nismo imali te sreće. Pred trebušastim prolazom susrećemo još jednog planinara koji se upravo proklizao kroz, prilično je mokro, magla se zgusnjava i postaje jasno da je vrag odnio šalu. Odmah se okrećemo, dajemo sve od sebe, shladilo se i počinje zoprn spust po vlažnim stijenama, koji je bio jako adrenalinški. Nina je bila vrlo sretna kad smo stupili na melišče, otoplilo se i negdje na 1800 m izlazimo ispod magle i u dolini sija sunce, ludo!! S veseljem silazimo dolje, sve postaje svjetlije, pozitivna atmosfera nas obuzima i iako se ne sjećam kada sam zadnji put okrenuo ispod vrha, vjerujem da je to bila jedina pametna odluka danes, ako cilj nije bio mudro odabran..

Nina bi se penjala, ja bih vozio bicikl ili otišao na neku feratu, onda smo se odlučili za super panoramski doživljaj. Žičarom na Vogel (danas je bio tek na Vogel), onda preko pl. Zadnji Vogel na goru Vogel koja je bila prilično posjećena, onda silazimo prema zapadu, pod Globokom i nastavljamo na Konjsko sedlo. Od tamo se uspinjemo na Škrbinu i gledamo prema Tolminskoj strani odakle počinju jureti magle. Skrenuli smo lijevo i uz pomoć čeličnih konopaca na Vrh nad Škrbinom. Malo sunca malo magle izmjenjuju se dok nastavljamo grebensko prečnikanje prema Meji i Rušnatom vrhu. Još Vrh nad Planjom, onda dolje preko Globokog opet na označenu stazu i dolješnjom stazom mimo bivše taverne do Zadnjeg Vogla. Sedmi sat hoda je bio najteži i jedva smo dočekali Ski hotel. U čekanju na žičaru pitali smo se samo koliko km smo prešli jer obično idemo više u vertikalu, danas nije bilo toliko visinskih metara koliko duljine. Poznavateljima bih bio zahvalan za barem približnu kilometražu..

Jučer u srijedu iz Repovog kota na Srebrno sedlo, prekrasan dan, bez vjetra do sedla, zatim jak zapadnjak. Nastavili smo pod Planjavom (koju preskačemo ovaj put) do Kamniškog sedla, dolje po melišču i u 4.5h opet kod auta. Meni jedna od ljepših kružnih tura uz put preko Gamsovog skreta pod Skutom..

Današnji cilj bio je Raskovec, Matajurški & Poljanski vrh, smučanje s svih triju, al' izašlo je drugačije. Pred Lescama me dohvati pljuska i nebo je oblačno nad Bohinjom. Pozovem koleginicu da pogleda kamere, ima li gdje više jasnine. Budući da nema, malo pričekam na benzinskoj, pa ipak krenem i oko Triglava počinje se razbistriti. Kad uđem u Laškom Rovtu na makadam, izgleda jasno. Autom se može otići još 2km dalje od parkinga za Suhu, pa oko 20 min hoda do odcepa u šumu. Staza je neko vrijeme vidljiva, kad počne snijeg postaje problem. Bio sam ovdje prije nekoliko godina, po opisu treba držati više lijevo za pl. Poljana, al' idem očito previše desno i dođem pod Gradovec, samo kamenje, gledam Raskovec i ostale vrhove, pa moram sići natrag u šumu i naći stazu do Poljane. Ova avantura i traženje prolaza me umori, pa se odlučim za Poljanski vrh. Snijeg je tako mekan da ne trebam dereze, s juga počne navaliti magla, ništa neće biti od željene trojke. Smučanje po gnilcu sasvim OK zbog nagiba, ne da se mi natrag gore, tako da je danas za mene više dan za hodanje i orijentaciju. Od planine treba opet držati lijevo i iako opet nema vidljive staze, uspio sam doći natrag na cestu, čije sjene sam jako sretan. Avanturu završavam kod Danice i promatranju prekrasnih Bohinjskih planina..

Opet na Vršič, ovaj put sam. Uperim se prema Šitnoj glavi, danas snijeg južniji, iako više vjetrovno. Idem pod Šitnu glavu, kad postane prestrmo, stavim skije na ruksak i cepin u ruke. Pod M.Mojstrovkom procjenim da je dovolj, tragovi vode prema vrhu, netko je skinuo iako je svinjski strmo (vjerojatno M&M)! Pod skijama mi klizi kad počnem skijati, potrebna opreznost. Niže postaje igra, fini truli snijeg i uživam. Onda skrenem desno i opet skije na ruksak, te gore po Pripravniškoj. Ovaj put idem još na V.Mojstrovku, gdje sam potpuno sam. U trenucima orkanski vrh, tjera me dolje, opet uživam u zavojevima i samoći..

Jučer s Ninom odvezemo se na Vršič, smjer Mojstrovka i to preko Pripravniške grape. Mnogo planinara je otišlo kroz Vratca, mi se radije usmjerimo desno. Napravljene su štapne, negdje u sredini, gdje je sjena tvrd kao beton. Sam skočim na M.Mojstrovku da odsmučam, Nina ide dalje prema Velikoj. Prilično ljudi na vrhu, bez vjetra, baš ugodno. Snijeg je bio lijepo omekšan, super skijanje. Onda petke natrag na skije i prema zadnjoj Mojstrovki. Prekrasni tereni, bez gužve, samo jedan turaš uživa na vrhu. Panorama takva da je teško sići. Odsmučam prema Drevesnici, onda prečim lijevo i dođem direktno pod Vratca. Skijaške na ruksak i za 5min. već sam preko. Spust kroz plaz malo dosadniji, uglavnom zbog kamenja. Što reći; opet jedan od ljepših dana u planinama..

lepenatka, hvala na željama. Zadnje vrijeme razmišljam kamo bi otišao i što bi presmučao. Dakle; iza Cmira bio sam u ponedjeljak kad je bilo dosta hladno i vjetrovno, snijeg prilično tvrd, nekamo smrznut, pa su dereze obvezna oprema u ruksaku. Uvjeti se mijenjaju iz dana u dan, pa dobro prati prognozu za planine. Staza iza Cmira vrlo lijepa, prikladna za pešake s kondicijom jer je dosta duga, onda ovisi do kuda. Prikladan Begunjski vrh, možda skok na Rž, sasvim dovolj do Staničeve koče gdje fantastični pogledi. Pešacima preporučujem raniji sat jer još dugačak put natrag! srećno..