Klemen Purkart - Zadnje poruke

Vik, ispravljam te: Gornji stup od Šije Brane ... imaš pravo, sve ostaje na istom mjestu
Nekoliko utisaka još na mom blogu.

Preporučujem! Rijetke su godine kad je sve smrznuto ...

Zbog malo lošijeg vremena ovaj put nismo zalutale u visokogorje, prema prognozi nas ono još malo pričekat će. Radije smo (ovaj put sva bila u ženskom društvu - i da konačno barem slična ljudima!) se odvezle u Pekel kod Borovnice ... unatoč malo lošijim uvjetima lijepo smo se zaklizale do parkinga, koji je bio još prazan kad smo stigle. Po ljetnoj pješačkoj stazi smo krenule gore mimo prvog slapića (svi su označeni tablama), koji nije za penjanje i nakon cca. 30m došle do drugog slapa - tu je počelo naše današnje penjanje. Slap lijepo smrznut, led pa ravno prav trd ... bez prskanja i probijanja. Ti uvjeti su držali kroz svih 5 slapova i također između u grapi. Led u grapi počeo se probijati tik prije zadnjeg slapa, ali to nije bilo vrijedno spomena. Vrlo lijep je četvrti slap, koji je za prste lizati ... nije previše težak, ali ni prelagan. Na vrhu je za osiguranje već zabijen klin i napeta pomoćna užica.

U dobar sat oblezle sve slapove zatim po ljetnoj stazi - klizačici (malo snijega, puno lišća i korijena) oprezno zaklizale u dolinu na toplo. Na povratku sreli još više grupa, koje su se taj dan "spopadale" s peklenščkom

Ruka ruku pere ... nama je bilo inače lakše jer smo bili dva i mogli smo se izmjenjivati u gazi. Iako ruka na srce lavlji dio napravio Jure a.k.a. ratrak

Danas, kao što je napisano gore, bili smo na Jalovcu. U 4:00 sati ujutro na parkiralištu nas budi -10°C, pa malo brže koračamo, mimo doma u Tamarju prošli smo manje od 40 minuta kasnije. Više pod Ozebnikom već se vidio odsjaj čeljačke koja je polako napredovala prema ulazu. Kad izađemo iz šume iznenadi nas snijeg kojeg osobno nismo htjeli: kombinacija ledenih ploča, nanosa snijega, škripavca,... itd., uglavnom snijeg koji se prodireo i do koljena. To susrećemo sve do vrha.

Sve do ulaza u Ozebnik pratimo stope prethodnika, kojem smo vrlo zahvalni, od ulaza dalje sami vucemo gazu. Tu se hladnoći pridružuje još jak vjetar koji dodatno snižava temperaturu. Vjetru možemo zahvaliti i za nanesenu gazu. Kod izlaska iz Ozebnika nas prvi put obasja sunce i raspoloženje se još poboljša kad se pred nama otvore stvarno lijepi i čisti razgledi. Zimi pristup preko kamina još nije prikladan, snijega ni za okus, pa gazu obnavljamo na području ljetne staze. Tu spomenem malo teži dio (kod jeklenica koje trenutno strše van), koji je bio poleden tanim slojem leda. Sam pristup po grebenu je stvarno jedan od ljepših, gaza sama je lijepo provučena s samo jednim malo težim prečenjem.

Na vrhu smo nagradjeni razgledima daleko okolo. Čudno, na vrhu je manje puhalo nego dolje i mogli smo si priuštiti malo duže uživanje. Ukratom, da koristim Juretovu izjavu: Superlativi u svim pogledima. Jalovec je stvarno jedan i jedini! Još vremenski: 6 sati do vrha ispred planiške velikanke (sa svim pauzama i uživanjima), silazak 3,5 sati.

Ni ga ne branim, samo sam komentirao ... ako dobro razmislim stvarno je prasica, ja

Morao sam se pravilno prijaviti na portal da ovo komentiram. S Juretom (Mali Gobar) radimo puno uspona i tura zajedno. Mislim ... tj. znam da nije osoba koja leti bezglavo i juri po svaku cijenu. S njim idem bez brige svuda i vjerujem mu ... ima granicu kao i ja, i stvarno nam nije teško okrenuti se. Svaki uspon je svoja priča i šteta kad roman prebrzo završi. Ako je bio na vrhu, onda je bilo sigurno (sigurno je relativno).

Aja, Jure ja sam već mislio da sam taj "prasac" koji hoda s tobom u planine ja!?