redbull - Zadnje poruke

Sjeverni stup Skute spada među lakše u sjevernom zidu Grintovaca. Većina bi izabrala Jezersko za polazište, ja nisam istog mišljenja jer nema bitne razlike ako je start u Logarskoj. S hodom smo krenuli malo prije pola sedam s teškim rancima. S sobom smo imali sve. Planinari su napadali Turski žleb. Mi sami prema Savinjskom sedlu. Pogled s Jezerskog sedla prema vrhu Skute najavio još neke ostatke snijega. Mirno bih se složio da nam nije potrebno tamo gore. To moje mišljenje je otpalo jer smo imali opremu dovolj i za eventualni spust po smjeru. Ulaz je desno od ledenjaka pod Skutom. Ove godine se možda prvi put napravilo da ulaz ide po škrilju a ne ledu! Barem se nešto malo uštedi na težini zbog dereza. Pred crvenom točkom bacamo opremu. Po crvenim točkama su prije mnogo godina mislili napraviti zaštićeni put na Skutu. Dobro da su tu ideju odustali, hvalabogu. Plezemo blizu zida desno jer je tako najlakše. Nakon ove lakše široke grede dolazimo do strmijeg zida. Počinje Sjeverni stup. Oprezno plezemo i naravno svaki stisak, korak dva puta čvrsto provjeravamo. Taj prvi dio stupa bio je krušljiv, posebno ako nisi dovolj oprezan. Stupicamo kao miševi pa se ništa nije rušilo. Točke skreću desno u grapu i preko nje na desnu stranu. Mi smo s crvenim mrljama na danas završili. Marko&Marijana su lijepo napisali, kad skrenu desno treba ih pustiti na svoj put. Usmjeravamo se samo gore u još prilično lijepu gredu koja ide desno. Više skreće lijevo pa opet desno i ovdje treba popeti u uski žleb. Te krušljivosti koja je bila na startu stupa ovdje hvalabogu nije bilo. Tesno se gor vuklo. Na ovom dijelu osiguranje ne bi bilo loše. Stijena nije loša u nastavku. Narančasti dijelovi stijene su ali na desnoj strani. To znači odlom, podore ali toga nema u smjeru ili je više desno. Po M&M opisu odavde dalje nije previše teško penjanje do vrha. Legende su imale tako pravo! Na 2350m stvarno piknik mjesto i jer je Bojan imao od 2010 upravo te slike rupa na netu stvarno mi nije jasno gdje su našli četvorke, čak petice penjanja u nastavku. Malo spustimo u grapu i njome gore gdje vidimo prvo sidrište u smjeru. Zašto je tu sidrište nije jasno s obzirom da u donjem dijelu stupa nema ni jednog klina što pak stvarno nije bilo lako. Odavde do vrha stvarno više nema teškoća, penjanje II stupnja. Snijeg uz lijevu stranu stupa ne predstavlja problema i nije bio tvrd. Držati se mora stupa i tražiti najlakše prolaze. Sjever nije imao ni daška, jer je prognoza bila nešto malog vjetra iz JZ. Nakon 2h45 sendvič je stvarno pao dobro. Stvarno smo bili sretni jer smjer nije loš. Zimi mora biti vjerojatno lakši, posebno ako snijeg dobro zalije bilo desnu ili lijevu varijantu grape. Ljudi na vrhu kao tuča, ne znam hoće li snimati čak i popodnevni film. Silazimo klasično i preko Turskog žleba u dolinu. Lijepa luda tura koja se uvijek završi uz kavu i krigelj piva.
Smjer je II 550m, ali na nekim mjestima sigurno dobra III, početak stupa je krušljivi II.

Široka Peč-Škrlatica (10.07.21)

Vremenska prognoza bila je super, iako se kasnije pokazalo da je bila mala brca u tamu po tom, al se nismo dali smetati. S Davidom parkiramo malo bliže nego ostaviti na cesti u Martuljku. Malo prije pet prihvaćamo hod Za Akom. Imam stare Alpinine cipele, broje već 11 godina i stvarno im vjerujem po gumi i fleksibilnosti "papuča". Sa Scarpama na kojima imam nov đonak iskreno nisam se usudio na put, jer trenutno izgledaju više za šetnje prema Celjskoj koći. Sigurno više cm debljine i nemaš dodir sa stijenom, pa takve sigurno nisu za plezanje gdje moraš vjerovati cipeli, prije svega sebi. Nije bilo hladno, ni prevruće. Već stojimo pred ostenjem Široke Peči koje oduzima dah. Snijega u grapi neće nedostajati i ulazimo iz zasneženog dijela na kameniti po najboljem osjećaju. Nismo išli do kraja kao original smjer, nego smo ušli niže lijevo jer lakši prolaz. Preko ruševja se pentramo i više dolazimo na spomenuti original. Cepin obavezan, preporučujem naravno da se imaju dereze. U stijeni gdje nas čeka skok III+ osigurali smo se. Nekoliko snijega u usporedbi prošli put otopilo se, ali još dovoljno za hod po amfiteatru. Nekoliko sunca, inače magle, mogao bi reći magla. Nismo žurili, ali smo bili prilično brzi na vrh 3.30. Držali smo konstantno i nigdje se dugo nismo zadržavali jer je vrlo dugo prečenje. Ljepa plezarija prema Dovškom Križu s jednim abzajlom. Dobro poznajem jer smo bili prošli put tu. Ljepo smo napredovali, naravno David nas lijepo upisao u knjigu. Već četvrti put ove godine na Dovškom Križu, stvarno nevjerojatno. Neko bi se našao i rekao: što vraga si zaboravio tu? Nastavljamo do vrha Jugove grape i usmjeravamo se grebenom dalje, normalka ide lijevo dolje. Nije loše ali svaki korak oprezan. Na zadnjem tornju s kamenčićem malo drugačije uzimamo smjer i idemo pogledati da li se negdje krije klin za abzajl. Pogledaj ga, bio skriven iza stijene, zadnjih godina imamo dobar "njuh" za takve stvari. 40m užeta bilo krasno, lijepo nas dovelo do kraja zdenca. Ne smijem zaboraviti kako je na desnoj strani lijepo žvakao travu jedan lijep kapitalac. Dalje smo imali više manje šetnju do Velikog Oltara gdje smo nešto malo pojeli. Bilo maglovito, nije bilo vrućine. Ovde onde bi si skoro poželio rukavice. Sestop s Oltara mora maksimalno oprezan jer nisu laki smjerovi. Tamo gdje počinje penjanje još uvijek lijepa krpica snijega. Ja sam je zaobio desno, David lijevo. Ako smo već dva puta onda daj treći se popnemo na greben. Normalka ide desno. Na grebenu su stvarno uski, koničasti tornjevi. Čovjek se pita hoće li to držati? Mora! Na kraju obavezan jedan abzajl. Još malo penjanja i stojimo na Visokom Rokavu. Kolega Franc s prijateljima nam ostavio limenke Isotonica. Napravili lijep uspon kroz ozebnik, čestitke posebno Sonji. Nije lako, dobra penjačica. Stavili smo tanke jakne gore, nije bilo sparine. Prošle godine s Denisom odplezali greben Finančarjev, pa nas ni magla nije smetala. Greben sam dobro zapamtio. Već smo kod prvog štantnog, lijep zračen abzajl. 40m konopca dovoljno za cijeli greben. Oprezno silazimo i smo kod luske. Još malo krutog spusta, desno oko roga i desno nam se priključuju dimnjaci, pila, starci su im govorili žandari. Juševa, Dragova, posebno Jovanova pričanja preko ovog prečenja nepojmljiva. Sve staze smjerove lijepo prikazao. Penjemo prvi toranj koji je III. Stijena još uvijek OK. Abzajlova ih ima dosta i ako ne znaš kako ne "proćiš" ih lako nađeš. Za svaki slučaj ostaviš neki rezervni konopac pored. Tornjeva ogromno na koje se penješ i spuštaš. Nakon petog abzajla došao je malo teži dio gdje se osiguravamo. David prvi penje, osiguravam ga kasnije obrnuto. Stvarno zanimljiv nije lak dio. Desno po polici u zdenc i njome gore. Oslanjanje na ruke noge neizbježno. IV sigurno. Na vrhu toga sada naša vrv za sljedeće lakše će se osiguravati. Još jednom se spustimo, poprečno oprezno do zadnje previse stijene i tu nas čeka zadnji sedmi abzajl. Lijepo previsno spuštanje. Stijena za završni uspon do vrha Škrlatice dobra, samo prije zadnjeg dijela smjer skreće lijevo i po polici u škrbinu. Njome na gornji dio i samo šetnja do Kraljice. Nakon malo manje od 12 sati od auta stojimo na vrhu tj. velegrebensko prečenje Martuljskih planina završeno. Bili smo sretni naravno umorni. S malo pauze al treba s vrha u dolinu. Letjelo je u Vrata, bili smo u satu i četrdeset minuta ne bih mislio. Tjaša nas već čekala s prijevozom. Stvarno ludo prečenje na kojem nismo pretraživali net već misli posvetili samo ovom, samo tako se možeš sigurno penjati spuštati. Šteta samo da nije bilo malo boljeg vremena posebno više razgleda na sve te popenjane tornjeve.

Dovezli se do Lese,
Preko vikenda bila je gužva.
Tone, izabrat ćeš najbolji dan. Od utorka dalje dolazi samo vjetar. Sretno!

Uršlja gora je super izbira, Jože požen
Sretno

Lijepo Darinka i Polona jesu li trave još bile mokre? ili ste kasnije?
Sretno

S.Maja hvala, mislio sam da si onjušila još neki drugi bezpotje. Ovo mi je znano.
Sretno

A kod tog križa na slici 20 ideš prema V Koncu Špici? Kakva varijanta je to?

Ljepo, čestitke!
31,32,33 lijep pogled na Jalovec preko Prode.

Prekrasno, sretno

Teško će ga ponestati, ali se ga vjerojatno može zaobići/popeti se po suhim stijenama po rubu.

Čujem o nevjerojatnim cijenama, tamo idu samo još bogati ili oni koji idu jednom godišnje u planine

Za prvi put s Oltara na VRokav u to sat odsvjetovano. Bio tri puta i uvijek najlakši dio prije zadnjeg uspona na VR nekako promašio i bio na malo težem. S vremenom se navikneš i normalno je

Gornici također, čak i ako nisu bili trebali bi znati ide li ili ne.

Slike 23-24: vrlo zanimljiv ulaz desno uz žleb i kasnije kroz zelenilo sve dok se ne spustiš dol u graben. Ništa lijepo ne izgleda, ali to je samo za sodrovce i nikog drugog. Jednom nama je uspjelo s kolegom, samo smo falili godišnje doba. Najbolje sad, u nadolazećem lipnju.
Hvala za fotke
2022 u rujnu bili smo u grabnu

https://www.hribi.net/trenutne_razmere/slo/spikov_graben/1/5390
Sretno

Ne izgleda suho Tone taj kačji jezik

Znaš Drago, ako ti puno ljudi ne da prav, onda je ovaj forum zadnjih godina jedna velika farsa. Lijepe praznike

jednom na dvije sedmice sam pa stvarno tu
Ljepan izlet ste imali
Sretno