Tadej Bolta - Zadnje poruke

Večernji dostup do bivaka II. Snijeg počinje pri 1500m, do bivaka je predelan i dok ga sunce ne obasja i zmrznut. Od bivaka dalje snijeg nepredelan. Normalka na srednji rukav zalita, samo zbog nepredelanog snijega dva skoka teži nego u normalnim uvjetima.

Prijakt sastoji se od dva vrha - Hoher (visoki) 3064 m i Niederer (nizki) 3056 m. Između vrhova se uzdiže vrlo izražena strma i uska grapa, kroz koju prolazi smjer Nordrinne (500 m, M4 - ocjena na planetmountain). Preko same stene prolazi još nekoliko smjerova, koji su zadnjih dana zbog odličnih uvjeta često penjani. Prijakt je jedna od najatraktivnijih planina u tako nazvanoj planinskoj grupi Schober, koja se uzdiže nad austrijskim gradom Lienz. Ako ispod planine nema snijega, pristup je vrlo jednostavan. Autom se može dovezati skoro do 2100 m visoko, tako da je do ulaza u smjer samo sat pristupa. Z Urbanom smo auto ostavili malo niže, na službenom parkiralištu, gdje smo i prenoćili, pristup do stene se je produžio na nekako tri sata.

Ulaz u smjer malo podsjeća na ulaz u Grapu na Skuti. Oko 80° strm zbijen snijeg, koji te po nekako 20 m dovede u grapu. Slijedi oko 500 m uspon po grapi nagiba 60°, koji ravnomjerno popestri lijepo zalijevani skokovi (80-90°). Kao da penješ Teranovu, samo da se sve događa u čudovitom ambijentu uske i strme grape. Da i ne spominjem fantastične uvjete - škripav snijeg od dna do vrha! Jedini ozbiljni skok bio je 90° tanak i malo truo led, gdje smo se za par metara osigurali na konopcu.

Ob izlasku iz grape smo imali deset minuta do vrha, s kojeg se otvara čudovit pogled na Visoke Ture. Na vrhu nas je dočekalo toplo sunce i praktički bez vjetra! Silazili smo po JZ grebenu, koji je zbog dereza, mješavine velikih stijena, trave i flika snijega, malo nezgodan. Nakon dobrih devet sati tako smo došli do auta. Kakva uvodna uvertura u zimu!

strašno zimsko. 20 cm snijega. razumijem da London stane kod te količine snijega. Ne neka alpska dolina.

a tko zna, kolika je kazna ako ne platiš parkirnine u Vratima, samo parkiraš?

Je li netko bio gore u zadnja dva ili tri dana? Je li suho s planine Kuhinja? Hvala.

Ja imam teže pitanje. Jer tražim jednu lokaciju, o kojoj sam nekad slušao predavanje... Negdje u TNP usred stene je livada opkoljena provaljama i nekad su na tu livadu užetom spuštali drobnjicu da se tu pasla preko ljeta...

Schareck

Danas na Begunjščici po centralnoj. Uvjeti super, tvrdo do vrha, pravi užitak hodati jer se nič ne udira. Opaste na vrhu minimalne. Veće opaste na Šentancu, tako da tamo sigurnije silaziti sestopnom grapom. U dolinu sam odletio

Za vikend će gore biti puno Ljubljanaca...

...u 3h noću tako ne leti baš puno. Projektili dolaze tijekom dana, kad se sunce odbije u padinu.

promatranje kometa s vrha i buđenje u čudovito jutro.

većina svjetala bila je na Viševniku i Triglavu, VDV sam imao samo za sebe....

pred šihtnim hike and fly

U nedjelju je bilo previše vjetra za letenje, zato sam otišao malo istraživat meni nepoznate krajeve naših zapadnih Alpa. Jer se nad Logom pod Mangartom uzdiže vjerojatno najveličanstvenija stena kod nas - Loška stena - i jer želim je zimi prepleti, otišao sam na oglednu turu da prođem spust s vrha stene.

Iz doline Bavšice startao sam kasno (u 11h), ali je ohladitev dan prije poskrbela da mi nije bilo previše vruće. Nakon dobrih dva i pol sata na vrhu. Na putu gore malo previše otišao prema Morežu, tako da me čekao jedan manji skok na grebenu.

Spust je baš sitnica. Velika strmina i sama trava, tako da zbog opreza napredujem sporije nego sam se penjao. Kad sam mimo balvana ponovno puno trave u kojoj je jedva vidljiva išliješćena stazica.

Čudovita tura. Cijeli dan nisam sreo nijednu osobu (osim na parkiralištu), društvo su mi radili samo kozorogi, svizac i bijeloglavi jastrebovi. Ljudi su se vjerojatno naguravali na Triglavu, Vršiču, jezeru Jasna itd. Neka tako bude i u budućnosti

u subotu kratka njemačka s zimmer jahn. snijega premalo, tako da puno grebanja po stijenama s čekanima i derezama, ali još uvijek snijega dovoljno da ne moraš plezati u plezalkama. do njemačkog turenca snijeg utaban, dalje ne.

na Tursku po Tschadovoj smjeru, silazak kroz žleb. Kad se teren uspravi, snijeg postaje tvrd i prekriven ledom, što nudi super uvjete za penjanje, a loše za osiguranje. Gdje je položenije, na predelanoj podlozi dosta pršeca. Turski žleb je prema dnu zgažen.

Kamniške imaju neki takav poseban mikroklimu, koju sam opet doživio u subotu... Kad su uvjeti granični (nekud između sunca i oblaka), Skuta s okolici jako voli biti zamagljena, ali par vrhova dalje imaš šajbu... Naš cilj tog dana bio je greben Rinka-Skuta.

Nekud na 1600m pojavilo se nam prvo sunce, 200m više počeo prvi snijeg - škripavac. Kod bivaka vrijeme malo mješano...Nekoliko sunca, nekoliko oblaka, ali kad zagrizemo u klanac prema Rinkama, magla. Hodimo malo na pamet tj. po sjećanju. Kad dođemo na neizražajan vrh, na Mali Rinki u magli. Loša vidljivost uzela nam volju, planina će pričekati, pa silazimo.

Malio sam prebirao Miheliča i knjigu Sjeverni pristupi, gdje sam zaslijedio turu od Srednje Ponce do Vevnice. Budući da Jalovec nije ni daleko, povezao sam sva tri vrha u jednu turu.

Start u 6:30, u dolini magla, ali kad zagrizem u klanac, brzo dođem na sunce. Na Srednjim Poncama sam sam, nastavljam po dugom grebenu do Vevnice. Pot nije održavana. Zajlovi loši, samo na dva-tri teža mjesta namontirali nove. Na vrhu Vevnice nas troje. Pogled na Jalovec, Mangart, Kotovo sedlo na dlanu... Počinjem sestupati prema bivaku pod Mangartom, mislio sam da će pot do Kotovog sedla biti formalnost...ali nije bilo tako. Prvo spustiti 400 visinskih metara prema Logu pod Mangartom, pa natrag u klanac (direktna pot iz Vevnice na mini sedlo pa lijevo prema Kotovom sedlu - penjanje II stupnja, bez osiguranja, bez oznaka).

Na Kotovom sedlu malo kolebam idem li još na Jalovec... A kad je predamnom, do vrha dobra ura, skočim na vrh. Na vrhu nas dvoje. Sestop kroz škrbinu i za dvije ure u Tamaru.

Od Planice preko svih vrhova natrag do Tamarja u 10 sati. Nije loše.