ziki - Zadnje poruke

Slika broj 15 pokazuje lijepo, ali vrlo otrovnu (korijen) preobjedu.

Fotografije 11-24, -25 i 30 pokazuju Logarski stan. Icmankov stan je na drugoj strani sedla smjer zapad-istok. Logarske peći nisi stavio na nijednu fotku. Opisuješ pa točno Logarsku peć.

Gepo možda će vam moj namig pomoći. Križ je postavljen na KUPU. Taj vrh se zove (i domačini ga zovu Kup) Na Kupu. 1808 metara. Jelovc pa je najviši vrh 1845 metara.

Ne poznajem smjerove na tom terenu. Tamo sam prošao samo dva puta. Čak i sad ne znam potpuno gdje sam hodio.

Oprosti, ali ti modeli sjede u grijanim naslonjačima i klimatiziranim sobama

Toj godini sam prvi put bio na Križevniku i preko planine Polšek natrag u Bevsku planinu. Po dolasku k mami sam još bio izbičevan. Šest sati vjerojatno nije znala gdje sam. Ni ja. Za orijentaciju sam zamislio Račku kmetiju i preživio. S palicom po guzi bila je "šala mala", iako je jako bolelo. Tu stazu sam ponovio još jednom kad sam imao dvadeset pet godina. Ali tada nisam tako jeftino prošao. Izbičevan pa nisam bio.

Geppo, oprosti, ali moram te ispraviti. Ispravno je Bevska planina, ne Belšekova, kao što ti pišeš. Od podrutine koja je nekad bila pastirska bačta se popni (kad budeš opet gore) ravno nagore, pa ćeš doći na Bevski rob, odakle te prilično zahtjevna kamzička stazinica vodi pod stijene Križevnika. Tamo pa "kuda ti srce poželi". Mogućnosti je puno. Ako imaš sreće, naći ćeš bivak u Zijalki kojeg su koristili Šaleški alpinisti prije mnogo godina. Sad stoji napušten. Da ja sve to znam, slučajnost je. Kad sam imao pet godina (u četiri mi je umro otac) i mama je bila primorana za preživljavanje mene i moje dvije godine mlađe sestre preuzeti pašu Bevske stoke na Bevskoj planini. Ženu koja je pasla stoku u Solčavi su zvali Majerca. Budući da sam pri skrbi za stoku (imao sam samo pet godina) imao još puno vremena za sebe, upoznao sam ljepote i opasnosti ove nekad prekrasne Bevske planine i njezine bliske i daljne okolice. Bilo je 1955.

Da Geppo Moram ti reći,da smo tu stazu s Klemenče Jame markirali ja i moji prijatelji Korošc i Fux i pali smo u nemilost kod naših "šefova" iz PD Solčave ali smo preživjeli. Steza je tu bila od pamtivijeka. Još prije podora u Rjavcima. Nažalost ne znam godinu tog podora. Jože Robanov mi je pričao,da mu je pričala njegova stara majka,(koja je bila Klemenča),Da su kmetovi iz Logarske i Matkovog kota morali odgnati stoku prema Železnoj Kapli,da je preživjela,jer se tu nije mogla pasati dok kiša nije oprala prašinu s bilja.To je navodno trajalo tri tjedna i više.To se navodno dogodilo prije 1900.,koliko,pa nitko više ne zna. I mi smo te markacije nacrtali 1994.,kad smo žena i ja bili upravitelji na Klemenči Jami.To je bio život.

Vaše pljuvanje po (po vama) "markacistu" nema smisla. Neko je vlasnik te zemlje i tih stijena i (po meni) označavao trasu za buduću vlaku,koju treba ako hoće do "SVOJEG" drva.Vi ste bili tamo STRANCI i NAMETLIVCI.Takvo naklapanje se također mora završiti.Imovina je Imovina.Neko je nekad napisao .ZEMLJA DOMAĆA NIJE PRAZNA RIJEČ....Tím ljudima su ukrali njihovo zemlju prije šezdeset godina i tek sad su je dobili natrag.Je li vam ikad palo na pamet, po čijoj zemlji hodite.Ako vi imate pravo da je to netko napravio iz razuzdanosti,vrijedan je svake kritike .Po mojoj varijanti vi dugujete nekome ispriku.

Kapelica je na Moličkoj Peći. Molička planina je pa dosta daleko u smjeru prema Polšku.

Na slici br. 12 je koča na MOLIČKOJ PEĆI. Molička planina je pak daleko stran.

Skala 123, malo si pomešao. Koča na slici 16 je pastirska koča na DOLJOJ TRATI. ZELENA TRATA pa je tamo gdje se od staze na Dolju Trat odvaja put prema Lučkoj Koči.

Pa još puno si pogrešno napisao. Med drugim da su tto macesnovi nasadi. O čovječe dolinski, jesi li ikad pomislio tko bi mogao zasaditi takvu bezbrojnu populaciju macesna. To je stvorila priroda i to su BOŽJI nasadi

Koliko ja znam iz pripovijedanja Robanovog Joža ta ledenjačka morena zove se zaspani hriber. Kopice nikad nisam čuo ni pročitao. Nalazi se tik pod Turskom gorom odnosno pod Menihom, kako se zove ona špičasta stijena koja vire iz melišta odnosno Pesaka (domaćini melište zovu Peski.) Lijevo od Meniha odnosno Zaspanog hribra do Pasjeg sedla zove se Zadnji Okrešelj.

Slika broj 18 koju si opisao kao Krnicu ima ime "Za ogradcem". Sjedlo iznad nje Pasje sedlo. Od Pasjeg sedla pod stenama Kamniškog Sedla do markirane staze Pod Kotliči zove se Zadnji Okrešelj.