janezs73 - Zadnje poruke

Lepo vrijeme u Lombardiji iskoristio sam za obisk dva susjedna vrha Corna di Caspai i Nasego.

Na prvi sam startao iz sela Lodrino. Put nas brzo odvede pod južne stene (gomila stupova u strmom travnatom/gozdnatom obronku), gdje ferata počinje prelaskom lijepe ploče (C). Slijedi gomila ploča (B do C), dimnjaka (neke D), policica, grebena (C), klisure. Većinom idemo lijevo, ponekad gore ili dolje, uvijek slijedeći lijepe prirodne prolaze (što ne znači da su svi jednostavni). Prema kraju slijedi okomita stina, gdje ferata pokaže svoj sportskiji karakter (D/E). Za razliku od većine austrijskih sportskih ferata koje ponekad jure po pločama bez osjećaja za estetiku, ova ferata ima "svoju dušu", jako podsjeća na slavne dolomitske ferate (u Brentu!).

Popodne sam se iz susjednog sela Briale popeo još na Nasego, po istoimenoj ferati. Do parkinga nas dovodi betonski put (uzani i povremeno strm!). Od jednog od parkinga (koji su ljeti prepuni) brzo do ulaza u feratu (nad šljunčanom kosinom prema istoku). Ferata se na vrh penje u 5 dijelova (C/D, D, D, D/E i D), s uštednim travnatim dijelovima. Zadnji dio slabo označen, pa sam ga propustio u prvom pokušaju. Spust preko koče Nasego.

Jučer sam posjetio [url=www.ferratecasto.com]ferrata park[/url] blizu sela Casto sjeverno od Brescije. U njem je 18 ferrata, visine većinom između 40 i 65 m. Budući da Casto leži nisko (nv. oko 350 m), čovjek bi očekivao da neće biti premrzlo. Ali pozna se da je to zatvorena dolina, slična našoj Baškoj grapi, gdje se hladni zrak zadržava i zato je temperatura bitno niža nego na Gardskom jezeru jedva 30 km daleko i ne bitno nižem.

Zbog miješanja s ocenama, neke ferrate sam penjao u pogrešnoj opremi, tako nepotrebno preopterećujući ruke i na kraju prepeo samo 9 ferrata.

I ferrata kroz sotesku Luina nikako nije laka (po njihovom bi imala ocjenu A/B). Jer na dosta prolaza visiš na rukama, teškoće su svakako B/C, ako ne C, nikako A/B.

Sicer je zimi tamo mirno, malo posjeta, zato sam imao puno vremena za fotografiranje.

Ocjene prepletenih ferrata
(oznaka ferrate : njihova francuska ocjena .. prevedena u austrijsku ocjenu .. moja ocjena):
st.15 : AD .. B/C .. C
st.14 : TD .. C/D .. D
st. 6 : PD .. B .. B/C
st. 5 : TD .. C/D .. D
st. 7 : AD .. B/C .. D, možda D/E (slična mjesta u Železnoj kapli)
st. 8 : TD .. C/D .. D/E, mjesto E (slično mjestu na našoj desnoj Zelenici)
st. 9 : AD .. B/C .. B/C
st.10 : TD+ .. između C/D i D .. D/E ili E
Stretta di Luina: F+ .. A/B .. B/C ili C

najteži, koje nisam prepleo, su iznad parkinga (obe vise van skoro 55 m):
Colpo di Strega : ED+ .. E .. po mojoj ocjeni E/F
Arcobaleno : ED+ .. E .. E/F, možda čak F (izgleda teža od C.d.Strega).. istina ima ponekad dodatne kline pokraj jeklenice, zbog čega je svakako lakša od Arena Variante u Austriji

nadam se da će vam ove informacije dobro doći.

Ako je vrijeme za tranzit ograničeno (?), što se događa ako vozač parkira na drugim parkiralištima - na primjer kod Erjavčeve i tamo plati parkirnu naknadu? Zna li netko?

N3jc - hvala za preporuku. Stvarno sam stavio komentar pod izlete Ruski križ - Križ. Ako još netko vidi kamo je vrijedno takav komentar postaviti, bit ću zahvalan. Nadam se da će ovo nekoga tko nije dovolj iskusan odvratiti od ideje o spustu/pristupu.

Odlična tura, čestitam!

Upisne knjige već dugo nisu zamijenjene!

Vitan, hvala za čestitke!
Prijelaz s O na VR bio je već moj četvrti, prvi put sam sam otkrivao prvih 2/3, drugi put smo s kolegom u nastavku još 2x zapeli, ali došli do VR, treći put sam tražio drugačije varijante sam (naravno da sam prije pretražio pola weba, ovdje na ovom portalu dobio sam par izuzetno dragocjenih savjeta), ovaj put je išlo prilično glatko.
Od svega su najvažniji intuicija, koju si gradiš godinama, i promatranje konfiguracije terena na samom mjestu. Naravno da nisu svi očito jednostavni prijelazi i oni koji te gledano prijelaz u cjelini najlakše odnosno najbrže dovedu na VR.
Na ovom dijelu ima i prilično korisnih gromila, u posljednjih godinama i prilično novih svrdla svakih 30m (pretpostavljam da su ih izbušili vodiči), koji ti također pokazuju da si na pravom putu. Isti svrdla su i na sidrištima za spuste. Gromile su uglavnom na izloženim grebenima i dobro su vidljive, između su žlijebovi i jaruge preko raznih ruševina gdje se moraš snaći.

Nadam se ipak da još netko misli da bi se glede Kriške stene nešto trebalo poduzeti. Ako već neće ili ne može osigurati stazu kako treba, barem prekategorizirati stazu ili eksplicitno napisati što te tamo čeka (u oba smjera).

U četvrtak i petak dan za lijepi Martuljski venec iznad Krnice. Poslijepodne na enko u Dninu, iza mene još dvojica mladića (koji su je sljedeći dan mahali u stijenu Rakove špice). Ujutro do kraja melišča i prvi put s ove strane na Oltar - smjer logičan, naravno u sredini pomaže očiti smjerokaz u obliku visećeg užeta! S Oltara po već poznatim prolazima na V.Rokav, pa kontrolirano spuštanje do Rokavške škrbine (sigurno po užetu, iako znam da ide bez - ali tako duga tura ima za mene svoja pravila) i dalje preko previsa do melišča u Kotlu. Odavde logično na Škrlatičinu ramu (i ovaj put bez vrha) dolje u Zg.Dolek te natrag gore na Rdeču škrbinu, pa okolo pod D.Gamsovcem i Gubnim do početka spusta preko Križke stijene. Ovo zadnje djelo meni je osobno najteže, možda i zbog teških uspomena. Ali po pravici rečeno nije mi jasno kako se takav put kategorizira kao osigurani put ili kako se tom putu sigurno spuštaju ljudi s manje iskustva. Naposljetku to je jedini službeni spust na sjever između Vrtaškog Slemena i Prisojnika. U Krnici baš pred sumrak i onda biciklom u KG.

Martuljek božanski, za dušu, ostalo po SLO standardima. Nisam uvjeren da je ostalo lakše od središnjeg dijela ove ture.

Sunce pripicalo kao za kladjenje, jedini (minijaturni) ostatak snježnog polja (iz kojeg bi bilo malo vode) trenutno je još u zg.kotanj V.Dnine. U Kotlu više nema snijega nigdje, dalje do Križa također ne, osim u jednoj super dubokoj rupi tik prije raskrižja za B4 (ali se u nju ne može bez kompliciranih manevara spustiti do snijega).

Možda savjet pri čitanju modela vremenske prognoze:
Ja tipično pogledam dva visokoločljiva modela (ALADIN i ICON-D2) i modele u koje su ta dva ugrađena (ECMWF i ICON-EU), i ako se mjesto oborine u 3h vremenskim prozorima razlikuje za mnogo više nego što je rezolucija tih modela (cca 2km), onda znači da je atmosfera u jako labilnom stanju i na oborinu će utjecati već manji pomak miješanja zračnih masa na različitim visinama, što kod vremena može značiti i preko 100km daleko.
Tek kad su prognoze spomenutih dvaju modela slične (nije nužno da su lokalno jednake), možemo ih čitati više "doslovno".

Trenutno je stanje atmosfere (u modelima i u stvarnosti) izuzetno nestabilno. Svatko od nas koji u planine zalazi već dugo zna što to znači.

Nadam se da je svima jasno da priložena ortofoto/satelitska slika nije slika prijevoja Vršič, niti karta šireg područja (desno dolje).
Ništa od toga nije ni približno slično stvarnom stanju (pogledajte lokaciju parkirališta, cesta, zavoja, lokaciju Tičarjevog doma, vrha prijevoja, itd.).
Svaki komentar je suvišan.

Također sam razmišljao o ovoj stazi, Tone, ali na kraju nisam bio siguran je li negdje moglo biti neko teže iznenađenje, pa sam rekao, vjerojatno je greben najlakši (slijedio sam isti savjet u Slovenskim stenama i M&M blogovima).

n3jc: iz tvoje prve slike izrezao sam gornji dio grebena i označio detalj koji me zanima - ja sam išao u smjeru lijeve strelice (koja mi je bila sigurno teža od II), zanima me, međutim, je li u smjeru desne strelice nešto lakše?
To je onaj dio koji slijedi nakon uskog stupića ispod označene prečke u grebenu (na slici se ne vidi dobro).
Iako me snijeg na tvojoj slici 3 malo zbunjuje, mislim da nije isti detalj.

Jedno pitanje za poznavatelje:
Prije dva dana penjao sam se ovim grebenom iz Kukovih prodova na Kukovu špicu. U najtežem dijelu (označen moj izlazak iz dijela na slici, gledano gotovo s vrha KŠ) nekako nisam našao lagani prijelaz težine II na desno (tamo je bilo odozdo prema gore gledano jedno razbijeno žlijeb/neizrazita grapa koja mi se izdaleka činila teža od ploče na lijevoj strani, gdje sam onda došao na označeno rame, ali ovo sigurno nije bilo samo II - nažalost nemam sliku odozdo), zanima me gdje sam propustio prijelaz?

Čestitke svima - Rokavi zaista nikad ne razočaraju!

Naravno LISAC. Vidim da si lani obavio 7. etapu (to imam ja još ove godine u planu), pa mi onda preostaju još dvije ultra teške - 2. i 4. Pitanje je kad ću skupiti hrabrost za njih.

Samo slijedi tragove divokoza (oni su išli do sipara prvo blago gore, a zatim polako blago dolje) u smjeru prema velikim siparima. Ima mnogo mogućnosti. Jedan trag je išao ranije dolje, ali jer su između skokovi, nisam tamo gurao.

Jučer prekrasan dan ili bolje jutro na V. etapi PP.

U 4:30 već sam progonio lisičju obitelj, koja mi je uz očito oduševljenje snopom čelke pratila gotovo cijeli sat. Prva trećina polica Rigljice i Rušice bila je staza gotovo autocesta. Izgleda da se je ondje nedavno selilo kakih 1000 divokoza. Jer bi inače mogao krivo zaključiti da bi (u stilu suvremenih ludih ideja) koji od njih imao i neku lopatu ili čak nešto motoriziranije. Tek kod glavnog sustava jaruga (tamo gdje je spust po šodru) tragovi nestaju, ali se gore opet sastave, tako da sam im potom slijedio sve do sipara pod Rušicom. Za zadnji savjet sam im krajnje zahvalan, jer mi je otkrio pravi put do sipara. Prvi dio sam završio zasluženim doručkom pod srcem s prekrasnim pogledom na Špikove vertikale.

Nastavak do šljunka je više-manje "svaki po svoje", odatle jedini mogući prolaz prema gore. S ove strane ne izgleda optimistično, ali straga su stvari logične. Opet je savjet u obliku tragova selidbe divokoza u žlijebu više nego dobrodošao.

Pred trojkom naravno nebeski pogledi na sve prehodane i preplezane visine, ručak malo niže kod izvora.

Prekrasan dan!

PS - ni godinu dana stara trojka je iznutra već (dodatno u manjem opsegu, ali ipak) djelomično izgorjela - opečeni je kut kod spoja peći i dimnjaka - izgleda da jedni više ne "znamo" raditi dimnjake, drugi ne "razumijemo" da u malu peć ne smiješ previše natovariti. A i kvaka je ludo tvrda (jedva sam vrata otvorio)...
Prethodni bivak je držao gotovo stoljeće, ovaj očito neće

Razor?