andi2 - Zadnje poruke

Možda će netko ob otvaranju teme objaviti kakvu sliku više s te lijepe kružne staze Nekoliko neprohođenih mjesta na zemljevidu sam hodio od Topolšice prema Uršlji gori, pa slučajno vidio da imaju nad Ravnama nešto kružno med 400-700 m i da skoro svaki brežuljak ima svoje ime nisam se previše pripremio za orijentaciju, ime staze otkrio tek na parkiralištu pa je staza bila zato još toliko zanimljivija. Ako idemo na nju nakon viroze dat će nam negdje tri i pol, službeno četiri sata hoda lijepi krajevi, marljivo označeno, zanimljivi pogledi, prijazni ljudi i pasji čuvari. Ako idemo po svom možemo obići brojne vrhove uz stazu, ali je onda malo napornije i samotnije. Lep opis na popisu hribi.net - https://www.hribi.net/izlet/reks_-_rekreacijsko_kulturno_sredisce_ravne_vrholanov_vrh_ravne_pri_sostanju_ravenska_pot/3/2795/6462 ili na stranici PZS odnosno PD Šoštanj. lp

Gotovo se nećemo moći izbjeći raspravljanju o ovoj temi. Možda će dobro doći i za razmjenu informacija, da ne zasmećujemo lijepe teme koje nam uljepšavaju dan. Možda ga koristimo i za širenje obavijesti ako obolijemo i ako smo bili u neposrednom kontaktu sa strancima u planinskom svijetu. Ostanite sigurni i zdravi. Lp, Andrej

https://m.youtube.com/watch?v=vsJK8PGi3iQ&t=268s&pp=2AGMApACAQ%3D%3D

Ups, kaciga neka mi ne zamjera...

Otišao je čovjek koji je prvi presmučao ovaj žlijeb. I odrekao se krova svijeta u nesebičnoj pomoći soplezalcima. Neka mu je svijetla uspomena!

Hvala.
Koristili smo: Dome2 (šator), Nemo tenzor (podloga) i Mammut protect down bag (spavaća vreća). Plus sve ostalo za zaštitu tijela.
Baš ozbiljne uvjete svaki put ove zime za prenoćivanje, osobito ako je vjetar i led/kiša.

Ako netko prelazi ovih dana, uvjeti za pješake su skoro idealni. Za skije lijep dio između Male Kope i Areha s nekim suhim terenom kod Šumika. Vode ima na Pohorju u izobilju, pa nema smisla nositi je sa sobom osim nujne rezervne. Spi se i zimi sigurno i jednostavno na otvorenom s dovolj zaštitne opreme za oko -10°C. Divljih životinja (osim ljudi) ima u izobilju posebno noću...

Stvarno su marljive!
Onda kao što je već napisao Zlatko - tko je ovu varijantu skupio u službenu stazu i nazvao po Preboldu

S radoznalim pogledima u izuzetne prirodne prolaze nam uvijek stvorite želju za svijetom oko Bistrice, kao uvijek - hvala

Volk koji je sve tu prošao, i pažljivo bilježio pristupe, ih je u ovoj regiji imenovao po izlazištima (od jame lijevo i desno, od bolnice, prema Petkovim njivama,...) i istovremeno naveo da je u tvom smjeru pristupa možda davno bila planina, po kojoj greben nad njom ima ime. Većinu stvari znaju još Pastirica i Franca, pa SilvestrO, koji je pak lukavije sorte, samo baci sliku u zagonetku Ako netko od njih pronađe u sjećanju neko staro ime.

Crni je sasvim jednostavno dostupan s markirane staze. Ostali kuclji (jasno ime ili ne) su više sakriveni u planoti. Posebno pada u oči kompleksan izbor prolaza u krugu koji su napravili, lijepo, slijedit ćemo

Malo obrisem prašinu s teme. Danas iz Bele preko grebena Alničja (slučajno smo naletjeli na prekrasnu, ali potpuno napuštenu ulaznu varijantu koja spaja istočnu stazu s grebenskom) i zatim na kristalno očišćeni horizont sa Stamare. Nazad prvo za Kraševcem do rudnika, zatim po svom direktno do Gajškove i u krugu natrag. Lijepi krajevi. Opisi tih prolaza na Hribi.net su već jako načeti zubom vremena i bilo bi smisleno osvježiti ili ukloniti ih. No, ako smo navikli na takve terene, nema potrebe posebno objašnjavati kako uživamo u njima

No no Nejc, malo detaljnije brate, pa ćeš vidjeti da sam se u tekstu svrstao među te iste ljude (jer nisam ništa bolji). Ti odmah skačeš na osobnu razinu, ha? Uobičajena omiljena vježba frustriranih internet keyboard-warriors - bravo
Hvala na objašnjenju Drago. Ipak nisam nigdje drugdje primijetio tako izražen poseg u prirodne prolaze. Ovde-onde neka grana se razumije. Iseći skoro novi put u padinu pa ne.

Vjerojatno se svi slažemo da tisuće ljudi odjednom nemaju što raditi u sedam kilometara dugoj Logarskoj dolini. Ili primjer u susjednjoj dolinici - da smo bili stvarno `dušebrižni´, da smo u samo nekoliko godina bivše skromne pastirske matkove staze pretvorili u vidljive kolovoze izdaleka. Što je uzrok tome da kao lude čopore jurimo svaki lijep dan na iste brdske ciljeve, svatko će si morati sam odgovoriti. Naravno takve samorefleksije više nismo sposobni. Zato ostaje samo jedno rješenje, koje bi zbog želje po zaradi u istom obliku proveo svatko od nas, da je na poziciji nekakve vlasti. Videno prečesto i na svim razinama odlučivanja, da bi itko (uključujući mene) mogao tvrditi suprotno. Neka mi bude oprošteno od strane nekoliko rijetkih pojedinaca koji još imaju moralni kompas.

Pa dobro, je li itko pročitao gornji link (gdje novinar namjerno zavarava naslovom)? Dolinu su zatvorili jednom, na dan europske mobilnosti. Inače ostaje nepromijenjeno. Nekoliko km pješice po Logarskoj pa još nikoga nije ubilo.

Sličan kratki krug kao Trobec prije tri godine. Kozji vrh je već malo zarastao arišima. Dalje je relativno jednostavno, mjesto do mjesta i precej dobro uhojeno. Na onih tri-četiri mjesta moraš imati orijentire u sjećanju da ideš pravim smjerom. Kod spusta s prelaza napravim standardnu grešku kad zbog markacija više ne pratim gdje idem. Niže tako shvaćam da je dosta propala staza prema Javorovom sedlu službeno zatvorenaništa, pa kratko bez staze prema drugoj varijanti, misli u slobodnom teku i malo više bijele ceste do polazišta. Lijepi krajevi.

Milan je našao trail 30km ravne crte (gps koridor 10m), pa smo otišli od crkve Sv. Bolfenka prema Mislinji. 3km prije cilja (40km prohođenog terena) zaustavila nas je moja rana na stopalu. Posebno i vrlo zahtjevno iskustvo, gdje ti teren ne da disati. Najteži su soteske Šumik i Mislinjski jarek. Na nekim mjestima smo upotrijebili cepin, s sobom smo imali i konopac. Sreli smo dosta domaćina (gamsi). Sljedeće godine pa u potpunosti u obrnutom smjeru. Iako sam mislio da imam jako puno kondicije, za ponavljanje treba još jedan razred više

Park prije ulaska u mini dolinici pa strmo gore. Za Akle (dva malo teža mjesta) i Starec (uzak greben pred vrhom i nezgodan spust preko srušenog drveća) već je sve napisano. Slijedio lijep prijelaz gore i lijevo, gdje najlakši ulaz u grapu treba malo potražiti. Na mjestu odluke sam pogriješio i odabrao desnu zelenjavnu grapu (prava je lijeva tj srednja, krajnje lijeva je sitna). Prekasno opazio grešku, posljedice su bile ozbiljne jer sam dvije i pol sata penjao u neprohodnom svijetu iznimno strmog ruševja. Iako je organizam dugo signalizirao da je daleko preko granice, psiha je izdržala. Prebacivanje misli, neke zračne skalaške dvojke više ni primjećujem, kratku škrbinu iznenada u pravom smjeru. Samo van, van iz zarobljenosti... Do Javorovog vrha regeneriram uništene kvadricepse, zatim dobro mentalno planiranje prenosim u precizan strm spust s ove strane doline do izvorne jutarnje točke. Lijep krug, i samotni krajevi.