zokipoki - Zadnje poruke

Crni i Beli vrh na Dleskovskoj planoti su posebneži koji se dobro otepaju pohođnika u tim krajevima. Svoje čare diskretno skrivaju među poznatijim, višim braćom i sestrama. Oba bezpotna, s puno rušlja, lako umore i zadovolje nekoga tko si dozvoli stupiti u njihov svijet.
Srećno!

Porodični odmor na Cresu iskoristim da obavim zamišljenu kružnu turu na Velo Gračište 562m, zatim do plaže Sv. Blaža, i uživački prijelaz prema Cresu u smjeru Sv. Salvadurra. Cijeli krug nanese circa 28km i tamo oko 1100vm. Točni brojevi mi nisu poznati, jer potepa nisam mjerio, negdje sam na internetu vidio praktički isti krug koji je obavio jedan gospodin, s brojevima. Skratka...prilično divlji i samotni potep po raznovrsnom terenu. Najteži dio puta je spust s Gračišta do Sv. Blaža, gdje vlada kamenje.
Iako dobro označeno, mogućnost da tu sretneš koga, osim ovaca i srna, prilično mala.
Krug za avanturiste i pustolovce.
Sretno

Super!

Zdravo Jože!

Kolegica će napisati, ja dodajem neke drobtinice za užitak.

Pozdrav!

Prošlo je par godina, danas ponovno u svijet pod Pirčevom planinom, samo ovaj put s divljim dodatkom Velike.
Parkiramo u Krivčevu, zatim od Žage starom stazom gore. Svijet ovdje je zadnja velika poplava promijenila, ali je staza još uvijek dobro prohodna i praćiva.
Kad više staza skrene desno gore uz greben Krvave peći, usmjerimo se na njega. Još uvijek strmo, još uvijek zahtjevno, još uvijek lijepo. Greben nije predugan, ali je lijep i mirisan. Stijena uglavnom dobra. Uživajući stupamo na označenu stazu pod Pirčevom planinom.
Dan se tek dobro počeo je, pa idemo dalje. Preko Curle i Kačjeka, starom stazom do Skledčke, odakle strmo gore prema Gradišću.....ali to je sasvim druga priča.
Sretno!

Do lipe se lijepo grijevamo, zatim idemo prečnicom lijevo koja nas vodi do ulaza na greben.
Po strmim kamzičkim stazama cik-cak gore, što dalje desno, svijet je divlji, pradavan.
Nogama i rukama provjeravamo krhkost terena da nas nešto ne iznenadi, npr. poskok! Već tako zahtjevan uspon postaje nezgodan kad manje od dva metra pred sobom ugledam barem pola metra dugog i debelog kao kobasica poskoka, uvijenog, dignutog u uzbunu. Nema vremena za fotku! Vidno preplašen brzo nazad i javljam Janezu što je! Još se povlačim kad uđe u rupu u stijeni. Potep postaje ozbiljniji! Rupu zaobilazimo okolo, misao da ih može biti više nije ugodna! Ne ovdje! Do vrha dođemo bez problema.
Nakon duže pauze silazimo do spodmolova i preža. Strmo dolje, zatim gore do zijalke gdje se upisujemo u knjigu. Raznovrsno!
Sretno!

Bravo!

Vrlo lijepo!

Na Olševo.

Severnjaku sam se po putu mimo napuštene rudnika lijepo izbjegao, ali me je na sedlu pod Kopom već uhvatio. Vrhu se približavam s južne strane, ideju za uspon prema Varvanju odustajem.
Na vrh Kope idem samo za fotku, zatim u zavjetrinu, i u smjeru prečnice koja je danas bila suha. Jak vjetar i snježne maglice sam sretno ostavio nad Belom, snijeg na Martinjevoj stazi bio je samo kod jeklenice za mostić.
Silazim po markacijama niz grab do parkinga.
Sretno!

Čije cvijeće?

Vrlo lijepo

Ferata je bez problema, danas uglavnom suha i prijatna.

Sretno!

Zna li netko kako je s feratom tih dana, je li u upotrebi, sve štima?
Lp

Lijepa i navodno i ljekovita.

Super

Zdravo Janez!
Ako se dobro sjećam, nisam naišao na nijedno drvo podrto preko staze.

lp