Ovog puta, jer je vrijeme lijepo, otišli smo s ženom po malo dužoj stazi a ne onoj uobičajenoj, parking i cilj pa brzo natrag. Parkiramo na parkiralištu pred Jelovica-kućama i oprezno prelazimo cestu. Moramo biti svjesni da smo na cesti mi smetajući element, pa oprezno i brzo preko ceste kad je prazna. Sad ne nastavljamo desno po asfaltnoj cesti, nego se uputimo prema starijoj već jako ''istrošnoj'' kući, gdje se na kraju parkirališta vidi lijevo od kuće makadamska staza. Uđemo u šumici, i ako je vruć dan, nastavljamo stazu u ugodnoj sjenici. Brzo opazimo pred sobom ali ipak malo desno drvenu ogradu, pa ondje je nekad bio drveni mostić, preko kojeg smo se popeli na Grajski vrt i stazica je vodila do hotela, tada još pod imenom Bor. Zato nastavljamo lijevo na blago uspinjući brežuljak. Na vrhu skrenemo desno i nastavljamo po stazi. Uskoro je odcep na mostić preko kojeg dođemo do hotela, koji već neko vrijeme nosi ime Alma. Ne skrećemo prema hotelu, nego nastavljamo po stazi uz jezero, gdje među grmljem možemo u potpunosti vidjeti hotel Alma. Nastavljamo po stazi uz jezero, i kad dođemo do početka jezera, stupimo na mostić, prijeđemo ga, zatim ne gledamo na smjernu tablu koju opazimo pred sobom, nego idemo po pješčanoj stazi dalje opet u blagi uspon. Na vrhu idemo lijevo na još vidljivu travnatu stazu i nastavljamo prema sjeveru. Otvara nam se pogled prema Krvavcu pa Potoškoj planini, Sv. Jakovu, Zaplati malo dalje pa još prema Storžiču, Planini Javornik, Velikoj i Mali Poljani, Tolstem Vrhu i dalje prema Karavankama. Kad stignemo na makadamsku cestu, nastavljamo desno i dođemo do asfaltirane ceste. Ovdje uz zavoju rastu dva gusta kestena, možemo si malo odmoriti na klupi, ako nije previše prometa koji zagađuje ugodan zrak autima. Nastavljamo po asfaltiranoj cesti do prvog parkirališta, namijenjenog izletnicima na Sv. Jakova i dalje. Prijeđemo parkiralište i nastavljamo po makadamskoj cesti do drugog parkirališta, malo dalje od oštrijeg zavoja. Sad možemo odabrati jednu ili drugu variantu. Slike koje slijede su po drugoj varijanti. Recimo prva je da nastavimo stazu po cesti, gdje uskoro ugledamo lijevo kuću. Tu se odvajaju ceste, ravno za Sv. Jakova, desna gornja za Potošku planinu ili do Sv. Jakova, niža pa do sjenice Jakopine, što je danas i naš cilj.
Mi smo se odlučili za šumsku stazicu koja na početku parkirališta skreće desno. I nakon nekoliko 10 m umjerene šetnje dođemo na makadamsku stazu, kojom bismo došli da smo odabrali prvu varijantu. Naša šumska nije, pa može i biti prečica, kako tko shvati. Kad dođemo na širu makadamsku stazu, nastavljamo desno. Stazica u brdo preko ceste nas odvede na cestu za Potošku planinu. Bezbrižno nastavljamo do raskrižja i postavljenih smjernih tabli koje nas usmjere desno. Nakon nekoliko koraka nastavljamo lijevo i nakon vrlo kratkog uspona stignemo na cilj.
Sa zapisom na tabli možemo se upoznati s kraćom prošlošću Josipine i kad se odlučimo da je vrijeme za pokret, idemo u dolinu drugom stranom. Nama sa ženom je draže ako postoji mogućnost da idemo jednom stranom gore, drugom dolje. Ova staza je uža ali lijepo prohodna i nezahtjevna. Uskoro nam se među drvećem pokaže dio Doma starijih građana, tik iznad kojeg ide staza i puno manje vremena potrošimo za silazak do početka prvog parkirališta. Sad možemo nastaviti svoj šetnji po asfaltnoj cesti sve do raskrižja za selo Potoče, hotel Alma ili spust mimo odmarališne naselbine Hrib (zašto odmarališne, uglavnom vikendice su sagrađene), do parkirališta. Ako se odlučimo za prolazak mimo hotela, nastavljamo desno i na zavoju možemo pogledati ogromne američke sekvoje, zatim nastavimo dalje po asfaltnom parkiralištu. Desno nam se otvara pogled na planine, vidimo i igralište gdje je moguća igra odbojke na pijesku. Nekad, kad je bio popularan tenis, su igrališta bila uređena za igranje tenisa. Pa, nastavljamo prema hotelu, spustimo se po kraćem klancu i odlučimo, idemo do auta ili se još malo prošetamo po okolici. Kad nam dosadi pauza, nastavljamo preko mostića koji je zategnut nad betonskom pregradom jezera Črnjava. Jezeru je ostalo ime, čak i ako se druga imena mijenjaju.
Sad nije problem naći put natrag do parkirališta gdje smo ostavili auto.
Za izlet ćemo potrošiti dobar sat vremena hoda, inače kako kome. Neki više, neki manje, važno je uživati u prirodi i lijepo se provoditi. Oni koji vole trčati potrošit će znatno manje vremena, samo što kad su razgledi tako lijepi, ne možeš samo žuriti do cilja i natrag te gledati samo pod noge. Pa ma, inače kako kome paše, svaki neka se prilagodi sebi, samo ako je grupa, prilagoditi se najsporijem članu.
Još nekoliko slika za bolju sliku staze, prirode uz stazu i što nam nude razgledi na stazi. Pa sretno na putu, gdje god već hodite!