Heavy_bull - Zadnje poruke

Šite (10.8.2024)
S markirane staze iz Zadnje Trente na Jalovec (preko Jalovske škrbine) na približno 1.950 mnv, nekoliko prije Jalovske škrbine, skrenemo desno na kamenje oko završetka ostenja Šita i odmah gore lijevo, najprije po travnatijem svijetu, a zatim po kamenju. Na približno 2.050 mnv skrenemo s kamenja malo lijevo, da izbjegnemo gladkije ploče nad nama, idemo skoro do ruba ostenja i uz njega (cijelo vrijeme rahlo lijevi smjer) po hrpastom obronku se popnemo na vrh.

Nakon istraživanja do krnice nad slapom Čedca pred slabih dva mjeseca (https://www.hribi.net/trenutne_razmere/slo/slap_cedca_krnica_nad_slapom/3/9566) jučer dalje na Veliki kup. Tura je bila zbog traženja prikladnog prolaza preko stjenovitog praga sa slapom na visini oko 1.800 m prilično zahtjevna - možda postoji još neki lakši prolaz. Moj uspon vidljiv iz priloženih fotografija.

Još na ovom mjestu hvala Mateju za društvo pri prelasku SZ grebena Kočne i za pomoć pri ostvarenju višegodišnjeg osobnog cilja - osvajanje 352 dvotisućaka u Sloveniji prema popisu objavljenom na Wikipediji: https://sl.wikipedia.org/wiki/Seznam_slovenskih_dvatiso%C4%8Dakov

O Velikom kupu sam već nešto objavio u prošlosti: https://www.hribi.net/trenutne_razmere/slo/veliki_kup_/3/9605

Hanzova u nedjelju 31.8.2025 - snježište se već može zaobići uz rub dolje po stijenama bez zimske opreme.

Mali Pihavec (2.185 m) (srpanj 2024)
Objave malo s zakašnjenjem, ali možda ipak nekome dobro dođe. Prilično istraživačka tura. Mali Pihavec teško bi se moglo definirati kao vrh, jer se u stvari radi o travnatoj rami na spoju JZ grebena i Z grebena na Pihavec (2.419 m), barem tako se vidi iz dostupnih zemljevida, ugraviranih kota i gpx pozicije na mom tracku. Nisam prišao preko napuštene planine Zajavor, nego sam se iz Luknje popeo po "običnoj" stazi prema Pihavcu preko Miheličeva žlijeba, na vrhu kojeg sam prešao po obroncima pod Pihavcem lijevo malo nagore. Više
informacija na priloženim fotografijama.

Turn pod Stenarjem (srpanj 2024)
Objave malo s zakašnjenjem ali možda ipak nekome korisno. Pristup s markiranom stazom preko Sovatne. Više info u priloženim fotografijama.

Luknja peč (15.8.2024) iz Kota
PP (Planica - Pokljuka) stazu se da solidno pratiti do prozora s pogledom u Krmu, zatim je orijentacija težja - naročito u dijelu prelaska južnih padina Luknje peči do peščanog sedla. Na početku uspona s peščanog sedla (na PP stazi) prema vrhu Luknje peči, začinili smo uspon preko klanca (početni dio III. stupnja) vjerojatno pomalo previše lijevo (gledano gore) od poprečnog grebena koji ide od vrha preko peščanog sedla u Krmu. Silazak istom stazom. Prethodni opisi super (hvala!), dodajem slike i komentare za lakšu orijentaciju.

"nejkosmejko" imaš privatnu poruku

Iznad stene (10.8.2024)
Iz označene staze iz Zadnje Trente na Jalovec (preko Jalovske škrbine) na približno 1.900 mn.v., nekoliko prije Jalovske škrbine, skrenemo lijevo na melište i njime u smjeru vidljive grape u donjem dijelu ostenja. Bliže, u donjem dijelu navedene grape, pojavljuje se prolaz kroz preduh (Blažejev preduh) u gornji dio grape. Nakon prolaska kroz Blažejev preduh, uspinjemo se preko gornjeg dijela grape (nekoliko šljunčano) do sedla. Iza sedla prelazimo vodoravno samo 20-30 m, a onda odmah desno gore u žleb. Nakon izlaska iz žljeba (penjanje II. stupnja) čekaju nas prilično strme trave i u nastavku strmo skrotsasto padina sve do vrha. Taj dio na povratku je nešto zahtjevniji (dakle polako i oprezno) i u suštini silazak natrag po žlebu lakši je od silaska od vrha do žljeba.

Objava prethodnika na ovom forumu pomogla, da nije bilo problema s orijentacijom (hvala!). Više o samoj stazi u priloženim fotografijama

Od Florija preko Planine Zapotok na Bavski Grintavec, spust po grebenu iz Bavskog Grintavca do Sravnika i natrag na Bavski Grintavec. Povratak istim putem preko Planine Zapotok. Greben do Sravnika je stvarno dosta krhak i kod spusta treba znatna opreznost (rupe u grebenu koje se spominju postale su pravo okno u grebenu), natrag u usponu po grebenu ide naravno mnogo lakše.

Iznad Kuhinje špice (14.7.2024)
Za lakšu orijentaciju pri usponu nekoliko fotografija s komentarima.

U mom opisu slijedim "uradno" imenovanje - dakle Kopice (2.202 m) i Gornja kopica (2.305) - izvedeno 13.7.2024. Po uobičajenoj stazi za Dovški križ (i ostalo u blizini) preko Brinja u šljunčarama pod padinama Kopic (Na brinju) skrećem desno na širok travnati prijelaz i iza njega malo lijevo pa zatim malo desno po skrošu. Manji skalni skok (u kojem manja votlina) obilazim lijevo po kratkoj grapi/žlebu i onda jednostavno poprečno desno do manjeg travnatog sedla između Kopic i Gornje kopice. S sedla desno na greben i lijevo na vrh Kopic. Spustim se natrag na sedlo i prema Gornjoj kopici prvo po travnatoj padini zatim desno poprečno preko uskog prolaza s ruševjem i odmah iza njega lijevo do ruševja iznad kojeg glatka stina. Slijedi ključni dio - umjesto okomito u zajedu tik uz navedenu glatku stinu (III. stupanj - tu sam se popneao kad sam išao gore) bolje i znatno jednostavnije prijeći desno oko izražene skalne luske (prijelaz uskog izložen krušljiv - pa oprezno) a zatim se otvara mnogo lakši travnati prolaz nagore (ta varijanta - II. stupanj) na greben. Onda uz greben lijevo na predvrh Gornje kopice. Sestop na sedlo između predvrha i vrha Gornje kopice malo desno naniže po uskom natrpanom žlebu (II. stupanj). Nastavak mnogo lakši po grušču samo pred vrhom još kratki skalni skok (II. stupanj). Povratak istom stazom do travnatog sedla između Kopic i Gornje kopice i u šljunčare Na brinju. Dodajem fotografije s uvučenim putom za lakšu orijentaciju.

VRH LABRJE (2.326 m) - 28.6.2024 - pristup na "troglavo Labrje" s južne strane po brezpotju na koje sam skrenuo s markirane staze od koče kod Triglavskih jezera prema Velikom Špičju (nekud između 2.000 do 2.050 mnv). Kod donjeg obilaska Brda nije dobro prebrzo "gurati" gore ali bolje malo više okolo čak s malo spusta. Pristup prvom vrhu ("brod") najprije po zakrčenoj grapi (jednostavno) na manje sedlo u grebenu na desnoj strani (gledano gore) prvog vrha s sedla po nešto izloženoj uskoj stazici na sjevernoj strani dok se lijevo ne otvori prolaz (grapa) prema vrhu (II. stupanj). Spust s prvog vrha nije težak neka opreznost potrebna samo na kraju preko krusljive i nešto izložene prečke. Pristup drugom vrhu tik uz južnu stranu grebena s malo penjanja (II. stupanj) mimo prozora ili direktno na vrh prozora po njegovoj lijevoj strani (gledano gore) zatim se otvara nastavak malo ulijevo i naprijed do vrha. Nakon šetnje preko drugog vrha kad misliš da do trećeg vrha samo par metara između zije škrbina s koje potreban abzajl manje od 15 metara (sidrište s dva klina spremno i prusik s vponkom bio ok). Nakon abzajla lagana šetnja po travnatom grebenu do trećeg vrha (gdje mi track pokazuje da je taj treći vrh Vrh Labrje visine 2.326 m). Već nakon cca 30 m nastavka po grebenu otvara se elegantan sestup na južnu stranu po inače nešto strmoj travnatoj dolinici/grapi do dolje vidljivog škriljevca/melišta. Ja sam inače prvo još nastavio prelaskom prekrasnog grebena s manjim ulascima penjanja do druge izražene škrbine (i drugog abzajla) već blizu Plaskog Vogla vratio se natrag po grebenu i spustio s grebena na južnu stranu po spomenutoj travnatoj dolinici/grapi. Onda povratak natrag prelaskom po južnoj strani pod stenom po kamenitom škriljevcu/melištu. Za lakšu orijentaciju precizniji prikaz puta na fotografijama. Bio je lijep dan.

Na Srebrnjak - preko Ribežnov na Trentski Pelc i na povratku prema Starom Utru još gore dol na Plešivec - 18.6.2024

Po mulatjeri do 20. zavoja i prema sedlu Za Česnom, gore strmim travama na Srebrnjak, po grebenu preko predvrha Srebrnjaka i spustu s predvrha po uskoj strmoj stazi tik sjeverno uz greben na Ribežne. Staza gore dol kroz Ribežne med rušjem nešto ispod grebena Ribežnov uglavnom po južnoj strani je sasvim lako praćiva i rušlje je sasvim dobro isečeno. Uspon na Trentski Pelc po već više puta spomenutoj kratkoj polički na sjevernoj strani je kad joj se približiš stvarno "elegantan" i ne bi trebao predstavljati nikakvih posebnih problema - zapravo je nešto teži spust strmom grapom s Trentskog Pelca. S Trentskog Pelca inače prvo malo po grebenu, zatim ili varijanta desno dol preko manjeg skoka gdje je na vrhu pripremljeno sidrište ili varijanta (gdje sam otišao ja) zaobilaženja skalnog skoka još malo prije spomenutog sidrišta desno dol strmim travnatim obronkom/dolinicom i vrlo brzo lijevo pod skalni skok. Zatim desno dol po već spomenutoj strmoj grapi do melišta i prema Starom Utru. Nekud na sredini puta prema Starom Utru na razcepu gdje se pojave slabo vidljive blijedo markacije, lijevo prema Plešivcu na zavojitu slabo vidljivo markiranu stazu sem i tamo med rušjem i manjim breznama (bez barem nekako vidljivih markacija ne zamišljam kako bi od tog razcepa došao na Plešivec). Nekoliko prije vrha me je iznenadila još markirana staza lijevo na nekakav travnati predvrh Plešivca (???) bez vidljivog nastavka i tek nakon spusta natrag sam primijetio da je riječ o razcepu i da treba do Plešivca prijeći još malo dalje desno ispod grebena i tek onda po isječku med rušjem lijevo na njegov vrh (i taj dio je sicer slabo markiran). S Plešivca natrag do spomenutog razcepa i do Starog Utra te po mulatjeri u dolinu. Nabralo se nešto preko 2.000 visinskih metara. Za lakšu orijentaciju nešto više detalja na priloženim fotografijama.

2.6. iz Bavšice po označenoj stazi preko planine Bukovec na greben kod sedla između Vrh Ruš i Vrh Brda, po grebenu do Malog Grintavca i natrag istim putem. Snježne mrlje na stazi se mogu zaobići.

Jučer (10.9.2023) iz Zadnje Trente mimo Planine Zapotok - Za Razorcem - krnica Velika planina - sedlo između Niskog vrha i Zadnjeg Pelca - ispod prozora u škrbini između sjevernog i južnog vrha Zadnjeg Pelca lijevo prvo na sjeverni vrh Zadnjeg Pelca (II. stupanj, detalj blizu III. stupnja) - povratak u škrbinu s absejlom iznad prozora - na južni vrh Zadnjeg Pelca i lakši spust s južnog vrha Zadnjeg Pelca natrag na sedlo između Niskog vrha i Zadnjeg Pelca, još malo okolo i u dolinu. Opisima prethodnika dodajem još malo detaljniji prikaz puta za lakšu orijentaciju. Bili su najbolji mogući uvjeti, koji kod mokre trave mogu biti znatno zahtjevniji, i orijentacija između Planine Zapotok i Za Razorcem može biti u maglenim uvjetima prilično teška.