Lep dan, lijepa tura, što lijepše možeš zaželjeti. Dan se je počeo vrlo rano prije nego što smo 4 Belokrajnaca stigli do Tinčkove koče u Završnici. Jutro nije obećavalo neku ljepotu, jer je na izlaznoj točki bila takva magla da si je mogao rezati. Ali srećom bilo je kasnije bolje. Po neoznačenuj, ali dobro vidljivoj stazi (zagon) krenuli smo u smjeru donje staze iz Zelenice na Stol. Slijedili smo markacije u smjeru Celovačke koče i stigli na sedlo Belščica, gdje je počela zabava. Opremu gore i po grebenu na prvog Jelenčka. Prečenje bp, spust s drugog Jelenčka (oz. kao što piše na križu koji je postavljen na vrhu Edelweißspitze 1924) u škrbinu između Jelenčaka i Krkotnika zahtijeva neke vještine, u pomoć je postavljena gurtna, te malo niže i par svedrovaca za lakši prelazak glatkih stijena na Krkotniku. Prečenje Krkotnika 2116m malo po Sloveniji malo po Austriji, spust u Celovačku škrbinu i uspon prema vrhu Celovačke špice ide prilično lijepo, ako zanemariš izuzetnu krhkoću na pojedinim dijelovima. Pristup vrhu ide između 2 velike stijene i zatim malo desno, možeš se popeti uz strelovod po manjem kaminu. Celovačka špica 2110 s 2 postavljenima križema i spust na "abzajl" cca. 20 m. Prečenje dalje po grebenu u smjeru Stolove škrbine ide potpuno po vrhu i treba potražiti najprikladniji prijelaz. Tu i tamo te usmjeruje kakav možić, ali ih nema puno. Na kraju treba popeti još nekoliko metara stijene (3) gdje te na vrhu čeka svedrovac. Zatim slijedi samo spust u škrbinu, i po stazi na pivo u Prešernovu koču. Za prečenje smo trebali cca. 5 sati, teškoća ne prelazi 3. Bili smo sami, ispod nas gužva u smjeru Stola i Celovačke koče.