Sabina Grahek - Zadnje poruke

Tur smo započeli u Zajzeri i krenuli šumskom stazom prema koći Luigi Pellarini. Kad smo došli po malo strmijoj stazi do raskrižja, skrenuli smo prema sedlu Prašnik, Trbiškoj škrbini i Žabniškoj škrbini (Sella Carnizza) te se zatim spustili dijelom zavarovanom stazom (mislim na novu) prema koći Pellarini. Budući da smo bili još rano, popeli smo se još na Veliki Nabojs te zatim mimo koće do početnog raskrižja i spustili u Zajzeru. Kružna pot oko Lastovica je vrlo razgledna, raznolika i slikovita. Pot je dobro označena, samo kad se penjemo prema Žabniškoj škrbini uz potočić treba biti malo oprezan da se ne izgubi put. Mi smo tamo slijedili vodu i malo smo zašli. Treba se držati desne strane. Malo posjećivana pot, ali vrijedna.

22. aprila sam na tom predjelu izgubila turno smučku, koja mi je na pola uzlaza odrsala u dolinu. U subotu smo se ponovno krenuli prema sedlu iz Belopeških jezera. Kod jezera je bilo prilično mnogo ljudi, na stazi pa smo vidjeli samo jednog mlađeg srneta, koji se oprezno povukao, tako da se nitko nije osjećao ugroženim, ni mi ni on. Snijeg se polako topi tako da je smučka još uvijek negdje skrivena pod snijegom, barem se nadam. U visokim stijenama, gdje se nalazi i plezalište koje je opremio Luca Vuerich, vidljivi su raznovrsni slapovi. Donji predio krasi šareno cvijeće. Ako se netko uputi na ove krajeve, neka prosim malo pogleda za smučku...ko god je nađe, bit će nagrađen.

Gora Morgenleit visoka je 1971 mt i nalazi se između
vala/doline Pesarina i vala/doline Sauris. Parkirali smo u centru sela Sauris di Sopra i odatle krenuli s kučicom Dorom po označenoj stazi 204 do vrha. Ova gora je prilično posjećena, jer su razgledi zaista fantastični. Vide se i Tre Cime di Lavaredo.

Amariana, u ovom razdoblju je baš lijepa, puna raznovrsnog cvijeća. Krenula sam rano iz sela Amaro, pošpricala se protiv krpelja, skrenula na stazu 414, popela se do prelaza Cristo di Forca na 1058 m. Potom se staza nastavlja kroz šumu, po travnatim strminama. U zadnjem dijelu je lakša ferata, penjačka staza koja vodi do vrha gdje stoji kip Djevice Marije sa zvonom. Sama do vrha, na povratku sam srela jedan par i dva muškarca koji su išli prema vrhu. Da izbjegnem moguće krpelje, na raskrižju sam odabrala povratak asfaltom. Za cijelu turo s pauzama trebala sam 7 i pol sati i napravila oko 1500 metara visinske razlike. Dobro za kondiciju! Vrlo raznolika i razgledna gora.

Nakon dugog vremena vratili smo se na Snežnik i divili smo se šumskom bogatstvu tih krajeva. Uvijek ugodan uspon.

Danas smo se popeli na Poldanovec uobičajenom stazom i prošli kružnu stazu kako je nacrtana na tabli uz stazu. Uz nju su postavili još informacijsku tablu o STAKLARIJI, proizvodnji stakla, u Trnovskom gozdu. Pod njom je i nova drvena klupa. U ovom razdoblju šumari imaju dosta posla, jer je bilo puno posečenih stabala i hlodova. Poldanovec je svakako popularan vrh, pogledi sežu daleko okolo, iako danas nije bilo najčišće.

JESENSKA GORSKA DOŽIVETJA U PLANINAMA U VRLO PRIJETNOM DRUŠTVU.
Hvala Faniki i Manueli što su me se sjetile i pozvale sa njima u naše lijepe Julijce, u Naborjetske gore na DVE ŠPICE (Due Pizzi), koje se sastoje od dva vrha Cima Alta (2046m) i Cima Vildiver (2008m). Start iz doline DUNJA - Plan dei Spadovai, nastavlja do bivaka Bernardinis. Odtud put postaje jako zanimljiv, najprije se penjemo preko travnatih padina uz koje ima ogromno ruševina iz prvog svjetskog rata, zatim slijedi tunel kroz istočni vrh Dve špice (Cima Vildiver). Za prolaz tunela treba svjetiljku jer vijugasti tunel dug 70 metara. Iz tunela na sjeverne padine, odakle po strmoj krušljivoj padini između dva vrha na južnu stranu. Tu put prvo kroz prirodni prozor, zatim preko 150 metara umjetno isklesane police u okomitu južnu stijen zapadnog vrha (Cima Alta).
Put po izloženoj polici osiguran je čeličnom žicom i dovodi na zapadne padine gdje raskrižje. Idemo desno za oznakama Due Pizzi (Dve špice) i put kroz ruševine pa travnatu padinu u 15 min na zapadni vrh Dve špice. Nazad istim putem.
Mislim da ima ovaj izlet u ovo doba godine dodatni šarm.

Tina.A.80, oprosti za kasni odgovor. Ne poznajem austrijsku klasifikaciju jer ne idemo često u Austriju. U svakom slučaju težina ovih ferata je prilično visoka, PER ESPERTI. Potrebna je fizička kondicija, puno lojtera, ljestava, povremeno dosta izložene. Nije za početnike.

Pozdrav,

zanima me kako je trenutno stanje na Golici. Jesu li još/već narcisi?
Hvala na eventualnom odgovoru.
Lp Sabina

Neko je izgubio auto-ključeve (Citroën) kod kapele Sv. Valentina. Odnijeli smo ih na vrh u kutiju gdje je knjiga za upise.

Hvala, Brane, i sretno!

TREĆI I ČETVRTI DAN:
RIFUGIO ALIMONTA, VIA DELLE BOCCHETTE CENTRALI, RIFUGIO PEDROTTI, RIFUGIO SELVATA, CROZ DELL'ALTISSIMO, MOLVENO, ANDALO.
Koća Alimonta je privatna, malo skuplja, nudi udobne ležajeve, tuš s toplom vodom u grijanom prostoru (4,50 eura), kvalitetnu hranu. U 6.30 smo pojeli doručak i sat kasnije krenuli u VIA DELLE BOCCHETTE CENTRALI. Ova ferata je tehnički jednako zahtjevna kao prethodna, ali kraća (3,30 sata) i samo 300 m visinske razlike. Sigurno lijepa, zanimljiva, najposjećenija. Treba je doživjeti. Kad čitaš opise stvoriš si sliku, ali kad si na licu mjesta slika i doživljaj ovih planina se potpuno promijeni. Vrijedi, vrijedi, vrijedi! Potpuno su me očarale i osjećala sam se stvarno sretno i u planinama i među ljudima koje smo upoznali i vidjeli. Nakon ferate spustili smo se do koće Pedrotti i kroz neopisivo lijepu dolinu do skromnije koće Selvata koja se nalazi u šumi između jezera Molveno i Dolomita di Brenta. Tamo smo se sprijateljili sa škotskim parom, sveučilišnim profesorima likovne umjetnosti. Razveselili su nam večer, zanimljiva razmjena misli, životnih iskustava………….Noću je lilo kao iz škafa, ujutro smo se probudili u svjež i novi sunčani dan. Spustili smo se mimo poznate koće CROZ DELL'ALTISSIMO do jezera Molveno. Izuzetno lijepa turistička lokacija, renovirana, čista. Posjedali smo uz jezero, umočili noge, zahvalni za prekrasno doživljene dane polako smo se spremali na povratak prvo autobusom do Andala (5 km) pa natrag u Gorico.

DRUGI DAN:
PASSO GROSTÈ, FERATA ALFREDO E RODOLFO BENINI
PRVA FERATA (600 m visinske razlike, oko 3,30 sata hoda) je odlično zagrijavanje i uvod u cjelodnevni hod po ovim prekrasnim policama koje povezuju različite visokoplaninske koće više nego vrhove. Nije teška, izloženi dijelovi dobro osigurani, samo zadnji dio spusta strmim lojtrama u BOCCA di TUCKETT je malo zahtjevniji. Zanimljivi su ti njihovi nazivi (bocca, bocchette) kojima označavaju sedla i prolaze između pojedinačnih vrhova i grebena.
DRUGA FERATA
BOCCA DI TUCKETT, VIA DELLE BOCCHETTE ALTE, RIFUGIO ALIMONTA - 800 m visinske razlike, 4,30 sati hoda, jedinstveno i nezaboravno doživljaj, zahtjevnija od prve, povremeno dosta izložena, više vrlo dobro osiguranijih područja, dosta vertikalnih lojtri, nije pretjerano posjećena (samo na jednom dijelu smo morali malo pričekati jer su se planinari spuštali iz suprotnog smjera). U ovom razdoblju nije bilo ledenih ili zasneženih dijelova.

ČETVERODNEVNA KROŽNA TURA PO DOLOMITIMA DI BRENTA: potpuni odmor, puno doživljavanje planina na svježem zraku. Dolomiti di Brenta nalaze se blizu Trenta i uzdižu se iznad poznatih turističkih mjesta poput Andala, Molvena, Madonne di Campiglio i dio su nacionalnog parka Adamello-Brenta. Rekli su nam da je za to područje karakteristično da puno kiši. Mi smo imali sreće, jer u pet dana je kišilo samo dva puta i to samo noću. Sve staze su vrlo dobro označene, ferate nedavno obnovljene. Boravak u koćama treba unaprijed rezervisati.
PRVI DAN
Auto smo parkirali u Andalu (12 eura dnevno - app CICERO) i krenuli stazom 301 prema MASO PEGORAR, zatim kroz ugodan šum prema MALGI SPORA gdje te poslužuju domaćim delicijama, dalje do sedla Passo della GAIARDA (2242 m), gdje se otvara pogled do srca Dolomita di Brenta. Staza nastavlja po CAMPO FLAVONA: to je vrlo slikovita, zelena, široka dolomitska dolina s lijepim jezerom TOVEL i zanimljivim vrhovima Turrion Alto i Turrion Basso. Čeka nas još zadnji uspon do PASSO GROSTÈ gdje je turistička koća Stoppani (2438m). Pet-šestosatni uspon do tamo bio je uglavnom usamljen, rijetko smo koga sreli jer je staza duga, visinska razlika značajna (oko 1700 m uspona i 500 spusta) i zahtjevna s punim ruksakom. Kod zadnje koće vrilo je ljudi jer do nje vodi žičara iz poznate Madonne di Campiglio. Od tamo smo se spustili po prostranim skijaškim stazama još 200 m niže do koće Graffer gdje smo prespavali prvu noć.

Više puta sam čitala da su nad Sappadom lijepa jezera i dobre ture, tako smo se ove subote uputili baš tamo, prema izvoru rijeke Piave, zaustavili se kod koće Rododendro i zatim po lijepoj stazi, već pomalo jesensko obojanoj, do Laghi d'Olbe. Kratak boravak kod tri visokoplaninska jezerc, zatim dalje prema istoku po vrlo razglednoj stazi do vrha. Vratili smo se istim putem, zastali još malo kod jezera u zagrljaju planina. Vrijeme idealno, ljudi baš toliko, ni previše ni premalo.....Još ću se vratiti u ove krajeve, jer ove planine odmah postave nove ciljeve.....Za Doru je ovo bio apsolutni raj, sreća i znatiželja u očima u istraživanju novih mjesta i traženju ribica....

Pa smo ponovili tu turu i ljeti. Kad smo stigli u Forni Avoltri, skrenuli desno u Pierabech i peljali do punionice Goccia di Carnia. Parkiralište nije bilo tako puno kao jeseni. Mnogo automobila parkirano već na početku, zato sam mislila da su popravili mostić preko potoka Degano (prav sam bila: vrlo jednostavan, ali prohodan - tri klade spojene). Na povratku smo ga i koristili.
Napravili smo kružni put u sljedećem redoslijedu: dolinom Fleons do sedla Sissanis, na vrh planine Navagiust, natrag do jezera Pera, stazom ispod južnog zida Crete di Bordaglia stigli u Austriju do sedla Giramondo, ondje smo se okrenuli i spustili do idiličnog jezera Bordaglia. Pratio nas je psičica Dora koja se tu mogla malo razgibati i uživati u lovu ribica. Nakon dugog odmora završili smo kružni put silazeći do donje planine Bordaglia i uz istoimeni potok. Malo prije ušća s potokom Degano potok Bordaglia isklesao mali kanjon - mene uvijek ponovno očara. Općenito je cijeli kružni put vrlo ugodan i raznovrstan. U ovom razdoblju pun cvijeća raznih vrsta.

Turbo je predložio da se popnemo s Dorom, našom psičkom, na ovu goru nad jezerima Bordaglia i Pera. Prihvatili smo izazov, napravili smo put u obrnutom smjeru od zadnji put i bili zahvalni za savjet. U zadnjem dijelu malo strmije, ali Dora nije imala problema. Razgledi čudoviti, gora zanimljiva i zbog strateške ratne pozicije, jer je ovo područje čvorište triju dolina. Nazad smo se zaustavili još kod slapa i vrlo zanimljivih korita, što je također vrijedno ogleda.