Dva tjedna nazad, u subotu 8.10.2022. popeo sam se na Razor (2601 m) manje poznatim i skoro neposjećenim SZ grebenom. SZ greben počinje na Škrbini i završava kod Turna pod Razorjem, odatle još malo kratkog uspona po vezi između SZ i SV grebena koji bi trebao biti nekakav S greben. Nakon priključenja na SV greben, po njemu relativno lako do vrha Razora. Silazak sam napravio južnim putem prema Vršiču. Za cijeli greben od Škrbine do Turna pod Razorjem potrošio sam 4 sata. Od Turna do vrha Razora je stvarno oko sat i pol ili dva, ali ja sam potrošio 3 i pol sata zbog traženja prolaza. Jedini opis toka smjera preko SZ grebena našao sam na blogu Marijane i Marka, ali su se po svemu sudeći njih dvoje izbjegli sve najveće grebene poteškoće dolje, uz desnu stranu samog grebena.
Pokušat ću dati cijeli tok SZ grebena, ali ispričavam se za neku potencijalnu grešku, jer je skoro nemoguće opisati točan tok smjera koji se penje preko beskrajnih stupova, škrbina i mjesto preko zlokobne uske grebene rezi. Ovdje nema riječi o penjanju u dobroj stijeni, sasvim suprotno. Stijena je cijelo vrijeme zlokobno krti i svaki stisak je sumnjiv, pa preko grebena vrlo oprezno.
Od Škrbine na prvi stup može se direktno po klancu (III), ili preko 20-metarskog dimnjaka na desnoj strani prvog stupa (IV). Ja sam odabrao varijantu preko dimnjaka, jer je klanac grozno krt i mnogo više izložen. Nakon izlaska iz dimnjaka direktno po grebenu (usk, krt, izložen) do sljedećeg manjeg stupića u grebenu koji se zaobilazi s lijeve strane po vrlo krtoj (ali nezahtjevnoj), prema dolje nagnutoj prečnici. Na kraju prečnice preko kraćeg dimnjaka (II) na lak teren pred sljedećim velikim stupom. Taj stup napadamo po očitom klancu visokom oko 20 m (IV, jedan kraći gib IV+). Klanac se na kraju prelijeva u prema desno nagore usmjerenu rampu (II-III). Na kraju rampe primjećujemo lijevo iznad sebe glatke ploče (jedini kompaktni dio smjera, III) preko kojih ponovno dosežemo samu grebenu rezu. Prelazimo na lijevu (krničku) stranu vrlo uske rezi, gdje nam uskoro nastavak po ovoj strani blokira sumnjiva stijena koja se jedva drži grebena. Na tom dijelu treba zajahati greben i prijeći na desnu (mlinaričku) stranu grebena (vrlo delikatno, III+ ili IV-). Na kratko vrijeme greben postaje relativno lak, ali još uvijek prilično uzak. Lakog dijela brzo je kraj i rez opet postaje neugodno uska. Vrlo oprezno preko tog uskog dijela (II-III). Još uvijek pratimo rezu do sljedećeg vrha ili stupića (II-III), s kojeg treba sići u usku i duboku škrbinu (III, vrlo zračno i delikatno). Iz škrbine se malo desno otvara nastavak u obliku dimnjaka, ali do ulaza u dimnjak je nemoguće doći. Jedini mogući nastavak je po vrlo delikatnoj vodoravnoj prečnici u otvorenom zidu (IV-) prema srednjem dijelu dimnjaka. Na iznenađenje je sam dimnjak prilično lak (II-III) i ponovno nas dovodi na usku grebenu rezu. Rez pratimo do sljedeće škrbine u koju ponovno vrlo oprezno silazimo. Stup ili rog pred nama je previsan i nema druge opcije nastavka osim zaobići ga po krtastoj prečnici s desne strane. Krasta prečnica nas brzo dovodi na lak teren pred Malim Razorom. Na vrh Malog Razora možemo ići s desne (mlinaričke) strane, ili s lijeve (krničke). Ja sam odabrao lijevu stranu, koja se pokazala težom varijantom. Po lakoj polici s lijeve strane zaobilazimo rog pred Malim Razorom, zatim na Mali Razor napadamo po prvom dimnjaku u lijevoj strani zida (III+ ili IV-). Nakon izlaska težeg dijela dimnjaka našao sam omču za spust, možda ju je Hammond iskoristio nakon silaska s Malog Razora, jer u zapisu od jula spominje vrlo težak pristup na Mali Razor. Od omče do vrha Malog Razora još lakši dio istog dimnjaka. Nakon 15 metara stupamo na Mali Razor (2191 m). Trebao bi to biti vrh Mali Razor prema rapalskom graničnom kamenu.
S Malog Razora sljedeće dvije manje špice zaobilazimo po uskoj polici s lijeve strane i ponovno se nakratko nađemo u lakšem svijetu na samoj rezi. Kad nam se ispreče dva velika kamena bloka, zaobilazimo ih po simpatičnom mostiću s desne strane i s njega po podrtoj rampi lagano silazimo i ponovno se po drugoj rampi uspinjemo natrag na greben (II). Na grebenu primjećujemo nastavak preko većeg grebenog stupa, koji napadamo po izraženom dimnjaku u sredini zida (IV). Ali ne smijem zaboraviti da nas od tog grebenog stupa dijeli kraći, vrlo podrti spust u manju škrbinu koju plezamo u rikvercu (II-III). Dimnjak je dug oko 40 m. Prvih 20 metara su konkretna IV, zatim se dimnjak položi (II-III) i na kraju prelazi u kraći klanac (IV-). Nastavak se otvara u obliku očitog 15-metarskog dimnjaka (II-III) s naše desne strane koji nas dovodi do vrha tog izraženog grebenog stupa. Odatle po lakom terenu ponovno do sljedeće škrbine lagano prema dolje. Iz škrbine silazimo oko 10-15 metara po izuzetno podrtoj klisuri prema Mlinarici, prije nego uđemo u okomiti kut (IV-) natrag prema grebenu. Prelazak iz klisure u kut trebao bi biti tehnički najteži dio smjera (IV+ ili čak V-, ali jedan gib koji nije izložen, nešto poput prvog giba Prevčeva stupa u grebenu Goličica - Planja). Kut se na vrhu prelijeva u laganu klisuru. Ona nas dovodi u nekakvu škrbina-kotanju između tri stupa oko nas. Odatle su moguće dvije varijante do sljedeće škrbine. Marijana & Marko su otišli lijevo, preko izuzetno, astronomski izloženog i krte prečnice (III+). Meni prečka nakon dva pokušaja nije mirisala dobro, i odlučio sam se za desnu varijantu, koja bi bila jednako teška (III+ ili IV-), ali mnogo manje izložena i krta. Iz škrbine ponovno kratki spust i usmjerimo se u očitu klisuru prema lijevo (prema grebenu). Klisura je prilično laka i tu se čovjek može odmoriti neko vrijeme. Klisura se na kraju prelijeva u kratki dimnjak (II-III) koji nas dovodi u nekakav labirint među brojnim grebenim stupovima. Tu tražimo najlakše prolaze (još uvijek lak teren) i nakon slaloma među stupovima, stupićima i rogovima ponovno se nađemo na samoj grebenoj rezi. Primjećujemo zadnja dva veća stupa u SZ grebenu. Od prvog nas dijeli relativno lak spust u škrbinu. Iz škrbine idemo malo desno i greben ponovno dosežemo po vrlo strmom 15-metarskom klancu (IV). Od vrha tog stupa pratimo greben (mjesto vrlo izložen i uzak, II-III) prije nego se pred nama postavi zadnji stup u SZ grebenu Razora. Taj stup se može zaobići s desne strane (Marijana & Marko), ili prepleti direktno (ja) po nevjerojatno krtoj klancu koja bi trebala biti III-IV, s jednim previsnim detaljem u sredini klanca u obliku manje stijene koja štrči iz samog klanca, IV+ (vrlo oprezno preko jer sve, stvarno sve leti dolje).
Nakon pristupa na zadnji vrh ili stup konačno završavamo sa svim poteškoćama SZ grebena Razora. Pred nama se ukazuje mogoćni Turn pod Razorjem, od kojeg nas dijeli još spust po neugodnom krtastom terenu. Turn pod Razorjem zaobilazimo s lijeve strane po vrlo krtoj, ali lakoj polici. Kad je Turn oko 20 metara iza nas ponovno se vraćamo na greben u nekakvu škrbinicu. Opis Marijane i Marka mi ovdje nije bio previše jasan i izgubio sam prilično vremena tražeći pravi smjer nastavka. Na kraju sam se uhvatio nekakvog grebenastog penjanja oko 30 metara desno, koje se završilo u nekakav dimnjak (III). Logičnog nastavka ravno iznad sebe nakon izlaska iz dimnjaka nisam vidio. Jedina opcija pokazala se daleko lijevo u obliku lakog 5-metarskog dimnjaka. Taj dimnjak od mene je dijelio kraći spust preko izloženog i krte stijene, zatim duga prečka (oko 30 metara) lijevo (vrlo izloženo, krt i delikatno, III). Konačno sam bio pod 5-metarskim, baš lakim dimnjakom (II) nakon kojeg sam konačno bio van svih poteškoća i našao se na lakom škrilju koje me u poprečnom usponu dovelo na široko područje SV grebena Razora.
Do vrha je još oko pola sata u stvarnosti, ali ja sam trebao 45 minuta, jer sam bio vrlo umoran. SV greben Razora ne bi trebao biti teži od II, ali sam našao neki detalj koji bi bio III, možda čak III+, vjerojatno nisam odabrao najoptimalniju liniju. Teži detalj je bio kratak, ostalo uglavnom skoro hodno. Na nekim mjestima naišao sam na manje ili veće nanosove snijega, ali unatoč tvrdom podlogu, dereze i čekić nisam trebao. Nakon napornog hodanja i penjanja preko škrilja relativno brzo sam se našao pred samim vrhom Razora. Od njega su me dočekala dva predvrha, prije nego sam konačno stupio, nakon 9 sati i 20 minuta od starta ture na Vršiču.
Na vrhu sam uživao dobrih pola sata, unatoč kasnom popodnevnom satu, jer je bilo nevjerojatno lijepo i toplo, razgledi za vikati. Razor je za mene najljepša gora na području Slovenije i ovo mi je bio četvrti uspon na njega.
Nažalost nije bilo više vremena i nakon užine i pića polako sam krenuo silaziti prema Vršiču. Silazak je brzo prošao sve do zatrepa Mlinarice, odatle se vukao, osobito onih zlokobnih 200 metara uspona prije nego dođemo na nekakvo rame odakle konačno ugledamo Vršič. Za cijeli silazak potrošio sam 2 sata i 45 minuta i bez udaranja čelom, unatoč polagom dolasku noći, u 19:10 ponovno kod auta.
Prije nego krenem na dugačak put do Zagreba, napravio sam kratki zastoj u gostionici Jožica pri Gozdu Martuljku i pojeo bučinu juhu i jurčke na žaru
P.S. Ispričavam se za lošiju slovenščinu. Nadam se da uglavnom razumijete što sam napisao. Ako komu nešto nije jasno, ili bi htio nešto pitati, neka se osjeća slobodno za bilo kakvo sranje pitanje, komentar ili prijedlog.