madeira - Zadnje poruke

Nedjelja, 21.09.2025
Stvarno bi bio grijeh ne iskoristiti zadnje ljetne nedjelje. Budući da mi obveze nisu dopuštale celodnevne ture, odlučujem se za popodnevni obisk Tolste Košute. Vožnja do parkirališta pod Planinom Spodnja dolga njiva bila je kar adrenalinska, toliko nasuprotnih vozača. Cesta je ok. Već od razvoda kod Košutnika dalje bilo je praktično skoro sve parkirano. Budući da sam kasna, ipak uspijem parkirati na P i ne gdje uz cestu. Do planšarije NAROĐE ljudi, pred planšarijom SVE puno. Od planšarije dalje nikoga. Čudovita samotna tura. Pod vrhom počelo konkretno puhati, samo slikam i okrećem se. Od sedla nastavljam na Malu Košutu i kružno se vraćam na planinu. Slijedi uživački šetnja po obje planine. Na parkingu još tri auta, od njih jedan moj.

Hvala novomeškim markacistima.

Slika 4: mogu samo reći, konačno su (opet) označili razgranjanje do bohinjskih vrata. Iako to kamenje tik ispod vrata nije ništa ugodno. Jesu li oznake i obnovljene? Prije tri godine jedva su bile vidljive.

Ja sam uvijek tu, samo takve "obične" ture mi se ne čine smislenim objavljivati, tko će to čitati.

U utorak 19.08.2025 obavljena staza gdje se nisam popela ni na nijedan vrh, prešla dosta km, napravila puno uspona i uživala u prekrasnom danu.
Zjutro se parkiram kod slapa Savica. Na parkiralištu nema gužve. Preko Komarče se popnem do Crnog jezera gdje uživam u potpunoj samoći. Do Dvojnog jezera susretnem neke planinare koji silaze. Svi stranci. Kod Dvojnog jezera napravim dužu pauzu i divim se prirodi oko sebe. Čudno, nije bilo puno ljudi. Uputim se prema Komni i na raskrižju se usmjerim prema primorskoj. Namjerujem na Velika vrata. Uzvisina se ne završava, ali pogledi nadoknade. Kod Velikih vrata me iznenade dva stranca. Ovdje stvarno nisam očekivala nikoga, nisu to baš prometna mjesta. Slijedi opušteni spust skoro do Planine za Skalom. Malo prije planine se okrenem na stazu prema Komni. Opet uspon, ovaj put do Oslove škrbine. Pogledi na planine s druge strane. Sve planine uopće ne poznajem. Od Oslove škrbine skoro samo dolje. Preko Lijepe Komne do koće pod Bogatinom pa slijedi najgori dio staze, spust do parkirališta. Serpentine se ne završavaju. Konačno dođem do one s brojem jedan. Drugi najgori dio staze me još čekao. Vožnja kroz Bled. Ne znam kako domaći to izdrže godinu za godinom.

Čudovito. Bi pa pitala što je to na fotografiji 19? Puno je toga po planoti, pa još uvijek ne znam što je i čemu služi.

Četvrtak 28.09.2023 Još jedan ljetno-jesenji dan koji mami u planine. Napravila sam kružnu stazu Pl. Kuhinja - Krn - Batognica - Vrh nad Peski - Jezero v Lužnici - Pl. Kuhinja. Budući da je bilo radnim danom, nije bilo pretjeranog navala. Srela sam samo strance. Od domaćina 4 kamzike i jednog svizca, krave nisam brojila. Čudovit miran dan u našim čudovitim planinama. Takav za punjenje baterija.

Srijeda 27.09.2023. Bavski Grintavec imam u mislima već dugo, ali nekako nisam skupila hrabrosti. Ne zbog duljine staze, nego zbog gornjeg dijela puta. S mišlju da još mogu okrenuti ako neće ići, parkiram se na izhodištu i krenem. Što više se penjem, topleje postaje, ljeti mora biti tu jako vruće. Put do Planine nad Sočom brzo prođe i uživam u prekrasnim razgledima. Kad put dosegne šodrce, treba malo promišljenije stupati, ali nema panike. Prije žljeba čekam da se put isprazni. Baš silaze troje i još tri psa. Trajalo je dosta da su spustili pse sigurno dolje. Mogla sam si dobro ogledati kako je speljan put. Uza se nisam imala problema i nakon dobrih 15 minuta sam na vrhu. Sama. Razgledi. Na sve strane. Bez oblaka. Na vrhu je bilo hladno i vjetar, pa brzo okrenem natrag u dolinu. Dolje je išlo teže nego gore. Vrlo oprezno gdje stajem. Kad se spustim preko žljeba, priznam, duboko uzdišem. Teži dio je za mnom. Ispod žljeba čekaju me dvoje da idu gore. Želimo si sretan put. Kod lovačke koče privoščim si dužu pauzu i malo martinčkanja.
Bavski Grintavec ne znam vidi li me još kdaj, ali Planina nad Sočom mora biti bajkovita kad zlatore macesni. Već je u planu za neki sljedeći listopad.

4-5 sati vožnje Ojoj. To onda stvarno nije za jedan dan.

Indi tvoje rasporede smatram ludima. Vau. Oba tura jako zanimljivi.
Istovremeno te pitam kakav je bio put od Tosca preko Spodnje i Zgornje Grintovice do Krstenice? Dobro označen ili se lako izgubiš?

Javnim prijevozom je moguć i posjet Črnoj prsti. U Bohinjskoj Bistrici na vlak do Podbrda (samo kroz tunel) i onda preko Črne prsti natrag do Boh.Bistrice. Do Boh.Bistrice se pa
stiže vlakom ili autobusom.
Naravno, treba prije provjeriti vozne redove.

Za cijelu turu sam potrošila manje od 9 i pol sati.

U utorak 12.09.2023 točno obrnuti krug od moje prethodnice: Vrata - Sovatna - Stenar - Križ - Bivak IV - Vrata.
Oko 7 parkiram u Vratima gdje je bilo jako živahno. Mnogo nas htjelo iskoristiti fantastičan dan. Većina skrenula prema Triglavu jer prema Sovatni samo šačica i to na "sigurnoj" udaljenosti. Moj put u miru tišini. Na putu šteta nema kozoroga. Na Stenarju razgledi da vrištiš. Ne mogu odlučiti koja strana ljepša. Sestop do raskrižja Stenar-Križ pa pod Križem do jeklenice na Križ. Posljednji dio pod Križem jako neugodan čisti šljunak moraš paziti gdje staješ. Na Križu opet prekrasno svud. Od Križa po divnoj stazi prema Bivaku IV u dolinu.
Kružna tura koja oduševljava.

Četvrtak 27.07.2023
Konačno se obećao stvarno lijep dan koji sam iskoristila za obilazak Vrtače i Svačice. Po standardnoj stazi iz Ljubelja na Vrtaču koja je imala dosta obiska. Pogledi pak stvarno fantastični, nebo kao oprano. Spust do mjesta gdje se odvaja staza na Stol preko Vatelce, tu skrenem na tu stazu i pređem melište. Občudujem Stol koji je kao na dlanu. Od sedla Belščica do vrha Svačice više nije daleko. Ali strmo. Al vrijedno. Nazad do sedla i na donju stazu koja ide od Stola do Zelenice. Lijep krog je bio.

Ponedjeljak 24.07.2023
Najavljen je bio lijep sunčan dan, pa sam se odlučila ići na Ratitovec. Moj start Prtovč. Gore preko Razora i prvi posjetila Kosmati vrh. Istina je što piše na hribi.net, u trenucima put je teško pratiti, ali markacije su bile lijepo vidljive (gdje su bile). Od odcepa do vrha Kosmatog vrha nisam srela nikoga. Očito nije najposjećeniji vrh Ratitovca. Odande na Gladki vrh, tu druga priča. Ljudi nešto, još više pred koćom. Izgleda koča najveći magnet. Treći vrh Altemaver, zatim i na Kremant. Možete nagađati, ni tu nije bilo duše. Mirisalo je na jesen. Usred sunčan dan se promijenio u oblačno s prijetnjom oluje, pa sam brzo krenula natrag mimo koče, preko Povdena u dolinu. Zadnjih pola sata kišilo, srećom tad sam bila u šumi. Kad sam stigla do kuća opet zasjalo sunce. Dobro sam je odnijela.