starakapa - Zadnje poruke

Jučer 3. listopada iz prekrasne vasičice Čimerno krenem prvo na Nebesku goru i nato dalje na Kum. Iz Čimernega do Nebeske gore približno 30 minuta umjerene hoje. Malo pod vrhom čudovit razglednik na Posavje.
Iz Nebeske gore krenemo po nešto slabijoj puti (podrta stabla) prema Kumu (2 sata).
Markacije su u redu i novo nacrtane.
Put sam je zanimljiv, posebno ako hodaš po njem prvi put.
Na putu nisam sreo nikoga, na vrhu samo nekoliko ljudi. U koći sam lijepo primljen. Presenetile su me cijene. Ričet s kobasicom, kokta i kava samo 6€. (STVARNO JEFTINO)

U četvrtak, 4. listopada 2012. otisnuo sam se na potep po Krvavškim vrhovima. Pot sam započeo ispred doma na Krvavcu. Moj prvi uspon bio je mimo oddajnika do vrha Krvavca, osim nekoliko radnika nisam vidio nijednog planinca. Spust do smučilišta i po tlakovanoj stazi na vrh Zvoha. Magla se malo razrijedi i uživam u razgledu. Sada dalje preko Ježa i spust u škrbinu i uspon te nastavak staze na vrh Korena. Magla me prekrije ali ništa zbog toga, jer se već sljedeći trenutak opet razrijedi i mogu nastaviti stazu na vrh Kompotele. Opazio sam da su postavili nove skrinjice na vrhu. POHVALNO. Sada još spust do Mokrice, zbog magle vidljivost je slaba i stijene klizave. Na Mokrici na trenutak malo jasnine i pogled prema Brani i u dolinu Kamniške Bistrice. Još uspon (30 minuta) do staze na Kompotelu i zatim spust prema planini Koren. Magla u visinama se zgusne, na mojoj stazi pa postaje sve jasnije i čak malo sunca mi zasja. Stazu nastavljam prema Kriškoj planini, ali već nakon nekoliko stotina metara skrećem na dobro vidljivu stazu, desno i zatim po padini Krvavca na smučilište. Još nekoliko minuta i opet sam kod doma na Krvavcu. Moja staza trajala šest sati s malenkostnim pauzama, jer mi vrijeme nije bilo previše naklonjeno da uživam u lijepim razgledima. Na stazi nisam sreo nikoga osim nekoliko ptica.

Koliko vremena ste trebali za put i možda dužina puta

Sreli smo se na Planjavi

Na putu za Cmirom u dolinu Vrata je jedno veliko snježno polje i dvije mala. Vidio sam da ljudi idu tom stazom ali dobro je imati barem male dereze i možda čak cepin. ZA SVI SLUČAJ.

Jako pozitivno sam bio iznenađen riječima: ZAHVALA GORI KOJA IH JE PRIMILA jer većina kaže da su goru POBIJEDILI. Goru ne možeš pobijediti, možeš se samo popeti na nju ako ti to dopusti.

Prošle subote 17. lipnja prešli smo Polovnik od planine Zapleč do Loga Čezsoški. Za tu stazu 9 sati efektivnog hodanja. Kombi nas doveo do planine Zapleč. Cesta prolazna naročito s 4x4. Staza sama ništa posebno samo kondicija i tekućina važna. Prema Velikom vrhu ponekad tražiti prolaz i malo popeti.
Sretni s vremenom. Nije bilo prevruće plus povjetarac duž staze.
Najteži spust u selo Log Čezsoški. Prema kraju kad misliš da je kraj još gotovo 1000 m pada. Staza se gubi prema selu al nekako se snađeš. Sreća pa smo stigli točno gdje kombi čeka.
Vidjeli puno cvijeća (planike, ostaci avriklja). Dva planinska orla u zraku, na stazi uplašili zmiju i neke kamzove.

Ima li tko informacije o prolaznosti ceste do planine Zapleč i Zaprikraj
Hvala i lijep pozdrav

Jučer prošli tu stazu. Za cijeli prijelaz ove trase pa silazak u Kot i natrag do Kosmačevog prelaza trebali smo 6 sati. Na žalost moram reći da je bivak na Crnoj gori u lošem stanju. Samo pitanje vremena kada će se sam srušiti. Od prelaza do Crne gore zahtjevno bezpotje. Puno podrtog drveća i prilično teško traženje pojedinačnih kula. Naprijed od bivaka do Požara staza je pratljiva bez posebnih problema.
Ova staza je vrlo slabo posjećena zato je preporučujem planinarima željnim mira i naravno onima s puno kondicije.

Iz Kota krenuli u 8 30 sati. Staza kroz šumu malo klizava ali bez posebnosti. Zatim slijedi skoro dva sata penjanja do Požgane Mlinarice. Oprez nije odveće jer nema nikakvih osiguranja. Ne preporučujem vrtoglavcima. Stijena ponekad ostane u ruci. Orijentacijski još uvijek zahtjevna tura. Vrijeme je izdržalo, malo kiše iz magle ali kratko. Iz knjige upisa vidljivo da je vrlo malo posjećena.

Danas auto do Jermance. Cesta do Jermance na nekim mjestima jedva prohođa - oluje, zato preporučujem opreznu vožnju. Nato stazom prema Repovom kotu i uskoro desno prelazimo hudournicku strugu i u brdo do lovačke koče. Pogled za izabrane. Slijedi strm uspon do sedla i onda šetnja do podnožja Kamniškog dedca. Tu ostavimo štapove i popnemo se po vrlo strmom žlebu na vrh. NAGRADA - prečudovit pogled na Kamniško sedlo, Planjavu itd. Lijevo Brana, pa sve do Kokrskog sedla i Krvavačke skupine i Velike planine. Spust s vrha Kamniškog dedca zahtijeva i puno opreza zbog klizavosti tla. Kod lovačke koče još gutljaj pića i natrag do auta.

Da, bio je, samo tebe nije bilo da ga vidiš

U utorak mimo Vodnikova doma do Bohinjskih vratc i dalje neoznačenom stazom na Vernar. Staza bila suha. Na nekim mjestima jako izložena. Ne preporučujem neiskusnima i vrtoglavima. Treba dosta kondicije i trezne glave. Kod spusta treba biti MNOGO oprezan i paziti na svaki korak. Planike su upravo počele cvatiti pa i drugog cvijeća ima ovdje u izobilju. Na putu prema dolini pa još skok na jednako neoznačenu i neosiguranu Ablancu. Šteta da na planini Konjščica nema nikoga da ih pase.

Najljepša hvala za informaciju. Nkol puzabu

Ima li netko informacije o trenutnim uvjetima na Polovniku? Imam u planu prečenje istog
LP i hvala

Na Veliku ili bilo koju drugu planinu preporučujem planinarske cipele bez obzira na snijeg ili blato i bare.

Jučer poslijepodne sam otišao na foto ekskurziju na Veliku planinu. Mnogo puta sam već bio na njoj ali ipak sam svaki put ugodno iznenađen. Svih osjećaja se ne da opisati treba jednostavno ići gore i pogledati si to.