asdf - Zadnje poruke

Jučer sam otišao od Erjavčeva rovta do Kepe, na povratku pa još preko Dovške male Kepe, uz zapadnu stranu gore i niz istočnu.

Uspon na DMK zapadnom stranom mi se činio baš ugodan. Cijelo vrijeme išao sam po razu. Stvarno ne prelazi drugu stopu (pitanje prelazi li je uopće) i kamen nije pretjerano krutljiv. Ali je prilično izložen.

Malo se zakompliciralo pri spustu na istočnu stranu. U gornjem dijelu išao sam austrijskom stranom, kao što preporučuje opis na hribi.net. Došao sam do veće čistine među rušljem, gdje nastavak nije bio očit, jer se kroz rušlje nije vidjelo, u njemu ni očitih prolaza. U donjem dijelu te čistine se ne može dalje, jer odmah iza rušlja je prepadna grapa. Blizu vrha lijevog (gledano nagore) ruba čistine pa se može preko poležanog rušlja stupiti natrag na greben. Tu su uz greben neki zametci staze, kojima sam spustio natrag na označenu stazu.

Dolje su neke slike s Kepe i s spusta s nje.

Bio sam danas. Oba dijela s čelićima su potpuno suha. Osim toga, na putu ima nekoliko manjih krpa snijega. Većinu se ih prelazi bez problema brcanjem stopa, dalo bi se ih i zaobići. Najnadležnija je ona u škrbini između Dovške male Kepe i Kepe, može se je i zaobići po desnoj ili gore po lijevoj. Na donjoj slici vide se sva snježišta na putu.

lijaneja, na Otmarjevoj je SVK po mom obvezan. Furlanova je inače jako izložena, nije teška. Rekao bih da je usporedljiva s nekim strmijim jeklenicama na jako zahtjevnim označenim stazama. Dakle za tebe SVK nije obvezan.

Danas sam otišao od "Pod Krnico" zapadnom stazom na Košutnikov turn i usput još po grebenu na Macesje, zatim opet zapadnom stazom natrag. Na putu do grebena je jedno veće snežište, koje možemo zaobići po strmim travama. Taj obilazak je naporan, ali nije zahtjevan. Na putu po grebenu do Macesja ima nekoliko manjih snežišta. I tim ih možemo izbjeći, ali zbog težeg terena i povremene izloženosti treba više opreza.

Jučer sam otišao od Doma pod Storžičem preko Male Poljane i Psice do zadnjeg vrha pred Žrelom i natrag istim putem.

Između Velike Poljane i Psice, malo dalje od razpotja s lakšom stazom na Storžič, postoji veći vjetrolom. Pokraj prve oborene smreke može se tako, da se malo spustimo s puta desno i prođemo ispod smreke. U nastavku pa je treba lijevo gore i onda uz greben tražimo najlakše prolaze među rastinjem. Na put se vraćamo tek na sedlu, gdje je i manja jasa.

U nastavku ima na putu dosta manjih zaplata snijega, neke od njih su i izložene. Budući da je snijeg južan, dalo se brcati stope i išlo je bez zimske opreme uz pomoć ruševja, kad snijeg smrzne, bit će to vrlo preporučljivo. Inače mislim da te snježne zaplate neće dugo izdržati.

U gornjem dijelu Žrela još ima dosta snijega.

Dobre fotke.

Trenutno su tamo zimske razmere. Ako nemaš iskustva u zimskim uvjetima na zahtjevnim visokogorskim stazama i odgovarajućoj opremi, vrlo je opasno.

ja, iz tvog linka:

"Što dobivaju posjetitelji zauzvrat?
Da mjera ne bi bila samo restriktivna, općine su pripremile kompenzacije: autobusi na 15–20 minuta."

Kod nas pak nekoliko autobusa dnevno.

Danas sam otišao s Rudnog polja preko Kačjeg roba na Mali Draški vrh. Svežeg snijega ima na Rudnom Polju oko 5 cm, sjeverno od Viševnika oko 10 cm. Tamo se stara podloga ponekad predirala, naročito pri usponu prema Srenjskom prevalu, koji je zato bio prilično mučan. Srenjski preval sam dostigao na južnom kraju i onda prešao prema MDV. Taj prijelaz bio je malo neugodan, s dosta napihanog snijega i nepouzdanom podlogom pod njim. Odroni su bili tu na zapadnoj strani, pa zaključujem da bi uspon na preval s Jezerca mogao biti još naporniji. Kad sam stigao na padinu MDV, snježne razmere su se jako popravile. Svežeg snijega tu nije bilo mnogo (možda oko 5 cm), pod njim je bila čvrsta stara podloga. Nekamo na početku padine iskopao sam rupu cepinom i vidio da je bilo oko 40 cm kore. Ta nije bila jako tvrda i ponekad je trebalo malo jače udarati nogom u nju da drži, ali nije bila tako meka da bi bio nesiguran osjećaj. Kad sam stigao na greben, otišao sam na istočni vrh, na zapadni nisam išao. Na samom grebenu bilo je dosta napihanog snijega, tako da treba puno opreza. Odroni su bili tu na sjevernoj strani. Nazad sam otišao istim putem.

Budući da je bio radni dan, posjeta je bilo malo. U sedam sati preda mnom na parkiralištu vojarne samo jedan auto. I na putu sam sreo samo nekoliko ljudi, uglavnom strance.

Od postaje teretne žičare do Kokrskog sedla je 920 m, ali možeš jo još produžiti za 80 m u smjeru bivaka Pavla Kemperla, da je ukupno 1000 m. Onda je udaljenost 2,8 km.

Meni ne izgleda kao Storžič. Pa i zbog odsutnosti rastja rekao bih da je više od 2132.

Jučer sam krenuo s Rudnog polja prema Velikom Draškom vrhu. Prvo sam otišao do Jezerca označenom stazom koja prelazi iznad planine Konjščice. Većina te staze bila je suha, snijeg na stazi počeo se malo ispod Jezerca. Tu je snijeg na stazi bio dobro uhojen, isto dalje prema Srenjskom prelazu i također prema Studorskom.

Na Jezeru skrenuo desno prema Srenjskom prelazu, zatim uskoro lijevo u padinu i prema sedlu između Draških vrhova. Tu postoji jedna neoznačena stazica, ali sada ju je gotovo u potpunosti prekrivao snijeg i nije bila uhojena. Bilo je nekoliko odvojenih ljudskih tragova, koji nisu bili posebno od pomoći, tako da sam hodao više-manje po svom. Snijeg je bio promjenjive dubine - uglavnom prilično dubok, na nekim mjestima tanji, na nekim pa i suh. Svuda, osim na vrlo zasjenjenim dijelovima, bila je na njemu debela kora. Budući da sam bio prilično kasno i bilo je sunčano (i docijelo toplo), gornji dio te kore bio je omekšan i negdje se urušavao.

Od sedla nastavio približno neoznačenom stazom prema Viševniku. Prvi dio staze, koji ide po sjevernoj padini, bio je potpuno prekriven suhim, laganim snijegom. Staza nije bila uhojena, čak su svi tragovi koje sam vidio izgledali kozji, tako da sam do grebena išao po svom. Bilo je prilično naporno. Od početka zapadnog grebena dalje pa nema problema. Snijega je bilo mnogo manje, većinu vremena se dalo hodati po suhom. Gdje je bio snijeg, mokar je bio i uglavnom ne osobito dubok. Kroz taj snijeg bile su i tragovi nekoliko ljudi.

Na vrhu prekrasan pogled, izuzetna vidljivost na sve strane. Čak gotovo bez vjetra.

Silazio sam po grebenu prema Studorskom prelazu. Uvjeti su bili slični kao pri usponu zapadnim grebenom, opet tragovi nekoliko ljudi. Strm stjenoviti dio na donjem dijelu grebena bio je jako zasnežen. Taj snijeg bio je mokar i mekan (bilo je već oko 13:00), tako da je bilo prilično zlo. Ispod tog dijela čekalo me još malo izuzetno neugodne hoje po zasneženoj ruševini (inace teren siguran). Od prelaza silazio prema jezeru. I tu je snijeg bio suh i docijelo lagan, ali staza dobro uhojena.

Dakle ta obitelj Batagelj dobiva od države za 3 milijuna (od čega se još oduzimaju ulaganja) godišnje ekskluzivno pravo za trženje pristupa Postojnskoj jami, od toga imaju onda 19,6 milijuna prihoda. To je kao da im država daruje najmanje 10 milijuna godišnje.

Prilično sam siguran da je ovo kamz. Na slici 12 rogovi izgledaju manje ukrivljeni jer su stran od kamere. Na slici 13 vidi se da su ukrivljeni, tipično za kamzove.

Ovdje piše da ju mijenjaju

https://www.guidedolomiti.com/en/animals-of-the-dolomites/the-alpine-chamois/