asdf - Zadnje poruke

Hvala, Tomco.

Jučer sam se opet zaputio na Branu, ovaj put iz Kamniške Bistrice. Kad sam oko osam sati vozio prema Jermanci, parkiralište kod skretanja za Jermancu je već bilo prilično puno, a uz cestu je hodalo više planinara. Loš znak. Naravno kasnije se pokazalo da je Jermanca već bila potpuno zaparkirana pa sam se morao vratiti do skretanja i tamo potražiti parkirno mjesto (koje sam jedva našao).

Prvobitni plan je bio da idem na Branu preko Kaptana ali mi se sad ta ruta produžila za dosta dosadne šetnje cestom. S druge strane planirao sam jednom i turu kroz Kotliški graben na Branu pa nazad preko Kamniškog sedla. Za tu turu je polazište kod skretanja za Jermancu bilo idealno pa sam se odlučio za nju.

Malo dalje od Konca skrenuo sam s neoznačene staze preko Žmavčarja. Zbunilo me je točilo kojeg nije bilo zadnji put kad sam hodio tom stazom. Vjerojatno su ga stvorile oluje 2024. Kad sam shvatio grešku već sam bio nekoliko desetaka metara više i naravno nisam se htio vraćati. Umjesto toga htio sam prijeći jednom stazicom koju nisam poznavao ali je ucrtana na OSM kartama. To se naravno završilo probijanjem kroz grmlje.

Kad sam se vratio na pravu stazu išlo je bez problema do visine 1500 m gdje se odvaja staza prema Kotličima. Stazica kroz travu na tom mjestu je takva da treba puno mašte da je "vidiš". Srećom ta staza je ucrtana na OSM kartama što mi je jako olakšalo stvar. Iako mi se čini da ucrtana staza nije posvuda sasvim točna ipak sam s njenom pomoći bez problema našao prolaze kroz prva dva pojasa klekovine. Ubrzo nakon toga put mi je prepriječila nekoliko metara duboka šljunkovita jaruga s gotovo okomitim rubom pa je trebalo ići uz nju. Za silu bi se dalo prijeći malo više ali radije sam išao gore do stijena gdje je prolaz bio lak (izgleda da su se prethodnici odlučili slično jer su do tamo bili i tragovi staze). Dalje sam išao malo po osjećaju malo prateći stazice dok nisam opet došao do OSM staze. Nakon nekoliko prijelaza staza se okrenula prema gore i počeo je prilično dug i strm uspon. Tu je na nekoliko mjesta trebalo koristiti ruke uglavnom je išlo sa štapovima. Tako je išlo bez posebnosti do mjesta gdje staza prelazi jarugu. Silazak u tu jarugu označen gomilom je strm šljunkovit i nezgodan. Onda prelazimo glatke ploče koje na suhom nisu problem a na mokrom bi mogle biti. Najteže mjesto je na kraju prijelaza jaruge gdje nam pomažu dva klina od kojih je jedan savijen tako da je savijen sasvim do stijene. Ja sam tu išao ravno u žlijeb lijevo od tih klinova i preko njegovog desnog ruba se popeo iz jaruge (ploča na dnu tog žlijeba je glatka i prašnjava pa klizi). Onda dalje strm hod do Kotliča. Ta staza kroz Kotliški graben je općenito lijepa i divlja. Jaruga je moćna. Stazica je slabo utabana i na mnogim mjestima se potpuno izgubi. Popenjavanja je malo i nigdje više od prve stupnje.

Na Kotličima sam skrenuo desno po označenoj stazi prema Brani. Tu sam gledao desno da vidim bezstazni pristup SZ grebenom koji opisuju Marijana & Marko. Kad sam prošao kroz sedlo i okomiti prag koje spominju na prvom pogodnom mjestu skrenuo sam desno na stijenu. Po njoj sam se penjao dok nisam vidio gredinu koja se penje lijevo. Po toj gredini sam se onda popeo prilično daleko (tu je bilo i slabo utabane stazice na mjestima) dok nije nestala a počela se dizati policica desno. Ta policica kasnije postane manje izražena i okrene se više prema gore. Rekao bih da su tu najteža mjesta tog pristupa. Onda sam opet došao na nekakvu gredinu koja se dizala lijevo. Kad je izgledalo da će se uskoro završiti (ili barem postati znatno teže prohodna) okrenuo sam se desno i slijedio nekakvu slabo utabanu stazicu koja se dizala blago desno. Išao sam po jednom žlijebu koji se onda više završio. Tu bi se vjerojatno dalo popeti iz žlijeba na greben ali bi sigurno bilo mnogo teže od ostatka pristupa. Zato sam se spustio natrag niz žlijeb i primijetio da se ranije spomenuta stazica nastavlja po njegovoj desnoj strani (gledano prema gore). Ta me je onda dovela do više ili manje očitih prolaza na greben. Po njemu lijevo na vršno padinu. Na početku je greben bio nekoliko metara oštar (ali ne težak) pa se proširio. Rekao bih da je na najtežim mjestima tog pristupa penjanje bilo II. stupnja. Ta mjesta su bila i izložena pa je trebalo malo potražiti dovoljno pouzdane hvatišta tako da nije baš bezazleno. Da sam se tu morao spuštati ta mjesta bi mi već bila malo neugodna (ali bi išlo). Nisam siguran jesam li išao baš točno pristupom o kojem pišu M&M. Ja sam puno više prelazio lijevo nego desno i došao na greben tek na visini oko 2100 m. Moguće da je njihov pristup na greben bio direktniji.

Slažem se. Ići ću još kad. Bilo bi zanimljivo pokušati i pristup vrhu iz Kotliča po SZ grebenu, koji opisuju Marijana & Marko. Ako se ne pokaže preteškim za mene, naravno.

turbo, jesi li uopće pogledao tu "kartu" prije nego si je objavio? Taj kaos naime nema nikakve veze sa stvarnošću. Ili možda trolaš?

turbo, iz ove karte se vidi uglavnom to, zašto nije dobro vjerovati ChatGPT sranju.

Hvala mukica, ali nisam siguran da govorimo o istoj stazi. Ja sam išao na Kotliče iz Okrešlja, ne iz Konca. Kako god, klinova na neoznačenom dijelu ove ture nisam primijetio, što ne znači nužno da ih stvarno nema.

Jučer sam se, naoružan Garmontovim informacijama, zaputio iz Logarske doline preko grape na Kotliče i odande markiranom stazom na Branu. Spust markiranom preko Kamniškog sedla. Oko pola osam, kad sam stigao na polazište, ono je već bilo prilično zaparkirano, tako da sam morao parkirati malo niže. I vrućina je tada na suncu bila već prilično jaka. Na sreću na stazi je bilo prilično sjene, a temperatura je bila viša niža i povremeno je puhnuo, tako da nije bilo preteško.

Gdje markirana staza doseže stijenu, skrenuo sam desno u dolinu koja se strmo penje prema Kotličima. U njoj se izmjenjuju različite vrste šodre i krhke stijene. Ako pažljivo odaberemo put, možemo izbjeći sipke melište, tako da penjanje nije previše naporno. Ja sam se cijelo vrijeme držao više lijeve strane doline, gdje su se povremeno našli i dijelovi staze. Na jednom dijelu s stijene na lijevoj strani doline letjeli su projektili. U gornjem dijelu lijevi dio doline sužava se u grapu (tu ide lijevo još jedna manje izražena grapa, koja je očito teža) i ubrzo nakon toga nagib se povećava (to je nekih 30 m ispod vrha grape). Tu prvi put moramo upotrijebiti ruke. Strmina još uvijek nije jako velika, tako da je penjanje stvarno lako, ali zbog izuzetne krhke podloge ipak je potrebna opreznost. Uopće je orijentacija u grapi bila prilično laka.

Na označenoj stazi od Kotličeva prema Kamniškom sedlu jedina posebnost bilo je snježno polje. Ono je bilo primjetno manje nego dan prije, ipak obilazak desnom stranom nije bio baš jednostavan. Pa, vjerojatno će već za nekoliko dana biti mnogo lakše. Inače je taj dio staze preko Kotliča lijepa i ugodna zahtjevna označena staza. Uglavnom dobro označena i osigurana.

Ispod Brane skrenuo sam na označenu stazu prema vrhu. Slijedio sam je gotovo do vršnog padina Brane, malo prije mjesta gdje označena staza prolazi kroz izrazit uski žlijeb, skrenuo sam desno i na vršnu padinu popeo se kroz kamin. On je zanimljiv, ali kratak. U njemu je samo nekoliko pokreta lakšeg kaminog penjanja (stijena je dobra).

U grapi i na označenoj stazi preko Kotliča nisam sreo nikoga, na označenoj stazi između Logarske doline i Brane bile su velike mase.

Super, hvala!

Gdje je onaj bezputni kamin koji si spomenuo u prethodnim objavama?

Garmont, imam nekoliko pitanja o ovoj grapi. Je li druga slika snimljena blizu mjesta gdje skrećemo s označene staze s Okrešlja na KS? Je li to na visini od oko 1700 m? Kakva je zahtjevnost terena i orijentacije u grapi?

"Možeš ostaviti auto kod Erjavčeve koče za 1 euro na sat ili 10 eura na dan."

Zadnji put kad sam tamo parkirao (jednom prošle godine), platio sam više od 10 EUR za nekih 8 sati. Izgleda da su digli cijene.

U subotu sam išao običnim autom do parkirališta na visini 910 m na Jermanci, ali bi se moglo ići i dalje do parkirališta na visini oko 930 m, gdje stoji znak za zabranu prometa. Na jednoj krivini (oštra lijeva krivina na visini oko 820 m) cesta je bila u vrlo lošem stanju i jedva sam prošao. Kad se te rupe još malo prodube, po mom mišljenju s običnim autom više neće ići.

Pri Erjavčevoj koči je bilo već lani plaćljivo.

Hvala.

Možda znaš, kakvo je stanje preko Škarjev rob? Ima li još snijega?