Martinovo sam iskoristio za pohod na Stenico i Kislicu. Moram priznati da sam bio baš ugodno iznenađen ljepotama jesenske prirode i izazovima koje nudi staza.
Za izlaznu točku sam odabrao parking kod Muzeja 100 frankolovskih žrtava (nadam se da s tim nije ništa krivo, inače se ispričavam), prošao pokraj oba spomenika i zatim slijedio cestu uz Lindeški potok do Pavleka (uz njega paralelno ide dio staze XIV. divizije). Kod Pavleka sam skrenuo na Stenico. Vmes sam malo lutao oko kmetije Pecelj, ali su me vlasnica i njen pas odgovorno usmjerili. U svakom slučaju preporučujem pažljivije pridržavanje markacija,

.
Kad sam stigao do grebena, otišao sam pogledati još Malu goru, zatim se vratio. S Stenice sam se potom spustio ranije nego što sam planirao. Staza je bila prilično zločesta zbog klizavog lišća, ali se da fino pratiti. Za rezervu ju je netko opremio neoznačenim crvenim točkama i strelama.
Šumu sam napustio između kmetija Ramšak i Založnik i uputio se na grubu makadamsku stazu. Postajala je sve zarasnija dok nije nestala. Tamo sam zaronio u strminu kao svinja u kašu i stigao do Kislice. Na toj točki se već dosta smrklo, što je šteta jer je taj greben još ljepši od onog na Stenici. Uz pomoć čelne svjetiljke nastavio sam do Špičastega vrha i spustio se u dolinu. Pokraj Landekarja sam se potom priključio cesti, kojom sam se vratio do auta.
Šteta što se na kraju smrklo. Stvar ću sigurno ponoviti, samo u suprotnom smjeru, dodati dvorac Lindek i možda se čak spustiti s Male gore. Za dobru mjeru mogao bih dodati još Stolpnik,

.
Napravio sam cca. 14 kilometara i manje od 900 metara uspona, trajalo je tri i pol sata. Objavljam vezu do staze, ali više preporučujem kartu, odabir prikladnijeg vremenskog prozora i logiku praćenja staze.
https://www.komoot.com/tour/2680674414?share_token=asl3FVAprwG7ilTRYDTsgfw3qgTXgwApJrLEBlBibbMXnkVlak&ref=wtd P. S.: čemu kanadska zastava na Stenici?