Prvi sam ga put dodirnuo jednog sivog i maglovitog dana davne 1977. godine. I ostao je zauvijek u meni iako mu se zbog raznih okolnosti nisam vraćao onoliko često koliko bih to sam htio. Čak ni tada, prije više od trideset godina, dok smo bili jedna država i kada je sve bilo "naše", nije bilo sumnje - toranj je bio simbol Slovenije i Slovenaca. To je i danas i mislim da mu je mjesto gore baš tamo gdje ga je smjestio njegov graditelj - ne na bilo kojoj, nego na najvišoj točki Slovenije. Ideja da ga se premjesti čini mi se perverzna. Potrebno ga je obnoviti (ali samo uz korištenje originalnih metoda i materijala) kako bi ga neki drugi ljubitelj gora kroz daljnjih trideset godina mogao sjećati ovakvog, stvarnog, a ne samo po slikama. Aljažev toranj u muzeju je isto što i kozorog u zoološkom vrtu - tužna uspomena na izgubljenu ljepotu, slobodu ako hoćete i izgubljeno dostojanstvo. I svakako ga treba na svaki način zaštititi pred budalama koje ga svake godine nagrđuju i uništavaju.