solist - Zadnje poruke

Ljeputava sunčana, praznična nedjelja, kao nalašč za šetanje. Budući da obveze nisu dopuštale duži posjet brdima, došlo je prav i lutanje po bivšoj rapalskoj meji. Kraći pohod (kombiniran s prijevozima) smjer Strane, Hruševje, Unška koliševka, Pivka otkrio do sada meni nepoznate (pa tako blizu) impresivne (nepotrebne) stvaritve ljudskih ruku. Prijetno, zanimljivo i poučno.

Predivna sunčana subota mnogo obećavala i stvarno se u 17.00 skoro puni mjesec pojavio na nebu i pokušavao konkurirati suncu koje je već umorno padalo s nebeskog svoda. U 19.00 kad smo na Sviščakima zakopčali ruksake, čizme,… gospa mjesec već u punom sjaju vladala nebu u pozadini joj stidljivo treptale zvijezde.
U koći na Sviščakima produženi čaj pa hajde na put.
Blagoslovenu noć mjesec srebrnim prahom učinio još posebno spokojnom. Neobičan mir ovdje i tamo prekinuo istezanje drveća u mrazu i tiho tiho pjevanje juga.
Čarobna od gospe mjeseca osvijetljena staza do sedla pod vrhom gdje je jugo malo glasnije zapjevalo i na ples pozvalo snijeg iz zameta nas pa na vrhu dežurni članovi GRS u njihovom skloništu na odličnu gobovu juhu i paštu s gljivama. Nakon takve gozbe put u dolinu bio šala – mala.
Izlet pa jedan od onih za popis nezaboravnih.

Črni kal ?

Bravo, bravo već slike su užitak gledati, mogu si zamisliti kakva poezija je bila uživo!

Ne Hribovc88 nikoga nismo sreli, vjerojatno zato što su bili pametni u toplom skloništu.

Pun mjesec u petak mamicu na Snežnik i budući da se vabilu dolikuje odgovoriti, otišli smo! U 20.00 bili smo na Sviščakima gdje smo mudro utvrdili da nema nekog velikog drena. U stvari bilo je prilično pusto. Mjesec nas je pozdravio na parkiralištu i obećao ugodan noćni šetnju. Ali nam je mjesec šaljivka uskoro ponagodio jer smo shvatili da očito par dana nitko nije išao na Snežnik što znači da smo gazili svježi snijeg odmah kad smo iz "civilizacije" Sviščaka ušli u šumu (naravno bez krplji jer smo nakon "mudrog" savjeta na parkingu utvrdili da ionako nećemo trebati - GREŠKA!!!). Udiralo se 20 do 50 cm i uskoro smo vidjeli onaj pobalinski nasmijeh na luninom površju - pa sem vas. Srećom vjetar nam je barem prištedio do "kapitanove koče". Odtamo dalje samo je jačao moć a onda se i mjesec naljutio i sakrio iza vela oblaka. Očito nas više nije zanimali. Od "drv" kroz ruševje malo manje udiralo, vjetar nam je barem malo pomogao i smrznuo/učvrstio snijeg. Do "skalce" još uvijek bilo jasno odonda tama kao da mjeseca uopće nema. Magla, vjetar - uvijek jači, snježni piling po licu kao u lepotnim salonima i nagrada zatvorena koča. Srećom u ruksaku termos kuhanog vina i čaja da smo se malo zagrijali i puni nade u lak povrat okrenuli smo se i u 23.30 pokazali leđa Snežniku. Ali vjetar je brzo odnio tu misao o lakom povratu. Natrag smo opet gazili kao da nismo išli gore jer je botra bura marljivo posmetala naše tragove. Ali nismo se dali i uspješno prodrli natrag do auta koji nas smrznut čekao gdje smo ga ostavili. Zaključak; sljedeći pun mjesec bit će savršeniji sa smrznutim snijegom koji se neće udirati (ili krpljama na nogama) i vjetrom koji će spavati i čuvarom koji neće spavati. No pa njega pustimo spavati jer za naš jučerašnji kvartet stvarno ne bi imalo smisla grijati koču. A neka još netko kaže da mjesec ne daje smisla danu (naš je jučer potpuno osmisljen).

Ej, Frenk45, reći ću našu "odpravu". Budući da nismo točno znali što očekivati, o vremenu ni ne bih govorio, jer smo se dosta "tražili". Sve zajedno trajalo je od 11.00 starta u Kopru do 19.00 dolaska u Koper. Naravno, odvezli smo se automobilom do Strana - sela pod Nanosom. Tamo smo ostavili auto i po sjećanju kolege, koji je bunkere vidio s aviona kojim se motao tamo oko, počeli tražiti gdje bi trebali biti. Pritom su nas ometali pastiri (električni), koji su svuda oko. No, iz sela krenuli smo stazom prema Nanosu i nakon cca. 200-300 metara iza objekta za uzimanje vode (ili nečeg sličnog) skrenuli desno kroz šumu i preko bzzzz bzzz električnog pastira i još preko bodljikave žice nastavili ravno gore. Na manjoj planini odmah ćeš primijetiti hrpu s prve fotke. Ulaz je gotovo pod vrhom bunkera i zatvoren je "drvenim vratima", koja nisu zaključana. Možda najzanimljiviji bunker u Unškoj koliševki. Do tamo dolaziš tako da u Uncu kod picerije Portus skreneš desno (ako dolaziš iz AC) i nastaviš po toj cesti dokle se penje, kad se cesta (naravno šumska cesta - makadam) poravna, naići ćeš na betonski zid vidljiviji na desnoj strani i od tog zida nastaviš do prvog razvoda gdje skreneš desno (dolje) i voziš ili ideš pješice do table koja označava i objašnjava Unšku koliševku. Lijevo od table malo se moraš spustiti po strmini, tu je ulaz u bunkere (imaju još tri ili četiri izlaza, jedan završava u provaliji - ali se lijepo vidi i nema opasnosti ako gledaš naprijed). Za lakši pristup pitaj domaćine za Unšku koliševku (jer za bunkere ne znaju dobro - barem oni na koje smo mi naišli). Jedan od najvećih bunkerja je na Primožu iznad Pivke. Auto ostavi na parkingu prije podvoza pod željeznicom (smjer centar - Ilirska Bistrica). I od tamo imaš cca. 1/2 sata hoda po označenoj stazi do bunkera, koji je nažalost (ili srećom) zaključan. Za ogled se moraš dogovoriti u vojnom muzeju u Pivki. Uzduz staze Strane - Hruševje - Planina - Pivka još je dosta manjih bunkerja s jednom ili dvije prostorije, koji su uglavnom u vrlo lošem stanju. Aja, u Hruševju skreneš prema gostionici Milena i nastaviš smjerom Orehka. Kad na desnoj vidiš lovačku koću (čisto uz cestu i nedaleko od gostionice) stani i parkiraj i ako se pred ulazom u lovačku koću okreneš da vratima pokazuješ leđa, gledaš ravno u bunker! Koji je u stvari potpuno ukopan u brežuljak. Ravno od ulaza u lovačku koću prošeći prema brežuljku i sigurno ćeš ugledati i naći ulaz u bunker, koji nije strašno velik ni mali. No, Frenk45, nadam se da sam ti pomogao. Inače znaš, s dobrim voljom sve se da - i bunkere i ulaze naći. Inače ćeš na netu naći dosta podataka ako upišeš rapalska meja, alpski zid, rupnikova linija,... Pa sretno.

Da, Nacek, imaš pravo, klaustrofobima izlet nije preporučen. Sigurno!? Pa dosta. U dijelove koji nisu bili dovoljno sigurni nismo ulazili, ostalo je po našoj procjeni bilo dovoljno sigurno za pregled. Naravno, procjena sigurnosti je osobno viđenje dane situacije.

Snežnik? Nije dostojan svog imena za ovo doba godine. Snijega za uzorak i neprilika kad ti noge klize. Bolje od Snežnika danas bi mu pristajalo ime "gora Jauka" - jao jao tko sve je danas bio gore i kako su se žalili. Pohodnici s raketama i pohodnici u salonarima - na istoj stazi. Inače sunce od Črneg kala do vrha. Snijega na Sviščakima NI, ako je netko planirao skijanje ili sankanje. Put cestom prema vrhu prekrivaju ledene mrlje na kojima je utaban snijeg. Idealno za sletjeti na stražnjicu. Od "drv" dalje utaban snijeg na ledu ili na klizavim stijenama, da je zadovoljstvo tako da treba dosta opreza i štapovi nisu ništa suvišni kad treba balansirati. Koča zatvorena! Na vrhu ljeto! Totalna bonaca, sunce, razgledi kičasti. Ljepo bilo danas gore. Dolje zbog malo snijega skoro najbolje "odsmučati" na gojzerima - skijaška poza, nada da nema kamena koji će zaustaviti spust i srećno. Do drv više opreza odonda samo oprez. Završetak na Sviščakima i natrag u maglu.

Karletto, Triglav je također zabilježen ali je prije njega kolega (nije bio počesan) zato nisam objavio, ali evo ga u današnjem izvještaju sa Snežnika.

Na dnu tuga, na vrhu poezija za oči. Iz Razdrtega po strmoj (lijevoj) u 1/3 prilično klizi, jer je dosta blatišta i stoga sklisko. Više gore već bolje, jer je sunce lepo osušilo stazu. Vjetra nič, snijega još manje, sunčevih zraka pa u obilju. U zaklonjenim mjestima već se osjeća ljeto. Natrag po polaganoj do Hieronima BP, u šumi na strmijim dijelovima preporučujem oprezan korak, jer se palo lišće brzo pretvori u klizalište. Vrijeme kao naručeno za posjet Nanosu, naročito za stanovnike zapadnog dijela Slo., koji smo prekriveni maglom. Sutra opet na neki otok koji se diže iz mora magle.

Neka i ja bacim neku "mudru" riječ. Nekad sam bio prilično aktivan skijaš ali me polako počela živcirati materijalistički sindrom skijaških centara (i svega ostalog) pa sam skije objesio na klin i prešao na trkačke skije iliti planinarske.
Poezija. Ideš kamo ti srce želi, ako se da što dalje od poludjela svijeta i uređenih staza... Dakle turni skijaši ostanite pri suštini (turnog) tog posla i skijajte tamo gdje vas ti razni nadzornici ne mogu goniti jer ionako nisu sposobni doći tamo - nema ceste da dođu toplim autom i igraju se vlasti.

Saučešće iz srca obiteljima i svima koji će ih pogriješiti.

Gasperv samo hrabro uz obećavajuću prognozu bit će bajka. Idemo ako budu uvjeti za noćni pohod s obzirom na pun mjesec. Možda se vidimo na Sviščakima.

E pa su ocijenili naše kretanje u prirodi i moguće ozljede. Tri polomljena rebra - okruglo TISUĆU (Majdičeva Petra ima sreću da zakon još nije donesen). Naravno samo liječenje ne i intervencija, spašavanje,...
Izvrtanje koljena - 320 €(bolnički), ozljeda glave par šavova lokalna anestezija 77 €,... samo da znate koliko uštedite svaki put kad vam se ništa ne događa.
ČUVAJTE KAUČ KAO ZJENICU OKA!

Odmah potpisujem, ja i par deset mojih znanaca. Tko ima iskustva s tim? Akcija!!!

Bravo Volk.