morris - Zadnje poruke

Z očetom i bratom Timom krećemo u Krmu. Pozdravlja nas maglovito i oblačno vrijeme, ali puni elana ipak krenemo na put. Označena šumska staza nas dovodi na planinu Zgornje Krme, gdje na raskrižju skrenemo desno prema Staničevom domu. Na sljedećem raskrižju skrenemo lijevo prema Kredarici. Tako smo zaobišli Konjski preval, koji će biti smjer silaska. Od Krme do Kredarice put je dobro označen, na raskrižjima smjernice jasno navedene. Ni penjanja tu nema, jer sve do Kredarice nema ni jednog klina ni jeklenice. Vode je dovoljno u paštorskim napajalnicama. Na Kredarici nas dočekuju jak vjetar i magla. Na bolje vrijeme nećemo čekati, jer je tako od rano jutro. Pri penjanju na Mali Triglav susrećemo neke Engleze koji se okreću zbog jakog vjetra na grebenu. I stvarno uskoro osjećamo njihove razloge za silazak. Vjetar nas prati sve do vrha, gdje se smiruje. Klinovi i jeklenice na putu su u besprijekornom stanju, paziti na uglancanim stijenama koje ponekad čizmama ne daju oprijema. S vrha silazimo prema triglavskoj škrbini i skrećemo prema domu Planika. Tu puše još jače ali varovališta su u uzornom stanju. Skala je i znatno manje uglancana, jer većina "napada" vrh s Kredarice. Nakon kratkog ali izuzetno ugodnog lezenja po željezu i stijenama dolazimo pod Rjavec, odakle je do Planike još kratak šetnja po melištima i snježnim poljima(cepinom i derezama nije potrebno-ravnina). Svi penjački dijelovi su iza nas i odlučujemo se za trk u Krmu. Put nas vodi kroz Konjski preval u dolinu. Put je cijelo vrijeme odlično označen i čak u magli s malo pažnje nećemo zalutati. Uspjeh završavamo slasnom picom koju zalijemo gorčim pivom.-Savršen dan!!!

Možemo reći dva Sebastijana, inače Sebo i Morris idu opet na avanturu u Kamniške alpe.
5.7.2008. u 5h dolazimo do Žagane peći. Za dva sata već pijemo čaj na Kokrskom sedlu, jer je vrijeme maglovito i čak malo poprskava. Put je do tu normalno prolazan.Promislivši idemo do bivaka pod Grintovcem i jer se vrijeme poboljšava dalje do Mlinarskog sedla.Ima još malo snijega na putu, ali zimska oprema nije nužna.Ovdje se trud isplati, jer se počinje lijepo razbistriti.Osjećamo kao da se magla povlači samo nama.Slijedi osigurano prečenje Dugog hrbta dobrim žicama i klinovima.Baš u dobrom stanju-bezhibno.Put je tako slikovit i zanimljiv da tu zaboraviš umor i prepustiš se veličanstvenim pogledima sa svih strana.S Dugog hrbta nastavljamo prema Skuti i usput skočimo na Štrucu.Put na nju nije označen, ali je potpuno jednostavan, samo u magli bolje izbjegnemo.Dalje na Skutu stvarno nema plezajućih dijelova.Čeka nas samo uspon po škrilju i kamenju na vrh.Zimska oprema više nije potrebna, jer snijega na putu nema.Već na Skuti se okrijepimo i nastavljamo do bivaka pod Skutom.Ovdje je put osiguran i izložen ali su zaštite u dobrom stanju, tako da nema problema.Kad dođemo u bivak tu je administrator (za engleski) ove stranice (hribi.net) koji čeka kolegu koji su na Turskoj gori.Jer mu je hladno u ruke ponudim svoj plinski štednjak da si njime zagrije hladne ruke.Ako slučajno čitaš ovaj post, obojica te lijepo pozdravljamo.Jer nam je za nama duga putanja brzo zaspimo.Ujutro jako rano krećemo prema Kranjskoj Rinki.Ovdje nailazimo na nekoliko prilično strmih snježnih polja koja nemaju prepadne izljeve.Ja koristim cepin i napravim stepenice, Sebo ide za mnom bez zimske opreme.Do vrha je onda put normalno prolazan.Nastavljamo prema Križu.Mi idemo bezpotno po grebenu između Kranjske Rinke i Križa i tako malo skratimo i popestrimo put (POZOR:Obojica smo dobro obučeni i plezalački iskusni, opremljeni i s 20m pomoćnom užadi.Na grebenu poteškoće mogu dosegnuti više stupnjeve ovisno o prolazima koje odaberemo!!!).Ako se odlučite za ovu varijantu dobiti ćete možda 5-10min ili ništa, zato ovu varijantu jako odvraćamo neiskusanom ˝plezaču˝!!!Na Križu doručkujemo i silazimo prema Savinjskom sedlu.Čeka nas izloženo penjanje po odličnoj ferati s besprijekornim zaštitama.Meni lično ova putanja je jedna od najhrabrijih u masivu. Vrlo je slikovita (pogledi na V. Babu, Mrzlu goru, prema Jezerskomu, prozor,...).Kad dođemo na Savinjsko sedlo, opet bezpotno pod stijenama prelazimo prema ulazu u Turski žlijeb (Naš cilj posjetiti što više hrabrih ferata).Nema penjanja ovdje, ali potrebna opreznost pri prelasku strmih kamenih polja.Snjega ovdje više nema.Kad dođemo pod Turski žlijeb, pozdravljaju nas zvukovi čekića koji zabijaju kline u bijelu stijenju.Stijene su nevjerojatno pune penjača kojima bismo se rado pridružili.Ferata u Turskom žlijebu je suha, ali neka osiguranja oštećena što zahtijeva krajnju opreznost!Padajući kamenje je stalni pratitelj i bez kacige ovdje izazivate nesreću!Na izlazu više nema snijega, tako da je žlijeb prolazan bez zimske opreme.Na vrhu žlijeba idemo prema Turskoj gori.I tu je put suh i uređen.Silazimo do Kotličevih i za 10min dolazimo do snježnog polja pod Branom (do tu zaštite besprijekorne).Prelazak ovog snježnog polja bez cepina i dereza smrtonosan je, i ove godine već uzelo smrtonosnu danak!Prelazimo ga krajnje oprezno i unatoč derezama ipak cepinom iskopam stepenice.Sigurnost je uvijek na prvom mjestu!Dalje do Kamniškog sedla nema problema (suh put, besprijekorne zaštite).Nakon odmora već se obojica radujemo silasku po odličnom kamenju s Kamniškog sedla.Opet nam je za nama odlična tura i već razmatramo varijante za sljedeću. Nadam se da će vam informacije o putu koristiti za siguran posjet planinama, naša priča popestrila neku minutu! SRETNO!!!

U Vratima sam bio malo loše volje, jer sam startao tek u 8h, što nije navika. U dobro volju me dovodio samo pogled gore, jer idem na Škrlaticu prvi put. Šumska staza koja je dosta strmena dovodi me u otvoreni podovski svijet pod mogoćnim Stenarom. Nastavljam prema bivaku 4 i Škrlatica sve bliža. S obzirom na jako maglovito jutro pokazuje se u jasnoći i podbudi već forsirani tempo prema vrhu. Prije nego dođem do prvih stijena savladam mučno šljunčište, gdje susretnem neke ljude koji kažu da je na vrhu sunčano, bez vjetra. Penjanje je do vrha ugodno i zanimljivo, osigurači su u uzornom stanju. Prati me jak vjetar i neke kišne kapi koje nestanu nakon nekoliko minuta. Nažalost nema razgleda, ali bilo je ipak vrlo lijepo. SRETNO!!!

Ludo momci, svaka čast!!! Nadam se da ću i ja uskoro stajati na Blancu!

Izvinjavam se zbog slika!

Geppo, zbog starosti opisa ispričavam se i odsada obećavam samo potpuno svježe opise. Ali plaz pod Branom je stvaran, hvala na osvježavanju uvjeta na tom dijelu. Vjerojatno isto i sa snježnim poljem pod Rinkama.
Panda, evo malo preciznijeg opisa. S Savinjskog sedla nastavljaš niz označeni put. Napustiš ga oko 100m niže od odvajanja za Mrzlu goru, gdje se teren malo poravna. Tu se okreni prema ulazu u Turski žlijeb (oko 50m ispod ulaza) i nastavi ravno prema njemu.Naravno prelazak neugodnih kamenih polja nije jednostavan, ali puno lakši nego silazak do označenog puta kroz Turski žlijeb i gubitak teško stečene visine.Ako se izgubiš preporučujem da slijediš radije sunce nego mjesec! Sretan put!

Zanimiva rasprava, mimo koje ne mogu bez mog mišljenja.Potpuno se slažem da ocjena težine može biti vrlo subjektivna.Ako navedemo težinu riječnim ocjenama može doći do velikih odstupanja.Plezarsko iskusnima će plezarski dijelovi biti znatno lakši nego neplezarima.Sam mislim da treba u opisima bezpuća navesti težinu plezarskih dijelova i brojčano.Npr: Vrlo zahtjevno bezpuće s plezarskim odjeljcima do 3. stupnja težine.Također težinu orijentacije i kondicijsku napornost (i približnu duljinu ture).U opisima bolje uvijek navesti malo težu ocjenu nego koju smo sami doživjeli, jer pišemo za široku publiku.sretno!

Da stvarno nevjerojatno u kakvim uvjetima se neki kreću na put! Nije bitno samo što i kako imamo u nahrtnjaku! Pripreme moraju početi kod kuće, najbolje dan prije polaska. Obvezan je temeljit pregled vremenske slike, koja je danas dostupna na webu, TV-u, radiju,...Ponekad se najavi vrlo lijepo vrijeme pa nas ipak "prevari" gore! Preporučujem da pored osnovne opreme u nahrtnjaku UVIJEK ima pokrivač za kišu, rezervnu suhu odjeću, vjetrovku, foliju za spasavanje (cca 2 eura),dobro je imati i pončo ili kišobran (to naravno koristimo kad smo niže i ne na grebenima,vrhovima,...).Ako imamo sa sobom dvije suhe PVC vreće, možemo pomoći i kod promočenih cipela (to je samo hitna rješenja!!!): Skinemo obuću i promočene čarape. Obujemo suhe čarape, preko njih navučemo vreće i obučemo promočene cipele ili drugu obuću.Tako nam PVC materijal privremeno spriječiti promočenje čarapa. Ponovimo da je to samo hitno rješenje i privremeno, jer noga neće disati i će se više znojiti!
Ja zadnje vrijeme koristim i nepropusne vreće(waterproof bag), koje dobijemo u bolje snabdevenim trgovinama za alpinizam,...Dostupne su u više veličina i sigurno drže sadržaj suhim. Unutra uvijek dvije PVC vreće, upaljač(šibice), maramice, bateriju, u nuždi i duhan s papirićima, novac s dokumentima i gsm aparat koji može biti ključan za preživljavanje. Moramo biti svjesni da je ponekad bolje naći sigurno mjesto na gori i čak prespavati, nego silaziti u oluji(zdrs, munje,...). Na neoznačenim stazama može biti vrlo opasna magla!!!I tu je bolje pričekati poboljšanje uvjeta nego se izgubiti i lutati bez cilja, možda nesvjesno čak u smrt. Neki kažu da takve crne scenarije nije dobro razmišljati!? Ja mislim da moramo uvijek predvidjeti što može poći po zlu na određenoj stazi i prije se opremiti i pripremiti na najgore uvjete i scenarije. Takva priprema za ture može biti ključna za uspješan završetak. Ne dajmo se debatama koje kažu: tako mu je bilo suđeno, takva je sudbina,... Život imamo u svojim rukama i sami ga kontroliramo!!!Ne dajmo da nam ga nepromišljenost i nepripremljenost uzme!!! Pa SREĆNO i SIGURNO put svim planinarima!

Možda netko zna kako je s Via Amalija na Montaž? Jesu li ograde u redu?

Došao sam s Jalovca, preko Kotovog sedla. Tamo je odcep za Mangart (5h), spustio sam se prema Koritnici i skrenuo desno prema bivaku i po istočnom grebenu na vrh. Sišao po normalnoj i kod odcepa za via italiana skočio po njoj do bivaka, pa kar po via italiani natrag na sedlo i u bajtu prespati. Drugi dan pa po slovenskoj na vrh pa dalje prema Vevnici, Ponci i u Tamar gdje sam počeo prethodni dan na Jalovec.

7.8.2008 prešao sam od Mangarta do Srednje Ponce. Od Mangarta do bivaka Tarvisio nema problema. Od bivaka do izlaza Via della Vita jeklenice su čvrste, ali rijetke. Tu staza nije pretjerano izložena, ali treba ovdje i tamo popeti (2. stupanj težine) bez osiguranja! Do vrha Vevnice onda samo šljunak i na vrhu malo penjanja (penjanja nema). Nastavljam prema Strugu. Tu počinju ozbiljne poteškoće. Silazimo po inače čvrsto osiguranoj stazi, ali po mom ukusu još mnogo teža od Via Italiana na Mangart; iznimna izloženost, sve posuto drobirjem tako da nijedan korak nije siguran, lomljivost tako jaka da je npr. Mrzla gora kompaktna prema tome, na stazi nema ni kuka ni čepova samo jeklenica pričvršćena sa nekim proširenjima koja su jako razmaknuta, čak i najpazljiviji mogu samo bespomoćno gledati kako "granate" klize ispod nogu jer gotovo svaki korak pokrene hrpu kamenja! Tu bez kacige, samoosiguranja i penjačkog iskustva nema što tražiti! Kad dođemo do najniže točke između Vevnice i Struga sve kaže da je "strasila" kraj. Ali uskoro shvatimo da smo samo izišli iz kiše pod kap. Uđemo u kamenjem posutu klisuru koja se nekoliko metara ispod nas izlijeva u ponor. Na drugoj strani primjećujemo potpuno istrunulu jeklenicu koju ne možemo ni uhvatiti ni koristiti za osiguranje. I tako sve do Srednje Ponce. Staza označena crvenim točkama koje jedva vidimo, ja sam se najbolje orijentirao po poderanim jeklenicama. Ali stijena na ovoj strani manje lomljiva pa je penjanje malo lakše. Naravno ovdje se penjemo bez osiguranja, poteškoće mogu dosegnuti i treći stupanj težine po vrlo izloženim policama. Osiguranje užetom bi stazu jako olakšalo! I tako sve do Zadnje Ponce gdje poteškoće malo popuštaju. Do Srednje Ponce staza lakša, samo treba malo paziti na orijentaciju. Kad na Srednjoj Ponci ugledamo slovenske oznake odahnemo jer su najveće poteškoće iza nas. Ja inače uživam u usamljenim teškim stazama i imam penjačko iskustvo, ali ipak se sam ne bih upustio u ovu stazu da sam prije imao neku informaciju o stanju. Ali staza iznimno slikovita. Nekoliko vremena divimo se sjevernom ožidu Vevnice i Struga, neko vrijeme sjevernom ožidu Mojstrovki i Travnika. U početnom dijelu pokazuje se Jalovec koji uskoro zakrije Vevnica. Pogled seže dalje prema Martuljškim planinama, Prisanku, Razorju... Staza je prikladna za vrlo iskusne planinare s punom opremom i penjačkim iskustvom. Ako nas između Struga i Ponci uhvati magla orijentacija je praktički nemoguća, ispod nas su strašni ponori. Zato budimo spremni na hitno bivakiranje!!! Sretan put!!!

6. i 7.8.2008 sam obradio Mangart više manje po svim stazama. Sve zajedno izgleda nekako ovako: 1. Put po istočnom grebenu preko gadne škrbine: Sva ograde u besprijekornom stanju, snijega nema, ali potrebna opreznost na izuzetno strmim travnatim obroncima. U vlažnom se ovom stazi odreknemo. Jer je trava nekamo jako visoka, teren klizav je opasnost uvijanja gležnja ili gubitka ravnoteže velika. Tehnički put nije previše zahtjevan, samo u gadnoj škrbini treba malo popeti uz dobre ograde (težine slične plezalačkim dijelovima puta preko praga na Triglav). 2. Normalan pristup (via normale): Potpuno obnovljene ograde. Sama staza nije jako izložena i najlakši je pristup vrhu. Pazi se na jako uglancanim stijenama jer je staza jako posjećena (slično kao Mali Triglav-Triglav). 3. Talijanska staza (Via italiana): Staza je zatvorena ali se može preći s malo opreza. Približno 10-15 metara jeklenice je otkinuto negdje u gornjem dijelu. Umjesto nje je kroz kline zategnuta dvostruka vrv. Oštećenih je i nekoliko skoba. Ali Via italiana pogodna samo za vrlo iskusne planinare sposobne penjanja treće stupnja težine! Obvezno samovarivanje i kaciga te izuzetna opreznost!!! Naravno za ovu stazu moramo biti potpuno hladnokrvni do dubine jer je jedna od najizloženijih ferrata u Julijskim Alpama! 4. Slovenska staza: Staza u besprijekornom stanju. Paziti zbog padajućeg kamenja jer je jako posjećena. Naravno kaciga obvezna, preporučujem i samovarivanje. Staza nije za vrtoglavce jer je nekamo izložena. Ali za prosječnog planinara najpreporučenija.
Sretan put!!!

29.7.2008 popeo sam se na Prisank po Hanzovoj stazi. Staza nepoškodovana, normalno prolazna. Ali obvezan cepin i dereze zbog snježnog polja nad gornjim slapom. Tu treba popeti uspravno ~2m po tvrdom snijegu na snježnik. Bez cepina iznimno opasno ili nemoguće!!! Onda preći snježnik, brže i sigurnije s derezama nego samo cepinom. Iznad normalno do vrha. S vrha po jubilejnoj kroz zadnje okno (snijeg u oknu ali cepin nije potreban) prema Razorju. Klinovi i ograde besprijekorne! Samo hrabro naprijed!!

29.7.2008 popeo sam se na Prisank po Hanzovoj puti. Put je nepoškodovan, tako da je normalno prohodan. Obvezan je cepin i dereze zbog snježnog polja nad gornjim slapom. Tu treba već na samo snježnik popeti se po vrlo tvrdome snijegu okomito oko dva metra. Bez cepina je ovaj uspon izuzetno opasan ili čak nemoguć!!! Onda treba snježnik još prijeći, što je s derezama mnogo brže i sigurnije nego samo s cepinom. Iznad snježnika put do vrha opet normalno prohodan. S vrha sam nastavio po jubilejnoj skali zadnje okno (u oknu je još snijeg ali cepin nije potreban) i dalje prema Razoru. Klinovi i ograde su u besprijekornom stanju!

Na Jalovcu sam bio 7.8.2008. Uspon preko Ozebnika izuzetno opasan zbog stalno padajućeg kamenja (obvezna kaciga, cepin, dereze!!!) i jako ga ne preporučujem. I preko Malog kota cepin dobro dođe jer prije ulaska u osigurani dio još snijeg koji se može zaobići po uskoj ključi. Oko Goličice nema problema, ni na vrhu Ozebnika više nema snijega (ako krenemo od izvora Soče nema više ničeg). Do vrha onda normalan put. I do Kotovog sedla put obično prohodan (spust), dalje ne znam jer sam skrenuo prema Mangartu.

Jučer sam se s prijateljem popeo kroz turski žleb. U rinki puno penjača. Dereze i cepin sam imao ali zbog padajućeg kamenja radije smo išli ferratom. Nastavili smo prema Kam. sedlu. Malo iznad Kotliči još uvijek kratko ali vrlo opasno snježište s prepadnim izlazom, pa BUDI OPREZAN!!!

6.7.2008 put na Branu s Kamniškog sedla normalno prohodan. Snijeg se otopio. Ali nastavak prema Turskoj gori preko Kotliča još uvijek vrlo opasan. Tik nad Kotličima (u S stijeni Brane) još uvijek vrlo strmo kratko snježnik. Neki ga zaobilaze po gornjem rubu što nije ništa manje opasno. Jer snijeg prilično mekan dereze ne hvataju dobro. Preporučujem kopanje dubokih stopa (cepin) i najveću mjeru opreza!!! U slučaju klizanja vremena za zaustavljanje praktički nema! Izljev ide ravno u ponor!!!