Ciprnik je stvarno prekrasna razgledna točka.
Bio je lijep ljetni dan kad sam ga i ja posjetila. Nakon nekoliko sati lutanja po Mali Pišnici i Vitrancu očekivala sam mirni odmor i zasluženu užinu. Ali me umjesto mirisa ugodno mirišćeg rušlja dočekao miris ljudskih izmeta.
Na Ciprnik je dosopihala i starija gospoda i svi posjetitelji imali smo čast slušati njene glasne komentare: "Joj, ovaj Ciprnik mi je sve energije oduzeo. Kako ću si dolje?"
I izjava dana: "Fotografiraj me tako da se vide planine!"
Al kako je na Ciprniku moguće slikati bez da se vide planine?
Ne znam što me više smetalo - ženska tečnjava ili ono drugo.

Zašto ljudi idu u planine ako im one samo kradu energiju? Kod mene je obrnuto - teža tura iza mene, punija energije sam i iako su noge teške, osjećam se kao ptica.