Jany - Zadnje poruke

Hvala Janez.
Pričekat ću, jer tada je tamo stvarno lijepo.

Jesu li macesni na Strelovcu već "zlatni"?

.

Čestitke. Izgleda lijepo, ali prilično zahtjevno.

Rozi, ovo je vrhunsko. Možda samo malo slutim kako je tamo. Sve čestitke.

Startao sam na Naravskim ledinama oko 10h. Cesta do koće na ledinama uzorno uređena i posuta. Stvarno su se potrudili. Koća zatvorena.
Do vrha hodao kroz maglu i dosta hladnoće. Put nije poledio i ide bez dereza.
Na vrhu bajka. Nije previše vjetrovalo kao obično tu. Snijeg suh i na utabanima se nije produbio, ali korak mimo se udubi do .. i dalje
Koća otvorena samo subotom i nedjeljom.

Nije te dalo mira, a? Bravo, lijep krug.

Ne, spust odnosno uspon na Krvavicu po JZ strani, od klupe dolje, nekoliko metara baš zahtjevnih, posebno ako snijeg mekan i južan, što uvijek jest na suncu. Rekao bih pazi, al bi izgledalo kao da šegrt uči majstora.
Lp
Taj grad, odnosno što je ostalo, svakako pogledam.

Geppo, kao da si znao, danas sam se i ja odlučio za Krvavičku. Plan bio kroz okno gore, pa po JZ strani prema Zajčevoj koći i po soteski Tesen do izlaza. Nažalost nije uspjelo pa sam morao istim natrag. Snijeg na vrhu potpuno južan, mekan i unatoč cepinu koji sam imao, nisam riskirao silazak tamo.
Natrag sam otišao tako da sam pred oknom skrenuo lijevo strmo dolje, te se dolje ponovno priključio na redoviti put.
Put je izgažen, od sedla dalje snijeg brzo raste. Nije poledalo, ali su mi male dereze pri spustu dobro došle.
Ali na putu jedna prečka koju ljeti ni ne primijetiš, uz snijeg traži svu pažnju. Nekad su tu bila osiguranja.
Geppo hvala za ideju. Lp

Po Hojnikovi na Lanež.
Od koče na Grohatu usmjerili smo se preko livade ravno prema stini Laneža. Rozki je brzo uspjelo uočiti pravi smjer i na rubu šume pronašla oznaku za vrh. Odonda je bilo lako. Put je uglavnom lijepo pratljiv, na ulazu u stijen su čak dvije ili tri stube, onda slatko poplezavanje do vrha.
Ljepa, samotna, ali kratka. Od Bukovnika mimo Grohata do vrha potrošili smo 2 sata.
Nazad preko Durcea do koče na užinu. Imaju ukusne jela koja strežu prijazni i zabavni Korošci

Ako je za Rozkin EMŠO ovo po očekivanjima, onda moram reći samo ''stari dobri geppo ne popušta'' Bravo!

Ovaj Črni Hriber je res težak zalogaj. Zahtjevno bezpotje, orijentacijski i kondicijski.
Krenuli smo oko 8h ujutro na parkiralištu u Robanovom kotu. Do planšarije smo se lijepo zagrijali i našli ulaz koji je neizražen, ali nam je prvi put uspio. Slijedi strašna strmina koja ne popušta do vrha. Mjestimično je staza dobro pratljiva, ali odjednom nestane i treba se potruditi za nastavak. Nema oznaka koje bi pomogle orijentaciji. Na cijeloj turi smo naišli na dva čovjeka, i to više prema kraju.
Na putu nema posebnosti, samo nekoliko palih stabala koja se lijepo mogu zaobići.
Izuzetno iskustvo za mene. I Rozka koja je ponovila turu nakon nekoliko godina bila je sretna kad smo oko 12h došli do izvorića pod Utama.
Nazad smo krenuli preko Strelovca gdje ariši već dobivaju zlatnu boju.
Čudesna tura, čudesno društvo.

Vau, Rozi, pa tebe se čisto odtrgalo.
Lijepa tura. Zanimljivi opisi i lijepe slike s puta tj. bezputja.
Čestitke.

Jučer na Liscu po malo dužoj varijanti. Sad kad penzioneri imaju besplatan javni prijevoz, treba u hribe kao nekad - vlakom!
Dovezao sam se do Zidanog mosta, pa Gašperjeva koča - Veliko Kozje - Lovrenc - Lisca - Razbor - Breg (željeznička stanica).

Početak puta vodi po asfaltu mimo gradilišta na pruzi, ali to je brzo iza mene.
Od Gašperjeve koče nadalje (koča zatvorena, ali pitka voda dostupna) put se penje na Veliko Kozje. Nagib ne popušta do sedla pod vrhom. Tu me je skoro zabludilo i skoro bih se spustio natrag u Radeče. Našao sam put za Lovrenc, koji se cijelo vrijeme lagano spušta i lijepo je označen. Tu i tamo se desno otvaraju lijepi pogledi na Kum i Savsko korito, inače kroz šumu.
Travnjaci oko Lovrenca nekoseni i ogradeni. Ne znam, možda zbog rastišta encijana, koji je sad naravno već odcjetio.
Do Lisce samo sat hoda. Nikoga nisam sreo.
Tončkov dom na Lisci opet otvoren (osim ponedjeljka). Obnovili unutrašnjost, vani uglavnom isto.
Vraćao sam se preko Razbora (2005. proglašeno najljepše uređenim planinskim selom). Gostuju i komunu ovisnika, ali kako se čini žive u sužitju.
Željeznička stanica Breg bila je moj cilj. Vlak do Zidanog mosta i dalje vozi popodne skoro svaki sat.
Preko 20 km i 8 sati hoda.

Jučer (baš 13.) ponudila se mi jedinstvena prilika, mogao sam birati turu i odlučio sam se za Tirke peći. Nema žaljenja.

Jutro je čudesno. Parkiramo na zadnjem zavoju ceste na Golte. Hodamo pod Belom peći prema spomeniku, po nekoj varijanti koja se pokaže dobrom jer izbjegnemo blato na donjoj stazi. Pobiramo sve krpelje koje se lijepo drže hlača i uplašimo čopor mladih srna.
Put prema ulaznoj grapi je orijentacijski prilično zahtjevan, puno razdvojeva i odabrati pravi nije lako. Prije grape me Zlatko šalje potražiti "dupe". Naravno sam ga odmah našao.
Kuke u grapi mokre i užad malo bode prste bez rukavica, ali prošlo samo s jednim "auuu".

Na Klopnoj peći prvi put malo zastajemo i osvježavamo se pogledom. Ostenje Bele peći je doista moćno.
Nastavljamo preko "štenge" po strmim prečkama na Konjski vrh (ako sam dobro zapamtio, domaćini kažu "zadnje njivo"). Avrikelj već otcvjetao! Prelazimo paše gdje se stoka već pasla, prema Žlajfarju. Okrijep.
Dalje do hotela koji izgleda zatvoren unatoč dosta posjetitelja.

Spust čisto u Zlatkovom stilu. Iz Alpskog vrta direktna vertikala na cestu. Nezaboravno!!! Vjerojatno to neću ponavljati, barem ne ja. Adrenalin još "ključa".
Ljepa jutarnja tura (dobrih 4 sata potrošili), tako smo bili na vrijeme kod kuće na ručku.