viktor.zemljic - Zadnje poruke

Malo sjećanja na godinu 1992
Baš bi me obradovalo ako se slučajno netko prepozna na ovom snimku.
Snimci su isječci iz VHS videa pa se ispričavam zbog loše kvalitete.

Bilo je negdje sredinom ljeta 1965
Takvi smo se mladi iz Slovenskih gorica uputili u naše planine.

Još malo sjećanja na šetnje po Pokljuki i pogled s Viševnika na susjednje brežuljke i poključke šume, te druženje s sličnim dušama.

Zanima me kakve su razmere na snježnom polju do Matkovog škafa i koliko ga još ima.
Planinski pozdrav i hvala za svaku info - Viki.

Da, već u petak je na Gojškoj planini sve tako cvjetalo. Ta je bila na koljenima
, vjerojatno zbog cvijeća ili možda zbog vjetra?
Susjed- Mrtvi menih pa unatoč savoj ljepoti još mirno spava.

S obzirom da sam samo ljetni posjetitelj ovog područja, ove fotke mi večeras ne daju mirnog sna.
Svim vama koji uživate u ovim prirodnim zimskim ljepotama, siguran korak i još više sličnih snimaka, za nas kućne krtice.

Brao momci, lijepo da ste se potrudili za novu zastavu.
Ali imam osjećaj da je uvijek objesite pogrešno.
U pravilima o izvješavanju slovenske zastave piše "u slučaju da se odlučimo za vertikalno izvješavanje boje se moraju slijediti od lijeve, crvena plava bijela s grbom gore".
Pa dobro do vrha nije tako daleko, bez ljutnje i lijep pozdrav iz Slovenskih goric.
Viki

Vjerojatno ovogodišnje naše zadnje lutanje po visokogorju. Bio je lijep sunčan utorak, put kako i dolikuje, po zahtjevnoj gori i po lijepo novo obnovljenoj stazi preko Durca natrag. Nezaboravno je bilo divljenje suncem obasjanih ljepota jesenskog gozda.

Pozdrav virtualni prijatelji- ili bolje poznanici:
S obzirom da smo prošle nedjelje s nekim lutali po sjenovitim obroncima Črne prsti, drago mi je vidjeti vas danas već nad pokljuškim vrhovima. Na stazama koje su meni poznate samo ljeti. Da ne mislite da mi u Slovenskim goricama i Pomurju lijepe nedjelje provodimo beskorisno, prilažem tri fotke s našeg nedjeljnog druženja. Istina nam je malo falilo do 1000m n.v., ali s obzirom na sastav ekipe nije bilo tako važno.

još malo mog pogleda kroz objektiv na jučerašnje događanje pod Crnom prstjo.
Ugodno društvo i stvarno lijepo lutanje po zasneženoj planini.

Ovaj put po gornjem dijelu puta našeg rođaka iz Slovenskih goric, preko Male Ojstrice na Ojstricu. Po dolasku na planinu Podvežak i dalje do sedla obećavao se nam prekrasan dan s jasnim vremenom za šetnju po ljepoti Ojstrice. Međutim, brzo smo, već kod lonca na Mali Ojstrici shvatili nestalnost prirode i da uživanje u pogledima na susjedne vrhove danas neće biti ništa posebno. Ne znam zašto su se baš svi oblaci odlučili za tri sata sakupiti točno na visini oko 2000 metara, te tako nisu smetali helikopterski prijevoz materijala za sanaciju Kocbekovog doma na Korošici. Na putu od planine Podvežak do sedla, kod korita nema traga vodi.
P.s. Na putu između Male Ojstrice i prvog penjačkog dijela uspio sam izgubiti crni ručni sat Suunto.

za antika:
U slučaju nepromijenjenih uvjeta na cestama svakako je ugodnija varijanta po označenoj cesti na slici zemljevida.
Uštedjet ćete sigurno pola sata hoda!

Informacija za antika:
Sigurno je najbliže izlazište za Blejsku koču sada parkiralište kod spomenika,
kod Rupe.
Najlakši pristup vozilima tamo je šumskom cestom koja se odvaja od glavne pokljuške ceste odmah za 4 km stupićem. Km se broje od raskrižja gdje se priključuje cesta iz Bohinja. Cesta od vojarne do tog parkirališta nije prohodna, po informaciji oskrbnika koče i zatvorena cesta kod planine Zajavorniki iz smjera Mrzlog studenca.
Pozdrav i puno sunca, kao što smo ga mi imali.

Hvala obojici za savjet. Bili smo danas na Debeli peći i navukli se sunca i bijeline.

Zanima me prolaznost ceste do spomenika kod Rupah i mogućnost parkiranja. Kažu da je prolazna i cesta prema Medvedovoj koči.
U nadi na lijep dan sutra krenut ću na Blejsku koču.