Većina vas koji idete na Hladnu goru iz Okrešlja vjerojatno vidi na početku puta desno spomen-ploču iz 1926. za poginulog Pavla Šumana. Kao povjesničar dopustite mi da vas podsjetim na njegovu potpuno zaboravljenu avanturu. Iako je njegov djed bio sin seljaka iz Slovenskih gorica (Zg. Ročica kod Sv. Ane) koji je svojom društvenošću i marljivošću napravio odličnu profesorsku karijeru na gimnazijama u Mariboru i Beču, njegova tetka bila je cvijet ljubljanske elite i žena posljednjeg kranskog namjesnika Ivana Šušteršiča. Otac Janko bio je prvo visoki dužnosnik patentnog ureda u Beču, zatim osnivač i direktor patentnog ureda u Beogradu. Brat Ivo bio je časnik i probni pilot jugoslavenske vojske koji se tragično srušio u Novom Sadu 31. svibnja 1926. Obitelj koja je već u prvom ratu izgubila kćer Maricu otišla je tiho tugovati u Logarsku dolinu. 22. srpnja 1926. otišao je Pavle, tada student medicine, posjetiti materine sorodnike u Železnu Kaplu, ali kad se sam vraćao navečer, mamila ga je još Hladna gora. Uspio je doći na vrh, ali na spustu je u tami kliznuo i pao... Roditelji su palili logorske vatre i tražili ga danima prije nego su ga našli. Pokopali su ga na groblju u Solčavi. Vjerojatno možemo samo zamisliti što su Šumanovi proživjeli u Okrešlju, koji su u samo dva mjeseca ostali bez oba sina.