jani bele - Zadnje poruke

I kao po narudžbi danas je snijeg pobijelio našu zemljicu:
http://www.grzs.si/ftp/dogodki/2012/DVG_LJ/DVG-GRS-LJ-IG-12.pdf

GRS Ljubljana priređuje 19. prosinca na Igu tečaj sigurnijeg kretanja u planinama u zimskim uvjetima. Obavijest je objavljena na www.grzs.si
Jani Bele

I tu nastaje problem. Talijani su opremili stazu i "feratu" novim jeklenicama, što privlači mnoge (uglavnom strane) planinare koji za silazak biraju "lakšu" našu stazu koja je službeno zatvorena. Gornji dio pri silasku je stvarno zoprn, pa bi bilo nužno osigurati taj dio jeklenicom.

Asfaltirana cesta u Konec i na Jermanco, ondje pa uređena asfaltna parkinga za najmanje 50 automobila. To vjerojatno (nadam se) još dugo neće biti, zato će dolina još uvijek biti puna prašine, ispušnih plinova, tutnjave motornih vozila, oštećenih tla i bilja zbog parkiranja... Budući da ovu stranicu uglavnom posjećuju ljubitelji netaknute prirode uvjeren sam da bi se svi odrekli uštede pola sata hoda i bili za postavljanje zapreke iza Doma u Kamniškoj Bistrici.
Rješenje problema parkiranja prije zapreke nije tema ove inicijative.
Sad sam se opremio plaznom lopatom, jer će se vjerojatno na mene srušiti plaz primjedbi "zaštitnika prirode".

Vremenski okviri kod nas i u inozemstvu su za nas, obične planinare. Victorinoxu, koji kao najsporiji član ekipe premašuje te okvire za 50 posto
savjetujem da se obrati na neki tekaški forum. Ako si dobar, pa si dobar.

Ponekad su roditelji najveća opasnost za djecu.

Odgovor na to pitanje moraš dati sam. Ne očekuj to od nekoga tko te ne poznaje i ne vjeruj nekome koga ne poznaješ. Glede na postavljeno pitanje se pitam što si čekao do sada i zašto ne možeš pričekati dan da snijeg stopi.

Kod češke ploče pod bivakom 4 našao sam kapu i rukavice. 041 428 924

U Sjevernoj triglavskoj stini najviše spašavanja u Slovenskoj smjeru. Dakle...

U Domu pod Storžičem novi oskrbnik, cesta pa, no, nije baš asfalt, u prvo, ovdje ondje malo zažmuri, pa prođe.

Ako postavljaš takvo pitanje, bolje idi po "navadnoj stazi".

A kad idemo u planine susjednih zemalja lijepo tiho bacamo evriće u automat da nam digne zapornicu ili na mitnicama masno plaćamo cestarinu za gorske ceste.

Upozorenje

Pred vratima je glavna planinarska sezona. Planinarske kuće se otvaraju i broj posjetitelja planina raste. S obzirom na velike količine snijega koji je pao ove zime, pojedini dijelovi planinarskih staza, posebice oni na sjevernim pristupima i koji prelaze klanice, još uvijek su pod snijegom. Uzaludno je očekivati da će planinari koji tek sad počinju hodati u planine imati opremu koja sprječava klizanje (cepin i dereze), pa samo nekoliko savjeta:
pri planiranju ture raspitajmo se o uvjetima na stazi (skrbnicima planinarskih kuća, web forum hribi.net, planinarske grupe na FB),
birajmo staze koje vode na vrhove južnim stranama.

I još nekoliko činjenica:
na snijegu nam može vrlo brzo kliznuti,
s svakim metrom raste brzina klizanja,
ne vjerujmo previše otiscima koje su u snijeg napravili prethodnici. Često je ispod otisaka tvrdi snijeg ili led,
s planinarskim štapovima nikako nećemo moći zaustaviti klizanje,
popadano kamenje nam na snijegu daje lažnu podršku,
prije nego krenemo prelaziti snježni pojas, pogledajmo gdje bismo se zaustavili da nam klizne,
ako snježni pojas nema već nakon nekoliko metara sigurnog izlaza, donijet ćemo jedinu ispravnu odluku – prekinuti uspon i vratiti se u dolinu,
a ako tog savjeta ne slijedimo i negdje na sredini snježnog pojasa pri pogledu u dubinu počnu nam se tresati hlače, ne tražimo sami izlaz i radije pozovimo 112. Ali svjesni smo da gorskim spasiteljima neće uspjeti doći do nas već u sljedećem trenutku.

Jani Bele, Komisija za informiranje i analize pri Gorskoj rešavačkoj zvezi Slovenije

Na slici: put s Okrešlja na Kamniško sedlo (foto Matjaž Šerkezi)

Piotr
O načinima kretanja, kako sigurnije prema vrhovima govori moja prva knjiga - Prema vrhovima. Bilo bi malo čudno da sam ovoj novoj knjizi dao naslov Sigurnije prema vrhovima, kad cijela knjiga govori o opasnostima. Planine svakako same po sebi nisu opasne - postaju takve kad se mi tamo nađemo: premalo fizički i psihički pripremljeni, neopremljeni, neiskusni. A prema statistici GRZS novinar je mom intervjuu u Delu dao sasvim točan naslov: Planinarstvo - najopasnija oblika masovne rekreacije.

Nadam se da mi administrator neće previše zamjeriti ako ovdje napravim malo reklame, ali mislim da knjiga odgovara na mnoga pitanja postavljena u ovoj temi.

Napisao sam knjigu o opasnostima u planinama - Nevarno prema vrhovima. U njoj sam kroz priče ljudi koji su doživjeli neku opasnost, očevidaca nesreća, gorskih spasitelja i svojih iskustava pokušao prikazati sve glavne vrste opasnosti na koje možemo naići pri našim usponima u planine.
Knjiga je već na policama.

U selu Tigo preko visećeg mosta i lijevo po stazi 707. Prije prvih kuća u Gostu desno i onda strmina ne popušta do vrha. Zbog sporijeg hoda stvarno možeš uživati kroz borov i više bukvine šume. S vrha spust do sedla pred predvrhom (neka te ne zavede oznaka na bukvi nekoliko metara ispod staze). Na predvrh pa onda samo dolje u smjeru Rio Nero i njegovom soteskom do kraja, desno preko mosta do izlazišta. U ovom smjeru mi se čini znatno zanimivije, samo trebaš malo više kondicije. Uspon u suprotnom smjeru je i za sat duži i oni beskrajni cik-cak zavoji iznad koće znaju biti baš duhomorni.
Stvarno lijepa tura.

Čini se da kod nas svinjariju u prirodi može raditi bilo tko. Zanima me tko je vlasnik zemljišta.