ljubitelj gora - Zadnje poruke

Parkiram pod kmetijom Roblek, desno u šumu i dođem na označeni put. Uskoro se pojavi novi snijeg. Prvo par cm, više 10-15 cm. Nad planinom, gdje štrči rušje, više puta mi se udrlo po 1m+ iako je sve bilo smrznuto.

Cesta je još zatvorena, na Crvenu skalu sam se popeo pa nastavio na Vrh Krnice. Za silazak sam koristio zimsku opremu. I na kraju još na vrh Travnika.

Treba ići iz doline, izlazište na oko 700m, malo više je zapora, po cesti je 1-1,30 sati brzog hodanja prije nego se dođe do planinarske staze... gore strmom stazom, malo snijega ispod vrha, ali ide bez većih problema do vrha. Vraćam se drugim putem i cestom, koja je vrlo duga do doline

Kasno popodne naokolo po stazama, završim malo prije 8 navečer.

Rano popodne već na vrhu, put suh, dok silazim već se čuje grmljavina, brzo do planine gdje čekam da oluja prođe. U Poljanskoj dolini još dobijem ideju o Blegošu i idem.

Još malo pogledat kod sjevernih susjeda, kako je tamo ta čas, put na Mitterkofel suh, za na Torkofel još po grebenu snijeg, nisam išao. U selu skoro nemoguće gdje ostavit auto osim nad po zatvorenom cesti. Po dolini se vidi da je pola manje autova na cesti zbog skupljeg goriva (dizel 2.2 eura), moj radi na plin. Austrijanci imaju lijepo obnovljene, nove kuće, sve je kao iz kutije, pospremanjeno, uređeno, označeno i tudi same ograničenja su pravilno postavljena, ne pa to sranje kod nas 40-50-60

Napravio kružnu turu, na sedlo Mrzli studenec i na vrh Konjščica (Monte Sagran) i po grebenu na Starhand dol u sedlo Lom. Snijeg je poslijepodne već popustio, povremeno udaranje 20-30 cm.

Dok se već vozio nisam znao kamo ići i tamo preko granice odlučio sam ići na taj vrh koji nudi čudovite poglede. Zimska oprema ostala je u ruksaku, u smrekovoj šumi još ima dosta snijega nad golim tlom, ali strmo do vrha.

Vožem se u Dogno i po planinskoj cesti na 1100m, mimo koče i po krivinama na Rudni vrh. Snijeg je uglavnom držao težinu, uvjeti su bili dobri, čelične užadi su vani, s derezama na vrh. Silazak po smjeru dolaska. Ljepo je u ovom kraju, još ću se vratiti.

Naša prečica iz okolice Ljubljane za Žiri. Preporučam.

U našem kraju je lijepo samo ako je mir.

U našem kraju je lijepo samo ako je mir.

Za sredinu marta očekivao sam bolje uvjete a dočekali su me svježi plazovi iz Migovca, pred jednim sam i pobjegao jer je više počeo ropotati i usulo se dolje gdje ide put. Vratio sam se na raskrižje i otišao po gornjoj stazi na planinu Na Kalu i na Grušnicu, i tu najmanje pola metra snijega koji se udire, ponegdje je i kopno. Iz Grušnice vratio sam se svojim putem u smjeru Tolminskih Ravni ali sam zašao u strmu šumu, grape s pomoću cepina došao na gornji travnjak za Tolminske Ravne.

Počinjem ispod crkve, na stazi na sljedećem razpotju držim se desnog puta koji ne prelazi skijaško područje, tako dolaziš do gornje stanice. Budući da sam kasno krenuo s hodom, već su zaustavili žičaru, gondolu. Kratki strmi dio ide uz rub skijaškog područja i dalje na Krniške stijene, nema kakvih opasnosti od lavina jer je snijeg ispod vrha već dosta otopio. Vraćam se istim putem.

Toplo i bez vjetra.

Cesta suha, popodne na Vršiču pokazivao 3 C, pod Vratcima se još ne lomi, uvjeti do Vratc solidni, opast nad Pripravniškom ogroman i može se srušiti, stope su, greben na MM skoro gol. S Male Mojstrovke nastavljam na Veliku, put ide direkt gore. Magla na sreću poboljšavala uvjete. Dokle god budu takve temperature nije ništa baš sigurno.

Po novoj osiguranoj stazi preko Davških slapova i dalje po svome na gornju široku stazu, nastavljam po označenoj do kolibe na Poreznu i polako na vrh da dočekam zalazak sunca. Vraćam se nazad mimo kolibe i skrećem ravno dolje u Davču kroz šumu, gdje se je propadalo čak preko koljena. Nazad po cesti, preko potočića se ne može bez da staneš u plitku vodu i mimo kamenoloma do auta. Cesta kod zadnje farme u smjeru lovačke kuće je tik pred lovačkom na makadamu led i ne može se dalje autom.