Isto 22.7., u nedjelju. Unatoč tome što smo imali sat i pol vožnje do Kamniške Bistrice, bili smo jako rano i u 7 u koči na sedlu. Prijedan razgovor s oskrbnico i pregled izložbe odličnih likovnih radova uglavnom vrhova Himalaje - umjetnik Cene Griljc. Dolje ugodna brza hoda, na sedlu potpuno zimske uvjete, hladan jak vjetar i kapi kiše. Odustajemo od penjanja po Gornjem stupu (ispravka nap. Klemen) do Šije Brane i svi troje idemo kroz jak vjetar stazom prema Šiji. Tamo još uvijek jako puše, stijena mokra, maglovito. Soplezalac tužno gleda opasanu vrv, ali malo dalje se opremimo i krećemo sa staze u stijene gore. Mokra stijena puno drobirja, vjetar i sve gušća oblačnost razlog da nakon nekoliko raztežaja prečimo desno natrag na put pod vrhom. Još do vrha gdje je naša planinka već prilično smrznuta. Ali oduševljena susretom s zecem tik pod vrhom, oboje iznenađeno išlo zajedno neko vrijeme. Silazimo, dolje niže barem malo pogled na Okrešelj i dalje dolinom. Na sedlu vjetar još jači. Kratko u koči i natrag u dolinu gdje kod izvora Bistrice osvježili samo noge ovaj put, jer nakon hladnog vjetra šira osvježenja nije bila poželjna. Lep dan u planinama, razgledi drugi put, jer sve što ima za vidjeti još je tu.