Unatoč tmurnom vremenu i laganoj kiši, popodne me povuklo iz Razdrtega na Nanos. Uobičajeno krenem po šumskoj cesti s parkirališta na bivšem smetlištu, ali ovaj put vozilo je ostalo brzo nakon vodnog zahvata, jer je od tu dalje podrto drveće na putu. Kad se probijem do parkirališta shvatim grešku, jer borov šum kroz koji namjeravam pokazuje apokaliptički izgled. Na šumsku cesticu palo je sve što se dalo.
Trma i upornost premagaju sve prepreke po obilaznicama kroz grane, trnje i kupinu probijem oko trista metara, nakon čega se uvjeti u trenu normaliziraju.
Kiša se tik pod vrhom pretvara u snijeg. Kod spusta u pravoj snježnoj pljusi kroz zavjesu snežnih pahuljica pojavi se na nekoliko trenutaka škrlatni odsjaj zalazećeg sunca na moru. Ljepo!
Vraćam se po označenoj stazi, na kojoj je jedna ovira. Podrto grmlje tik nad livadom nad Razdrtim, što se lako može zaobići.