Jedna tura iz prošle sedmice koja je služila kao "slovo od ljeta" i istovremeno značila priličan kondicijski zalogaj. Počela se u 2 sata zore pred domom u Kamniškoj Bistrici, nastavila s doručkom u 4 na Kamniškom sedlu, praćenjem izlaska sunca na Brani između pola šest i pola sedam (u potpunoj tišini vjetra, prava milina), jutarnjim šetnjom preko Kotliče, Turske gore i Male pode te brzim usponom jugoistočnom stijenom Skute na vrh. Ona je bila "osvojena" u pola deset, tako da s kolegom mogli pred rastućom opasnošću oluja pobjeći dovolj rano i mimo bivaka polako vijugati preko Žmavcarje i Koneca natrag u dolinu.
Ljepa kružna tura, izlazak sunca na vrhu uvijek je poseban doživljaj, spust se pa precej vuče, a ni taj nagib preko Žmavcarje ne djeluje blagodatno na iscrpljeno tijelo. Skratka, Kamniško-Savinjske Alpe su zakon, već se veselim zimskih posjeta

