Bandzo - Zadnje poruke

Jučer start s Kolovca, do LD cestom i zatim po grebenu na Veliki vrh. Idealne uvjete za gaženje, čisto suh snijeg i lijep zalazak sunca.
Spust mimo Lukove bolnice i natrag cestom

S obitelji provodimo kraći odmor u karnijskim Alpama. One su me osvojile već pri prvom posjetu tu, sada me uvijek ponovno očaravaju još više, svaki put kad se šetam tu naokolo.

S trogodišnjakom treba malo strpljenja i pažljivog planiranja ture (tako za zajedničke kao i za one gdje se “ata” i “mama” izmjenjuju )

Odvezemo se do prekrasnog sela Collina, gdje se divimo pogledu na prvaka Karnijaca, od tamo pa još malo dalje do Rifugio Tolazzi.

Tamo mahnemo mami na rast, da brzo skoči do prelaza Volaia, dok mi istražujemo put prema planšarijama nad koćom.

Vrijeme je izdržalo, tako da sam mogao i ja brzo skočiti pogledati u Austriju, prije nego smo se odvezli natrag prema Tolmežu.

Pot od Rif. Tolazzi je vrlo slikovita, ugodna i razgledna. Pa i prilično kratka (malo više od 3 km u jednom smjeru i 600 m visinske razlike), tako da omogućuje brzi pristup punim plućima ljepota!

Svježa informacija od danas: cesta je prohodna bez problema.

Odličan potep po tim krajevima, sploh između Pirčeva i Ravnog skriva se mnogo prirodnih ljepota.

Pitanje - zašto se niste odlučili za direktni spust s vrha grebena Ravnog vrha južnim grebenom, koji se u zadnjoj trećini Ravnog vrha spušta direktno do Prekopa?

Ako ste već došli ravno do kraja livade na Ravnom - je li se vidjela kakva stazica na S stranu u Konjsku dolinu?

To istraživanje me još čeka.

Prekrasna tura i vrlo lijep uglavnom bezpotni krug 👍

@Vlajko,

Smjer našeg silaza je smjer tvog uspona. Kad dođeš do soteske slapa Beri, idi u nju, zatim nekih 5 min dalje od mjesta gdje prelazite grapu s podorom, promatraj neoznačeni i slabije vidljivi odcep desno nagore. Slijedi strmu stazu do početka asfaltirane ceste na Stador, zatim nakon 3 min hoda po cesti opaziš oznake za Kobilju i nastavi po označenoj stazi dalje.

Sretno,
Ben

04.04.2026

Cilj ture bio je napraviti kružnu stazu preko Kobilje glave u rano-proljetnoj atmosferi. Cilj postignut.
Početna točka: parking kod slapa Beri.

Prvo do Žabča mimo Sv. Marka pa onda na označenu stazu po mulatjeri do vrha Poloje s simpatičnim vidikovcem. Odavde je pogled prema Kobiljoj glavi negdje između motivacijskog/demotivacijskog ovisno o udaljenosti

Od Poloje dalje po označenoj stazi koja ide više-manje ravno pod Tolminskim Triglavom brzo dolaziš do Planine Lom. Ali mi smo bili prilično spori jer smo se toliko puta zaustavili i divili ljepoti staze i pogledima.

Od Loma dalje direktno strmo gore na Vrh Klonic i dalje po grebenu na Kobilju. Unatoč sporom tempu i puno razgovora stigli smo na vrh u manje od 4h.

Neočekivano i prije svega prekrasno bilo je spoznanje da je od Planine Lom do vrha Kobilje puno šafrana koji su svi (ili 90%) bijeli!

Takvo što još nisam vidio i nisam mogao prestati diviti se kako se priroda mijenja i boji svojim bojama.

Slijedio je spust do planine Stador i po označenoj stazi dalje do ceste s pogledom na Kuk kod Poljubinskih Ravni. Tamo smo zatvorili krog skrenuvši na neoznačenu stazu (koju je teško opaziti, ali kad je nađeš lako joj slijediš) koja se strmo i provalijski spuštala u klisuru, direktno do auta. Taj dio staze bio je sitan i opasan za klizanje (pogotovo kad je mokro), ima pak i gostiju iz inozemstva koji idu „to the antenna”

Po viđenom danas, očekuje nas dobra turistička sezona u Posočju.

16 km i 1420 visinskih metara nakupilo se na stazi.

Ljepne praznike svima i siguran korak,
Ben

Krasno Matej!

Prekrasno je svako doživljavanje za koje se moraš (barem malo) potruditi 😉

Danas preko dola. Suvo do 1100m, zatim na najstrmijem dijelu dolskog grabna ledena podloga koja zahtijeva dosta opreza.

Nabijeni snijeg počinje na prijelazu na planinu Dol (10 cm). Od tamo prema Planini Rzenik eksponencijalno raste i kod Mlakarjeve bajte smo već do jaja u snijegu. Dostupno vrijeme je bilo ključni faktor da smo 80 visinskih metara ispod Rzenika završili s (mučnim) usponom, neočekivano nagrađeni 15 sekundi razgleda iz magle na prvake KSA i onda pomalicali i vratili se po putu uspona.

Super iskorišten dan.

Danas iz Zajzere mimo koće braće Grego do vrha Krniške Glavice. Snijeg suh osim tik ispod vrha i između koće i izlazne točke (ovisno o osunčanju)

Povratak istim smjerom, staza na drugu stranu i pod grebenom vrha nije izgledala išliježena i danas nam se “nije dalo više”.

Za povratak su nužne derezice za hodanje. Vrh vjetrovit, vidjeli smo planinske orlove, pogled se protezao preko Zuc dal Bora sve do Antela i Pelma.

Krasan dan u iskusnom društvu.

Istina, ali izazov bi bio preko klizišta i kroz šumu gore, zatim skok dolje na označeno.

Hvala bogu da nam još nešto ostaje za istražiti, da “nije sve na Googlu” 😉

Iz glavnog parkirališta tik uz viadukt u zoru cestom do Mangartske planine, tu strmo gore prema Stožima. Put od planine ide ravno kroz šumu, ne dajte se zavarati jako uhojenom odcepu prema klizištu (i preko).

Ali sljedeći put istražiti Sinji dol, čiju stazu nakon razgovora na planini uz povratak može se naći i kažu da je vrlo lijepa.

Dalje grebenom sve dok se put ne počne spuštati prema planini Kolja njiva, zatim pažljivo desno i bezpotjem na vrh.

Povratak preko Drena (naučio da puno ime Drčendrn).

Nakon kupnje odličnog sira odnijeti jesenske boje natrag u sivu dolinu.

Ukratko, dan i ambijent za…
Samo još kauča nedostaje za komentiranje.

LP,
Ben

Danas na pohodu s odličnim društvom.

Događaj super organiziran, žao mi što sam ponio hranu jer su postaje i dobrote na njima bile na pravim mjestima da sam cijelim putem imao osjećaj sitosti

U sunčanom danu super pohod koji će me još vidjeti. Mnogo ljudi!

Jedina primjedba organizaciji:
zadnji žig u općini Zagorje ob Savi bio na glupom mjestu i čini mi se da nas je bilo nekoliko koji nismo pripisali postaji da daje zadnji žig. Smisleno staviti zadnji žig na sam kraj staze.

Ajmuht na kuonc je biu pa res duobr!

Oživljavanje starih staza.

Pokraj Svatenškove kmetije ali samo do ograde, gdje skrećem desno. Pratiti stazu u luku do livade pod strminom, gdje prelazim ogradu desno i hvatam lovačku stazu, (koja vodi do gornjih Korosaških slapova), ali samo do mjesta gdje se nazire greben i staza prelazi iznad doline potoka. Tu ostavljam dobro vidljivu lovačku stazu i usmjeravam se strmo gore. Staza se sluti i prvih nekoliko uspona malo manje vidljiva, zatim se s otvaranjem pogleda otvara i staza.

Orijentacija nije teška, hodaš uz greben gore. Staza je jako strma, usamljena i razgledna. Nad Korošaškom podrtinom uhvatio sam i stazu koja vodi s grebena dolje do lovačke. Istražit ću sljedeći put.

Dalje po lijepim senožećima do Lesa pa na Osredkov greben, kojem slijedim preko Planjave, Kamniškog vrha te niz Bosovu siju do auta.

Usamljeni prvi dio staze, koja se još vidi.

Danas Špik klasiku u vrlo dobrom društvu (blažen među ženama).

Arsova prognoza za danas nas odbila od Skute te smo za nadomjesnu turu odabrali Špik. Morali smo puno nadoknaditi, razgovornim tempom ugodno čavrljali, plašili svižce i kamzike. Kozorog se nije dao motiti.

Dan i vrijeme kao naručeni.

Gore Lipnicom dol Kačji graben. Najgori spust u Julijcima ako mene pitajte

Kad smo se vraćali oko 13.30h parking (uključujući i donji) bio je negdje 1/3 popunjen.

Današnji dan sam u vrlo ugodnom društvu iskoristio za ugodan pohod nad Krvavcem s zaokruženim vijencem vrhova.

Pl. Jezerce- Pl. Koren - Zg. Fratina - Pl. Košutna po donjoj puti (nad Dedcem ali pod označenom stazom) - Košutna - prijelaz na strmine nad Ovčarijom i poprečno na Mokricu - zatim Kompotela - Vrh Korena - Jermanov turn - Greben Ježa - Zvoh - Kržišče - Jezerce

Nema potrebe gubiti riječi da je Jermanov turn najbolji razglednik od svih navedenih. Danas je bilo vrijeme vrhunsko. Ravno pravo za ujednačen korak s puno ćaskanja i divljenja prirodi.

Strmine i prijelazi pod Košutnom prema Kompoteli su pravi bonboni, razgled na JT bio je pika na i turi.
17 km i 1500 uspona se nabralo prije zasluženog ručka

LP,
Ben