Što znači biti hrabar za nekoga može biti teže reći djevojci: "Sviđaš mi se!", nego učiniti nešto inače ljudsko ali na cijenu vlastitog života. Za ovo drugo ti na kraju prikačeš medalju za hrabro djelo, što pokušavaš zaboraviti, prvo pa se veseliš svaki dan života. Ja sam obje iskustva doživio, zato si mogu tako razmišljati. Nitko te više ne pita o tim osjećajima koji su teško objasniti, znam ali da bih to ponovio. Ali bih li učinio nešto pri punoj svijesti i znajući da je zabranjeno? Ili čak na štetu nekog drugog ili samo onog zbog čega se uvijek vraćam da samo uvijek utvrdim da je još uvijek jednako divlje mirno i poštujuće? Za sebe znam da NE, a nisam ništa papinski nego sasvim jednostavan pojedinac koji si samo usuđuje reći nekome da srače po onome što jednostavno volim. Nadam se da će ovo moje objašnjenje biti dovoljno opravdanje za ono što sam i u budućnosti još pisat (nadam se što manje kratkosti) na ovom forumu. Poštujem padalce jer i sam potječem iz obitelji gdje su korijeni čvrsto povezani s letalstvom, samo lokacija (Kredarica) nije prikladna i žalostno Jalovec nije.
Kako je bilo s helikopterom na Vrhu znam najbolje jer nisam čitao forume i novine niti gledao vijesti nego sam bio tamo prisutan. Bio sam još na mnogim mjestima gdje se nešto napravilo ili bar pokušalo. Zato smo i Prijatelji.