dprapr - Zadnje poruke

Jučer malo na snijeg i sunce. Krenuli smo na parkiralištu Seyfried u Triebentalu (besplatno).
Prvo kroz livade i djelomično po zasneženoj cesti i uz Bärenbach do Triebenalma, gdje se vršni greben pokaže izbliza. U bijelini lijevo prema Triebener Törlu i dalje desno po grebenu na vrh. Greben je bio već na nekim mjestima gol, ali još uvijek lijepo zasnežen. Pogled se otvara već ispod sedla dalje. Nudi prekrasan pogled na Haller Mauern, Gesause, Ture, posebice na obližnje vrhove. Još i štajerski Matterhorn se lijepo otkriva.
Uvjeti su bili odlični. Uzbrdo tvrdo, nizbrdo mekano. Kava u Triebnu također ok.

U potrazi za suncem i proljećem, u utorak smo se odvezli preko Buchauer Sattla do zaselka Pölzau, gdje smo parkirali na malom parkiralištu na kraju kuća pred šumom (besplatno). Ima još jedno manje parkiralište više u šumi, ali je šumska cesta bila djelomično polednjela i izvode se šumski radovi u ovo vrijeme. Put ide iznad potoka Schleirelbach i nakon cca 1,5h izlazi na ravnicu pod Kreuzmauerom, tik pod nekim
razglednim prostranim sedlom odnosno planinom (Admonter Höhe).
Tamo se otvara pogled na planinski lanac Haller Mauern s istaknutim Hexenturmom i natrag prema Kleiner Buchsteinu.
Put iza planinskog stana skreće nagore kroz rijetku šumu na travnati greben i njime prema vrhu. Snijega je na ovoj strani malo, blata pa već dosta. Kad izađemo iz šume, otvara se pogled koji nas ne ostavlja ravnodušnima. Od Tamischbachturma na istoku pa sve do Großer Priela na zapadu. Panorama slična onoj na Dovškoj Babi. Mnogo vrhova, uglavnom već poznatih i prohođenih.
Vratili smo se istim putem.
Vrh je, unatoč niskoj visini, vrijedan posjeta.

Još ima malo snijega.

Sada trebaš cepin i vjerojatno i dereze.

U petak opet snijeg i sunce. Hrib nas je počastio još prekrasnim pogledom.
Popeli smo se na njega s Pötschenpass Straße, jer je bila ta strana suvlja i put uz Roten Graben lijepo se u ključima penje na Sarsteinalm. Počinje cca 260m niže od sedla na velikom, besplatnom parkiralištu. Odmah prije zadnjeg velikog desnog zavoja iznad Bad Goiserna.
Gotovo do planine put je bio suh, dalje čvrst snijeg i prekrasni pogledi. Od Hochköniga, Schafberga, Traunsteina, G. Priela, Grimminga, Hoher Dachsteina, do koničaste G. Bischofsmütze. Najviše se pokazuje u punoj bijelini masiv Dachsteina. I naravno jezera u dolini, Altausee, Grundlsee i Hallstatt See.
Vrh koji, unatoč svojoj niskoj visini, oduševljava pogledima. Inače po ovoj puti cca 1200 hm.

Neverovatno, kako je oblikovan obraz na slici 10.

Danas posjetio domaći breg. I ponovno utvrđivao da je kod nas sigurnije u planinama, pa čak i ako su zahtjevne, nego na slovenskim cestama. Zašto je tako i zašto ti isti objestni vozači odmah preko granice voze umireno, to je sicer tema koja ne spada ovdje, ali ipak sam je morao spomenuti. Nije mi to pokvarilo dana, a kamoli ponovnog posjeta ljepotici Matkove kope.
Još uvijek je djelomično odjevena u bijelilo i još uvijek ostavlja jake dojmove, unatoč višestrukim posjetima. Zadnje vrijeme je zanemarujem, ali danas je bila samo moja. U stvari i kavke koja me je pokušala nawednuti za čokoladu i kamza koja me s vrha nepovjerljivo promatrala. Drugi je nažalost tužno završio na šumskoj cesti koju koristim za poveznicu sa srednjom stazom, kojom sam se popeo. Na vrhu sam se zadržao i tek teško krenuo silaziti. Prelazio sam prema Jevševcu i ispod zidina skrenuo natrag na srednju stazu. Za mene je to najbolja silazna varijanta.
Uskrsna jaja, koja je, pretpostavljam, ostavila Antonija, ostala su netaknuta. Možda će netko drugi više trebati nešto slatko za više energije.

Kao da slušam seoske opravljivke.

Bojan B., nažalost nisam dovolj pametan da postavim novu zagonetku. Neka nastave drugi.

…

Peak Finder bi to riješio u trenutku!

Čini se da je problem stvarno u sporom otvaranju zagonetki. Inače za zagonetku ionako trebamo vrijeme za razmišljanje.

Lijepo, Tone.

Nije li bio neko vrijeme i na Kamniškom sedlu?

Tone, lijepo si skupio višince. Dobar dnevni prosjek.

U Austriji je po mnogim parkiralištima, polaznim točkama ili blizu njih koča. Kad se ona zatvori, obično se zatvara i cesta do nje. Osim gdje su skijaške staze.
Parkirališta dobro označena, mnoga besplatna ili po razumnoj cijeni. Cijene više u frekventnim, turistički više posjećenim polaznim točkama.
Možda u znanje, ove godine smo s Vinkom za parkirnine i ceste do polaznih točaka u Austriji i Italiji platili 84 eura. Za cca 35 dvatisočaka. U većini slučajeva smo se dovezli prilično visoko. Prosječna visina svih polaznih 1237m. Prosječna parkirna 4,4 eura.

U potrazi za suncem jučer sam ponovno posjetio dva od tih vrhova.
Izhodište zimi je nekoliko stotina visinskih metara niže, jer cesta do koće Klinke nije otvorena. S parkirališta Kaiserau (6 eura) otišao sam ravno gore prema Kreuzkoglu. Na cca 1400m već su me milovali sunčevi zraci. Na ovoj sunčanoj strani bilo je praktički suho. S vrha Kreuzkogla stvarno lijep pogled svud okolo, posebno sada. Znak je malo pod vrhom, na razglednoj točki, odakle se lijepo vidi Admont. Da nije bilo dolje mora magle, vidio bi se sigurno. Ali upravo zbog toga je pogled okolo bio još ljepši.
S vrha nastavio po zaleđenim dubokim otiscima po grebenu na Rifflspitz. Pod vrhom pomogle su jeklenice koje nisu bile pod snijegom. I tamo sam se zadržao dosta vremena. Onda prvo po snježnim poljanima kasnije po suhom do Klinker Hütte i po zasneženoj cesti natrag na Kaiserau.
Bio je stvarno lijep dan u prosincu. U dolini siva boja koju sam rasterao dobrom kavom na postanku nasuprot katedrali u Admontu.