|
| lijaneja12. 04. 2024 20:26:09 |
Latvica ne izgleda još ništa utabana.
|
|
|
|
| dprapr12. 04. 2024 20:59:26 |
Dok je tako zasniježeno, nikad nije bila utabana. Pod Latvicom moraš u ovo vrijeme biti rano, jer sunce odmah obsijava brežuljak gore i počinje padati i kotrljati prema Škafu. Doživio sam to i onda sam se radije vraćao preko Okrešlja. Tamo je u takvim uvjetima objektivno sigurniji pristup.
| (+2) |  | |
|
|
|
|
| zokipoki13. 04. 2024 07:49:59 |
Baš sinoć sam razmišljao da još ove godine nije bilo objave s Kope... lijepo Drago.
|
|
|
|
| pika30. 06. 2024 17:13:53 |
Već mnogo godina je prošlo otkad sam bila na Kopi.
I otišla sam provjeriti mogu li još naći donji pristup iz kota.
Na početku su me malo zbunile ceste pred ulazom u lovačku stazu, onda je pošlo.
Staza je manje utabana i strmija  , nego što sam je imala u sjećanju.
Pritiskala je vrućina i sparina, korak težak.
Temperature uvijek više, kondicija dolje  . Tako da je s krnicom cilj postignut.
Izvor vode je upotrebljiv samo za Geppeta, koji uvijek ima neki pribor za uloviti kapi. Za nas ostale bolje se snabdjeti uz potoke na putu uspona.
Nisam srela nikoga, parkiralište je bilo prazno.
Ali da, lijepo se vratiti u te divlje krajeve.
| (+6) | | |
|
|
|
|
| arta30. 06. 2024 17:23:01 |
| (+3) | | |
|
|
|
|
| pika30. 06. 2024 17:46:19 |
Hvala, bio je to pravi test za mene, kad zadnje vrijeme biram lakše hribe 🫠.
| (+2) | | |
|
|
|
|
| dprapr17. 12. 2024 21:05:54 |
Na današnjoj proljetnoj, ups, zimskoj danu, opet sam posjetio Matkovu kopu.
Temperatura i sunce bili su pravo za moje staro tijelo i dobivanje vitamina D.
Snijega ima za ovo doba malo, pa još taj je bio ojužen.
Uspio sam srednjom stazom i tamo i sišao. Najviše snijega bilo je u drugoj polovici srednje staze. Gornji dio skoro kamenit.
Pogled fantastičan. Od Krna do Grossglocknera, pa još dalje na istok. Na vrhu sam sjedio cijeli sat, što nije moja navika. Bio je potpuni mir i prekrasna atmosfera. Tek sada sam shvatio da se s ovog skoro dvotisaka puno vidi. Ne samo da te njegove stazice umore.
| (+7) | | |
|
|
|
|
| garmont17. 12. 2024 21:51:00 |
Kao uvijek Drago, lijepa tura.
|
|
|
|
| dprapr18. 12. 2024 06:48:04 |
Takvih lijepih bijelina nisam imao kao ti na Jerebiču. Lp
| (+1) | | |
|
|
|
|
| zokipoki20. 05. 2025 19:59:53 |
Bravo! Vrlo lijepo!
Stvarno luda gora! Malo sam pregledao fotografije po forumu iza, pa se ne mogu načuditi kakve ljepote postavlja na izlog svijet oko te ljepotice! Sigurno jedna i jedina!
| (+2) | | |
|
|
|
|
| n3jc12. 08. 2025 22:09:09 |
Nedjeljni krug: Pavličevo sedlo - po šumama - Lesnikovo sedlo - Jerebičje - Matkov Grintovec - mimo solnice - precnica - "ta prava grapa" - vrh - natrag, ovaj put stazom oko Jerebičja - po granici natrag do Pavličeva sedla.
Na Kopi sam bio ovaj put drugi put. Prvog posjeta me je zajebala izbira mjesta gdje napustiš precnicu: smjer najlakšeg pristupa sam tada shvatio tek nakon dosta pokušaja na pogrešnom mjestu. Ovaj put nije bilo problema: odmah sam prepoznao "tapravi" roželj. Ali sam zato promašio ulaz u zaraslu stecinu med rujem; kad je bilo jasno da sam previsoko, s drugarom smo odlučili da idemo ravno grapom lijevo od ruju. Van grape izašao on srednjim krakom, ja nekom lijevom varijantom. Za izlazom pokazali se tragovi rezanja u ruju: to uzimam kao znak da smo naletjeli na neku "drugu varijantu normale". Malo više došli smo na išljapkani stecini na grebenu Kope. Tu se oglasi "planinarska pohlepa" - drugar bi nešto maštao po austrijskoj strani mimo roglja između nas i vrha, ja gledam prema Krnici ... al dan vruć, vode sve manje, plan je bila samo "normalka" i ne dopuštam odstupanja: krenuli smo po SLO strani grebena prema vrhu. Našim stecinama se uskoro pridružio isječeni put koji smo prije tražili niže dolje, slijedi taj skokec pod vrhom i već smo stajali na vrhu Kope. Čokoladice koje smo ostavljali u staklenki prije nekoliko godina više nisu tu, nadam se da su nekome dobro došle.
Dolje smo se vratili po isječenoj stazi kroz ruj koju smo promašili pri usponu. Drugaru su živce grizo mravi, ruj i vrućina i sukobljavala su se mišljenja: meni je rusnata varijanta više bila po volji (lakša), drugaru je grapa bila daleko bliža srcu. Svakom svoje ...
Zatim smo se polako vratili do Matkovog Grintovca, silazili stazom oko Jerebičja pa po granici mimo Pavličevih stijena do Pavličeva sedla. Taj zadnji dio bio je po svom vrhunac dana, savršen zen šetnja ... dok nije došao red na zadnjih 300m silaska, gdje je bilo zaraslo i pokupili smo dosta krpelja. Raspoloženje podigla obilica divljih malina uz put, ćaskanje s domaćinom koji je donio kamene u solnicu i slične sitnice.
Za par godina nadam se da se vratim opet.
| (+5) | | |
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.