U&Q - Zadnje poruke

Bok!

Nova sam u planinarenju i trebam neku ideju za izlet s psom. Dakle tražim planine/brda koja su i ovih ljetnih vikenda manje posjećena i da na putu nema varala, stijena koje treba popeti...
Prošle nedjelje smo bile na Kurjem vrhu i bilo je super, nismo sretnule živu dušu. Imam prijaznog psa, ali je velika i ne svi ljudi vole pse.
Bila bih vesela bilo kakvog prijedloga. Hvala

menina?

Koja staza s Prtovča je u snijegu lakša, preko Razora ili Povdena? Prvenstveno imam na umu mogućnost klizanja. Hvala na odgovoru

na Slivnicu?

na putu na Malu planinu?

Znam da u ovom vremenu ni do trgovine nije sigurno ići. Ali zanima me ima li gdje kakav brežuljak koji će za dan-dva biti siguran (bez opasnosti padanja drveća, bez leda na putu ili snijega sa skorjom na vrhu koji trga koljena psovima). Par dana nismo šli ni na šetnju i dok ne uklone taj opasan snijeg sa 'skorjom' nećemo, spremna sam odvesti dalje da se malo protegnemo.

Hvala na odgovorima

Na putu od Krnskog jezera prema Krnu još ima neka manja snežišta, koja ne uzrokuju nikakve probleme.

VanSims u većini stvari se ne slažem s tobom (što se tiče pasa), ovdje ti ipak dajem potpuno pravo.
I ja bih zabranila uzgoj 'izmijenjenih' pasmina, takozvanih brahicefaličnih pasmina (uglavnom mislim na mopse, buldoge...). Ono što radimo s tim pasminama nije humano, jer bi kar 90% tih pasa trebali operaciju gornjih dišnih puteva da bi normalno funkcionirali. Posebno je potrebno obavještavati vlasnike takvih pasa, mislim da mnogi prije kupnje ne znaju da njihov pas neće izdržati uobičajene napore i stoga neće imati kvalitetnog života, posebice ljeti.
Barem kod boksera se situacija malo popravlja, jer su u Švicarskoj zabranili njihov uzgoj upravo zbog tih problema i jedna uzgajateljica ondje krenula je stvarati novu pasminu kontinentalni bokser, kod kojeg se ispravlja anatomija glave.
Kod kratkomušnih pasmina nažalost još uvijek težimo skraćivanju njuške i većim problemima...

Znam off topic, ali ipak

I ja sam počela ići u brda baš zbog psa, sad me je potpuno uvukla i stvarno uživam u planinama ali ne zamišljam ići bilo gdje bez svoje vjernog pratitelja, zato nikad ne idem tamo gdje treba malo popeti, ali ima dovoljno drugih brežuljaka gdje možemo obje uživati bez straha.
Budući da sam studentica imam mogućnost ići u planine i tijekom tjedna kad nema toliko ljudi, u svakom slučaju biram staze s manje prometa. Čak i na oblegane vrhove obično vode staze gdje ne sretneš živu dušu.
I sama još nisam imala loših iskustava zbog psa. Na vrhu je uvijek pričvrstim, ako medu putem sretnemo nekoga maknem je s puta i lijepo sjedi dok prolaze ljudi. Ponekad su ljudi baš iza zavoja i ne mogu je dovoljno brzo maknuti ali ona ne gura u ljude, u takvim situacijama lijepo prođe mimo.
Table pa....bez komentara. Ne samo da sam primijetila table 'psa na povodac', na putu od Ljubelja na Zelenicu čak da pas mora biti na povocu i imati njužaljku (usred ljeta, na suncu, hodanje u brdo i psu ne omogućiš da se hladi jedinim mogućim načinom - jezikom), na jednoj od staza na Gonte čak sam primijetila tablu (usred asfaltiranog puta) 'zabranjeno za pse i bicikliste'. Ljudi su nestrpljivi, ne želim biti sukobljavajuća osoba i znam da nigdje neću doći s prepirkama na forumu, zato takve objave zanemarujem.

U nedjelju su ariši još bili potpuno zeleni, tako da će trebati još malo pričekati.

Super, hvala. Sad su se planovi za sutra nažalost raspali, nadam se da ću još naći vremena prije pogoršanja.

Joj, kakva netrpeljivost. Danas sam išla na vrtaško greben, naravno sa svojom psičkom, i srela dosta planinara i od nikoga nisam dobila osjećaj da im je neprijatno jer je pas prošao mimo njih.

A psi su za kauč, ne za prirodu? Ja sam tek ove godine počela ići u planine i to baš zato jer imam psa, vidim koliko uživa kad se cijeli dan šetamo. Danas je bila nakon pohoda umorna, inače obično najveći problem vratiti je u auto nakon pohoda jer misli da je mnogo ljepše šetati nego biti doma.

Nikad ne idem sama, ali rijetko ljudsku družbu. Meni je moja psica dovolj i jer je imam ionako ne idem po zahtjevnim stazama. Ona me štiti od moje tvrdoglavosti i adrenalinskih podviga, kad bi me stalno brinulo da se spotaknem ni do trgovine ne bi išla..

Vjerujem da je na zahtjevnim stazama potpuno drugačije.

ja i bez psa ne bih išla ovaj tjedan u hribe. Sada na more, sljedeći tjedan nadam se malo ohladnje i kakav lijep pohod u samoći.

Da, slika je malo izdaleka. Ovo je mešanac, pola zlatne prinašalice i pola velikog crnog x oca =)
Ne predstavljam si kako bi je mogla podići.

Super rješenje, za mene pa potpuno neprimjereno (psica ima skoro 40kg) =). Po skalama se je već lepo naučila hoditi (letos prvi put u planinama), plezalačkim podvizima se ipak izbjegavat ćemo.