mito3000 - Zadnje poruke

Iz Logarske do Savinjskog sedla put je bez posebnosti - osim jednog lako prelaznog snježnog polja. Na Savinjskom sedlu se u smjeru Mrzle gore odvaja put prema Mrzlemu vrhu. Put pokazuju i neki možići. Do vršne piramide greben je ponekad izložen, treba je i malo penjanja. Najbolje držati se čisto vrha grebena. Za pristup vrhu odabrao sam obilazak desno po šljunčanoj izloženoj polici. S vrha spustio sam se natrag do markiranog raskršća na Mrzlu goru pa do vrha gdje je danas bio pošten promet.

Tjedan dana šetnje po Slovaškoj smo se dovezli i do Velikih Tatera. Za polazište smo odabrali Štrbske Pleso. Odabrali smo kružnu stazu, lijepo označenu žutim markacijama. Doslovno tlakovana staza nakon sat i pol dovodi do slapa Skok. Malo iznad njega je manje jezero. Zatim nastavljamo po blažoj stazi do sljedećeg većeg jezera a zatim po malo strmijem dijelu do sedla Bystre, koje je bilo i najviša točka ture – 2314 m. Na zadnjem dijelu su lancevi u pomoć pri usponu. Zatim je slijedio spust na drugu stranu do sljedećeg jezera. Tlakovana staza počinje silaziti, koja nakon nekog vremena prelazi u malo strmiji spust. Žuta označena staza se spaja s crvenom, koja ponovno dovodi do polazišta. Za cijeli krug smo lijepo turistički trebali manje od 6 sati. Pogledi na stazi su stvarno bili nešto posebno tako da stazu svakako preporučujem.

Prije tri tjedna bile su samo izblijedjele žute. A već sam se veselio da će polako nestati.

Samo škiljio, znam da su tamo i čekaju. Danas sam samo želje ispunjavao.

Danas sa suradnikom krećemo oko devet iz Vršiča gdje je bilo još dosta slobodnih parkirnih mjesta. Idemo prema Vratcima gdje skrećemo lijevo prema ulazu u Hanzovu stazu. Ona nudi lijepo penjanje sve do vrha Male Mojstrovke. Sva osiguranja u odličnom stanju. Tu i tamo je koji ariš već odjeven u jesenske žute boje. Na vrhu smo ugodno popričali s Tinom Maze. Zatim smo se popeli i na Veliku Mojstrovku. Dolje oprezno po šljunkovitim policama do markirane staze koja nas je dovela natrag na Vršič.

Jučer od Erjavčeve koče Kopiščarovom kroz prednji prozor pa zatim grebenom na vrh. Nazad Slovenskom. Sva osiguranja su u odličnom stanju, na zadnjem dijelu do prednjeg prozora treba paziti na padanje kamenja. Na vrhu unatoč obećavajućoj prognozi s pogledima nije bilo apsolutno ništa. Ipak su oba saputnika bila vrlo zadovoljna jer su prvi put pristupili ovim putem na vrh.

Lijepa tura, osim Briceljka ostale još nisam posjetio. I mene je jučer vrijeme prevarilo i u magli na vrhu.
Ali si me natjerao razmišljati o stazi preko Lepoča jer sam planirao turu od Plešivca pa dalje po grebenu i bi prije Bedinjeg vrha skrenuo dolje pa preko Lepoča natrag do markirane staze. Negdje sam čitao da je staza udobna za hoditi.

U nedjelju na Bovški Gamsovec iz Vrat. Ujutro malo prije sedam zauzimam skoro zadnje parkirno mjesto. Gore idemo kroz Luknju pa desno prema vrhu. Na suncu je brzo postalo toplije, do vrha smo ugledali i par kozoroga. Na vrhu ugodno toplo s dosta posjetitelja. Nazad smo išli preko Sovatne gdje smo sreli nekoliko posjetitelja koji su se vraćali ili iz Kriških podova ili s drugih vrhova. Bio je krasan dan i susjedov "petnaestogodišnjak" koji se pridružio bio je oduševljen turom.

He, he Tone, već sam je neko vrijeme imao u planu, ali si me pretekao. Na Malom Jalovcu i Špici u Planji naime još nisam bio. Jedino nisam prozračio bivak.

Danas sam praktički ponovio Tonetovu zadnju turu na Jalovec. Start u sedam u Planici. Do kuće u Tamaru sam se u dobrih pola sata unatoč hladnom jutru već pošteno zagrijao. Na odvojku koji skreće prema bivaku, sustižem prvog današnjeg planinara. Svatko nastavlja u svom smjeru, ja nastavljam prema bivaku i zatim dalje prema Kotovom sedlu. Prije penjačkog dijela navučem kacigu i zatim samo još uživanje u penjanju do vrha, kad je sat otkucao točno jedanaest. Unatoč niskim temperaturama sunce je dovoljno grijalo da sam nakon trideset godina ponovno uživao na vrhu. Nizbrdo krećem istim putem, usput skočim još na Mali Jalovec, koji ima vrh samo koju dvije minute od markirane staze. Put do vrha je prilično zračan, tehnički nije previše zahtjevan. Na kraju posjetim još Špicu u Planji, koja je lijep vidikovac, do vrha je jednostavan pristup. Slijedio je samo još dug spust natrag do auta.

Lijepa, Tone, moram i ja uskoro skočiti gore. U srijedu stvarno izgleda lijepo.

Super Tone i lijepo da smo se nakon dugog vremena srećali.

Danas sam se opet uputio u KSA ovaj put prema Planjavi. S kolegom krećemo iz Jermance gdje se ujutro još našlo malo mjesta za parkiranje. Idemo stazom kroz Repov kot prema Srebrnom sedlu. U jednoj godini otkad sam bio zadnji put na ovoj stazi srećom su vrišteće crvene oznake prilično izblijedjele. Staza je naime prilično dobro slijediva i te škrabotine su potpuno suvišne. Inače staza do vrha Planjave bez posebnosti. Na vrhu dosta posjetitelja. Spust u dolinu preko Kamniškog sedla.

Izabrali smo Ponte de Ru Curto kao polazište za prekrasnu kružnu turu, gdje je na raspolaganju nekoliko besplatnih parkirališta. Hodali smo u smjeru kazaljke na satu, iako bi zbog pogleda možda bio bolji suprotni krug. Tako smo nakon prilično strme šumske staze prvo došli do jezera Federa, koje se isplati obići duž staze jer nudi prekrasne poglede. Odavde smo nastavili do Forcella Ambrizzola. Na ovom prijevoju zatim skrećemo desno prema dolje prema Forcella Rossa del Formin. Do ovog prijevoja vodi malo strmija staza, zatim slijedi spust između ogromnih balvana do šume i natrag do polazišta staze.

U 6.15 krećem iz Ravenske Kočne gdje je na parkiralištu već bilo prilično živo. Nakon otprilike sat vremena sti žem do Češke Koče i nakon gutljaja nastavljam preko sipara do ulaza prema Mlinarskom sedlu. Nastavak je lijepo penjanje, ali treba paziti da se ne pokrene kamenje jer su neke police pune šljunka. Na Mlinarskom sedlu napokon proviruje sunce gdje nastavljam lijevo preko Dugog hrpta. Skoro promašim odvojak za Štrucu i nakon nekoliko fotografija s njezina vrha nastavljam na vrh Skute. Nakon dosadnog spusta zatim se popnem još na Malu Rinku, Štajersku Rinku i na kraju još Korošku Rinku. Čekao me je samo još spust, najprije oprezno preko stepenica i užadi do staze prema Ledinama i zatim lovskom stazom natrag do auta.

Jučer na Visokoj i Srednjoj Ponci sa startom kod gornjeg Belopeškog jezera. Staza kroz šumu brzo prođe i nakon sat vremena hoda bili smo kod koče Zacchi. Od koče dalje staza se uskoro strmo penje, pomažu i čelične užadi. Na raskrižju smo za uspon odabrali lijevu stazu koja kasnije prelazi u feratu. Same čelične užadi su u odličnom stanju, ali na stazi ima dosta šljunka zbog čega je u slučaju veće grupe potrebno paziti na padajuće kamenje. Sa Visoke Ponce nastavili smo na Srednju Poncu. Nazad smo se vraćali normalnom stazom koja je prilično strma i šljunkovita tako da je potrebna znatna opreznost.

Može se parkirati na Jermanci i to sve do znaka iznad zadnjeg zavoja odakle je potom dozvoljeno samo još za spasilačke službe... Prije tjedan dana su također asfaltirali cestu tako da je lijepo prohodna.