mito3000 - Zadnje poruke

Iz Logarske do Savinjskog sedla put je bez posebnosti - osim jednog lako prelaznog snježnog polja. Na Savinjskom sedlu se u smjeru Mrzle gore odvaja put prema Mrzlemu vrhu. Put pokazuju i neki možići. Do vršne piramide greben je ponekad izložen, treba je i malo penjanja. Najbolje držati se čisto vrha grebena. Za pristup vrhu odabrao sam obilazak desno po šljunčanoj izloženoj polici. S vrha spustio sam se natrag do markiranog raskršća na Mrzlu goru pa do vrha gdje je danas bio pošten promet.

Tjedan dana šetnje po Slovaškoj smo se dovezli i do Velikih Tatera. Za polazište smo odabrali Štrbske Pleso. Odabrali smo kružnu stazu, lijepo označenu žutim markacijama. Doslovno tlakovana staza nakon sat i pol dovodi do slapa Skok. Malo iznad njega je manje jezero. Zatim nastavljamo po blažoj stazi do sljedećeg većeg jezera a zatim po malo strmijem dijelu do sedla Bystre, koje je bilo i najviša točka ture – 2314 m. Na zadnjem dijelu su lancevi u pomoć pri usponu. Zatim je slijedio spust na drugu stranu do sljedećeg jezera. Tlakovana staza počinje silaziti, koja nakon nekog vremena prelazi u malo strmiji spust. Žuta označena staza se spaja s crvenom, koja ponovno dovodi do polazišta. Za cijeli krug smo lijepo turistički trebali manje od 6 sati. Pogledi na stazi su stvarno bili nešto posebno tako da stazu svakako preporučujem.

Jučer na Visokoj i Srednjoj Ponci sa startom kod gornjeg Belopeškog jezera. Staza kroz šumu brzo prođe i nakon sat vremena hoda bili smo kod koče Zacchi. Od koče dalje staza se uskoro strmo penje, pomažu i čelične užadi. Na raskrižju smo za uspon odabrali lijevu stazu koja kasnije prelazi u feratu. Same čelične užadi su u odličnom stanju, ali na stazi ima dosta šljunka zbog čega je u slučaju veće grupe potrebno paziti na padajuće kamenje. Sa Visoke Ponce nastavili smo na Srednju Poncu. Nazad smo se vraćali normalnom stazom koja je prilično strma i šljunkovita tako da je potrebna znatna opreznost.

Može se parkirati na Jermanci i to sve do znaka iznad zadnjeg zavoja odakle je potom dozvoljeno samo još za spasilačke službe... Prije tjedan dana su također asfaltirali cestu tako da je lijepo prohodna.

Bravo Tone i ostatak ekipe. Lijepa tura i lijepe fotografije, tako da neki možemo diviti se mjestima gdje ne znam hoćemo li ikad stati.

Danas od donje teretne žičare mimo Kokrskog sedla na Grintovec. Planinarska kuća je bila još zatvorena, trebalo bi biti drugačije idući tjedan. Staza bez posebnosti, ali bilo je prilično posjetitelja. Ujutro u sedam parkiralište je već bilo prilično puno.

Uf, bravo Tone. Koliko je to visinskih metara donijelo?

Jučer iz donjeg parkirališta na Kamniško sedlo. Na putu više nema snijega, prema Brani i Planjavi još se vidi dosta. Nazad lovskom stazom preko Macesnovca, koji lijepo vodi na stazu kroz Repov kot. Lovska staza je lijepo slijediva, na nekim mjestima ima čeličnih užadi, kakav klin i također se nalazi ljestvica. Ali na nekim dijelovima je malo izložena.

je čisto uz makadamsku stazu par minuta od Zelenog roba, kad ideš prema Domžalskom domu

Nekaj današnjih utisaka s puta na Veliku planinu, koja je u ovim danima prava gozba za oči.

Hvala. Imam barem izgovor za sljedeću godinu, da ponovno posjetim ove krajeve.

U petak iz Planine Blato klasično na Debeli vrh. Šteta što je magla zakrila željeni nastavak zapadnim grebenom. Ipak lijepo vidjeti skupinu kozoroga malo pod vrhom. Pot inače bez posebnosti.

Otvorena je, danas dosta prometa

Danas od raskrižja mimo koće na Klemenči jami na vrh Krofičke. Snijega je u gornjem dijelu još malo ali ne predstavlja većih problema. Po zločestom žlabu se sa "sotrpinkom" spustimo do nastavka grebena koji nudi ugodno poplezavanje i malo borbe s rušjem do vrha Travnika. Od tamo uskoro skrenemo dolje i po strmim travama pa grušču do idiličnog pastirskog stana pod Utama.

Za neke je to bilo već više nego dovoljno. Ja sam te krajeve već prošao, pa sam još morao fotkati.

Stvarno je Robi 😀

Prošlo je već više od deset godina od mog zadnjeg posjeta Mišelj grebenu pa je bilo vrijeme da ga malo ponovim. Ovaj put u društvu skupinice našeg PD krećemo s Pokljuke glavnom stazom koja većinu planinara vodi na Triglav. Mi smo skrenuli prema Velskoj i zatim Mišelj dolini gdje smo brzo našli odcepa prema Koštrunovcu. Od vrha Koštrunovca smo se spustili ljevom travnatom klisuro pa strmim travama na vrh. Nastavili smo grebenom preko vrha Na nizkom i Mišljeve glave te ubrzo za njom skrenuli desno gdje smo strmim kamenjem stigli do markirane staze prema Doliču. Drugi dan sam skočio još Kanjavčev čop, Glava za žlebom mi nekako nije bila suđena. Spust natrag preko Velske doline.