| rozka16. 08. 2018 19:16:25 |
Već na zadnjoj turi bilo je riječi o »gospodinu« Sernio, na kojem još nisam stajala  i budući da je bio kao mamac na poziv, naravno sam zgrabila. I da, opet usred noći, ali čekala nas je, meni posebno, dooolga vožnja do Val Aupe.
Parkiramo, opremimo se i već skupljamo visine po stazi 437. Usred nekih razgovora o meni potpuno neznatom vrhu, na koji se penje lušna, kompaktna stena, dakle me naravno mami, ali time bi morala odustati od »glavnog« vrha... hmmm, dilema, dilema  i kod prelijepe koće Grauzaria pada odluka.
Idemo opipati dvojku  , pa možda još ima vremena… već znojimo i penjemo se prema sedlu Portonat, gdje malo prije vrha skrenemo desno na zanimljivu, razgibanu stazu, koju sam preimenovala u »Nobel Petra«  … Piero Nobile. Već početak, za zagrijavanje, donosi barijeru u okviru težine II. i ako prođeš preko nje, na »konju« si  , zatim preko trave i u strmi skalni uspon gdje je skala, oprimci, stopala tako odlična da vrištimo… brzo smo na vrhu Cime dai Gjai. Koća nam ravno ispod, razgledi fantastični i opet kvasi kad se s gospodarom mežikamo, koji mami i mami… silazak preko trave i zadnji blago zločest dio, gdje treba oprez, prije svega silazak negdje u dooolinu, zatim opet gore na još dva vrha (ups, zaboravila imena, na karti nisu označeni) i na zadnjem pada nova ideja… što ako bismo mi… ma, nisam bila baš uvjerena, ali budući da je staza u smjeru Sernia, krenuli smo zajedno od sedla Nuviernulis do ulaza u Torre Nuviernulis. Vlak me tamo, pa konačno odustajem od susjednog vrha i stvarno bi mi bilo žao , propuštala bih ovu "trešnju na torti" . Na početku me ponijelo u stijenje, tražili smo prolaze, pazili na slabo vidljive točkice i grlili se s odličnom skalom… na vrhu zadovoljstvo, pola zagrljaja, pola čekala kraj silaska… odlično, stvarno… oprezan silazak i lica već sjaje zadovoljstvom obavljene ture. Slijedilo voćno-slatko osvježenje i silazak do koće gdje je prijatna kava i još ćaskanje današnjeg. »Ovdje« štapovi  i još lijep šetnje do auta.
Hja, tura zaista izuzetna, lijepo penjanje, samotnost, razgledi... preporučujem
Na Torre Nuviernulis vodi, iz markirane »lakše« staze na Sernio, više mogućih pristupa. Držali smo se opisa i ulaza, gdje je na stijeni napisano, inače slabo vidljiv, početak »smjera«, koji se na blagoj izravnini račvrsti na dva moguća pristupa. Desni po opisu teži, mi smo uzeli lijevi.
Društvo, naravno odabir najplemenitijih , oba vodiča top, pomoćnica osigurala puno smijeha , midve pripravnice, mislim da smo se više nego odlično snašle, jer navodno još možemo negdje ići , ehhehee…
Još se vraćam, jer Sernio čeka, susjeda Grauzaria također…
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40
| (+3) |  | |
|
|