| LidijaJesih23. 09. 2013 18:26:58 |
Kočna Wolayersee budi se ujutro u 7.00, no, tada možeš dobiti kavu i doručak. Umivaonik, nove sanitarije, topla voda i tuš... naviknuti na naše skoro ne znaš što bi s tim komfortom počeo. http://www.wolayerseehuette-lesachtal.at/
Jučer smo se popeli na Rauchkofel (objava tamo), danas nas čeka prvak Karnijaca. Počinjemo kraj jezera prema dolinici između oba vrha, gdje smo već hodili jučer. Slijedimo oznake za Rauchkofel i Valetintörl, na vratima je i tablicama označen odcep za Hohe Warte. Odcep je i ranije, samo slabije opazan. Prije nego smo se popeli na sedlo, na desnoj je odcep za sjevernu stijen, treba pogledati malo desno dolje, na velikom balvanu je tablica. Slijedi uspon prema melišču, gdje se račvršćuju obje staze. Lijevo još malo preći melišće naša današnja staza, imenovana Prunner-Koban, starija, prvotna staza po sjevernoj stijen, ravno gore ide staza 26iger (26. lovačkog bataljuna), novija, bolje ojekleničena, ne znam koliko odstupa po zahtjevnosti jer nismo išli po njoj. Obe su označene crnom točkom na smjernicama. Na melišču pod vršnom stijenom se spajaju u jednu. Prunner-Koban stazu karakterizira dosta slobodnih penjanja, iako se na nekim dijelovima pojavi i ojeklenica. Teško ju usporediti s nekom od naših staza. Zahtjevnija je od Mrzle gore, duža od nje, iako znatno manje krušljiva. Smjer je označen žutim strelcima, sledljiva je, moguće potražiti i neki svoj prolaz, mislim da jedinice nikad ne prelazi, možda na rubu II. Zahtijeva oprez, jer je posebice prije ulaska na gornje melište povremeno posuto drobirjem, nama je dodatno put uveselilo i nekoliko cm snijega na stazi, koji nije bio pomrznuo. Bilo je sasvim dovoljno za sklisku stijen. i Prečenje melišćem do spoja s 26iger stazom bilo je snježno. Kad se staze spoje, ojeklenica se ubrzo počinje neprekidno. Staza i tamo još zahtijeva sem i tamo malo razmišljanja i traženja hvata ili stopa, ali nije baš teška. Unatoč hladnom vjetru na sjevernoj strani bilo je na južnoj toplo, pogledi s vrha pa predivni. Vršaci mi slabo poznati, neki poznati posred, daleko otraga i Očak, pa Viš i Montaž, ovdje bliže od poznatih samo Peralba. Za više još nije bilo prilike... Nakon punjenja duše i listova spustimo se južnim melišćima i pređemo do koće Marinelli koja ništa nije počivala, nego je bila u sunčanom popodnevu puno zasebena, zatim po stazi mimo sirane Morareeti direktno po stepenicama u čekajući autobus. Prelepa dvodnevna tura PD Medvode, 13 nas je bilo, krajevi kamo vuče i vući će srce.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22
| (+2) |  | |
|
|