Popis foruma / Slovenija / Karnijske Alpe / Cima dai Gjai / Stranica 1

Cima dai Gjai

Ispis

triglavski24. 08. 2009 19:09:19

Izhodište nešto iznad doline Aupa za koću Grauzaria bilo je malo prije 8:00 skoro prazno. Kroz ugodan borov i viši bukvi šum išlo je baš lijepo; više sunce već dobro grijalo, ali su se na nebu pojavili oblaci, tako da nije bilo pretoplo. Odmah ispod koće skrenuli smo lijevo na stazu 444 koja vodi na sedlo Portonat. Iako je staza dosta šljunčana, išlo je prilično dobro. Nešto ispod sedla skrenuli smo desno gdje počinje plezalna staza Piero Nobile, uređena 2005., pa zato nije uvučena na nekim novijim kartama Tabacco. Pa neki nitkov uklonio je i pločicu s imenom staze; 9. lipnja još bila tu. Treba popeti neke prve metre, zatim slijedi travnata greben koja vodi do najtežeg dijela gdje treba oko 30 metara II; zatim držimo širu klisušinu uglavnom I. Smjer označen crvenim točkama. Brzo smo na razglednom vrhu; naravno u prvom planu južno Creta Grauzaria sjeverozapadno Sernio, oba imaju vrhove u maglama koje kasnije nestanu. Na vrhu gdje je ove godine upisano oko 20 ljudi a prebrojani svi Slovenci od 2006. (12), zadržimo se dobro sat. Silazak na sjevernu stranu gdje je znatno lakše; samo neki klisur traži opreza. Iako na prvi pogled neprolazno područje ima baš lijepa prolaza, ponegdje čak po travi. Mana je samo u tome što se mora spustiti na neki prijevoj s kojeg slijedi još malo uspona, zatim samo dolje na sedlo Nuviernulis gdje se staza završava. Silazimo tj. blago se penjemo još na sedlo Foran da la Gialine; slijedi silazak do koće Grauzaria gdje više nisu tako ljubazni kao prošle godine (porcija tjestenine bila vrlo skromna), pa brzo u dolinu i kući.

Cima dai Gjai planinca smo namjeravali posjetiti na povratku

Cima dai Gjai čak i silazak je zahtijevao malo penjanja

Cima dai Gjai iako smo silazili, morali smo tudi gore

Cima dai Gjai jedna takva na drugoj strani je ukradena

Cima dai Gjai ondje otraga lijevo gore smo bili

Cima dai Gjai ovdje su znali iskoristiti europska sredstva za obnovu

Bojan_A24. 08. 2009 21:12:06

Lijepo! Triglavski, tvoja izvješća su stvarno super!

triglavski24. 08. 2009 21:17:36

Točno matta, U i J su na tipkovnici prilično blizu, tako da... nisam pazio (nadam se da će Rok popraviti); sicer sam o ovoj gori prošle godine pisao na Ekarjevom forumu 19.7., tada sam išao u obrnutom smjeru i vrv sam koristio, pa i lijep produžetak sam tada napravio, danas ga čak nismo ponijeli sa sobom. Hvala, tura je inače kratka (oko 3 sata do vrha) ali slatka onoliko.
Tu ploču je očito netko ukrao jer su vijci odbijeni; šteta što smo zaboravili pitati u koći.

IgorZlodej1. 09. 2012 21:35:43

Iz sela Grauzaria po stazi 444 oznaka E.E na sedlo Portonat, zatim uspon na vrh Crete Grauzarie i silazak natrag na Portonat, te dolje prema koći Grauzaria, ali do koće nisam došao jer sam ranije skrenuo gore na put Piero Nobile i popeo se na Cimo dai Gjai, silazio na sedlo Nuviernulis i po stazi 419 u dolinu Glagno i natrag na polazište. Po duljini vrlo prestižna tura.

početak puta Piero Nobile na Cimu dai Gjai

prvi most, uslijedilo ih je još nekoliko

od zaselka Moggessa bilo je još 300 visinskih metara da sam mogao sići u selo Grauzario

(+10)

Volk2. 09. 2012 10:57:44

Prestižna u svakom pogledu. nasmeh

(+1)

miri2. 09. 2012 12:34:17

10. slika: tko ili što je staro? velik nasmeh

(+4)

slamca2. 09. 2012 20:02:02

Pa, odgovor je na sljedećoj slici nasmeh

(+2)

rozka16. 08. 2018 19:16:25

Već na zadnjoj turi bilo je riječi o »gospodinu« Sernio, na kojem još nisam stajala zadrega

i budući da je bio kao mamac na poziv, naravno sam zgrabila. I da, opet usred noći, ali čekala nas je, meni posebno, dooolga vožnja do Val Aupe.
Parkiramo, opremimo se i već skupljamo visine po stazi 437. Usred nekih razgovora o meni potpuno neznatom vrhu, na koji se penje lušna, kompaktna stena, dakle me naravno mami, ali time bi morala odustati od »glavnog« vrha... hmmm, dilema, dilema zmeden

i kod prelijepe koće Grauzaria pada odluka.
Idemo opipati dvojku mežikanje

, pa možda još ima vremena… već znojimo i penjemo se prema sedlu Portonat, gdje malo prije vrha skrenemo desno na zanimljivu, razgibanu stazu, koju sam preimenovala u »Nobel Petra« velik nasmeh

… Piero Nobile. Već početak, za zagrijavanje, donosi barijeru u okviru težine II. i ako prođeš preko nje, na »konju« si nasmeh

, zatim preko trave i u strmi skalni uspon gdje je skala, oprimci, stopala tako odlična da vrištimo… brzo smo na vrhu Cime dai Gjai. Koća nam ravno ispod, razgledi fantastični i opet kvasi kad se s gospodarom mežikamo, koji mami i mami… silazak preko trave i zadnji blago zločest dio, gdje treba oprez, prije svega silazak negdje u dooolinu, zatim opet gore na još dva vrha (ups, zaboravila imena, na karti nisu označeni) i na zadnjem pada nova ideja… što ako bismo mi… ma, nisam bila baš uvjerena, ali budući da je staza u smjeru Sernia, krenuli smo zajedno od sedla Nuviernulis do ulaza u Torre Nuviernulis. Vlak me tamo, pa konačno odustajem od susjednog vrha i stvarno bi mi bilo žao mežikanje

, propuštala bih ovu "trešnju na torti" nasmeh

. Na početku me ponijelo u stijenje, tražili smo prolaze, pazili na slabo vidljive točkice i grlili se s odličnom skalom… na vrhu zadovoljstvo, pola zagrljaja, pola čekala kraj silaska… odlično, stvarno… oprezan silazak i lica već sjaje zadovoljstvom obavljene ture. Slijedilo voćno-slatko osvježenje i silazak do koće gdje je prijatna kava i još ćaskanje današnjeg. »Ovdje« štapovi jezik

i još lijep šetnje do auta.
Hja, tura zaista izuzetna, lijepo penjanje, samotnost, razgledi... preporučujem nasmeh

Na Torre Nuviernulis vodi, iz markirane »lakše« staze na Sernio, više mogućih pristupa. Držali smo se opisa i ulaza, gdje je na stijeni napisano, inače slabo vidljiv, početak »smjera«, koji se na blagoj izravnini račvrsti na dva moguća pristupa. Desni po opisu teži, mi smo uzeli lijevi.

Društvo, naravno odabir najplemenitijih velik nasmeh

, oba vodiča top, pomoćnica osigurala puno smijeha mežikanje

, midve pripravnice, mislim da smo se više nego odlično snašle, jer navodno još možemo negdje ići jezik

, ehhehee…
Još se vraćam, jer Sernio čeka, susjeda Grauzaria također…

Razgled da se zaustaviš... Cima dell Sfinge i Dima dai Gjai

Nobel Peter se stvarno istaknuo s čudesno provedenim prečenjem

Samo tko se ističe i tko ima kapu u ovoj vrućini, hehehe

(+3)

turbo16. 08. 2018 19:33:52

Bravo, čudovito nasmeh

rozka16. 08. 2018 19:56:39

Hvala "turbo"... sama znaš da su ti krajevi stvarno "zavođivi" nasmeh

turbo17. 08. 2020 16:44:29

Nedjelja, 16.8.2020

Do raskrižja ispod koće Rifugio Grauzaria staza mi je išla odlično ispod nog, odande do početka staze Piero Nobile malo manje, jer se doslovno rušila pod đonom. Budući da sam već treći put jurio prema Portonatu, znao sam što me čeka, pa manje strašno nego prvi i drugi put. Na ulazu glasno uzdahnuo kad vidio da je početni skok mokar, zatim još jednom jer mi se činio zahtjevniji nego prije godine dana kad sam ga prvi put bliže pogledao. Pogledao gdje stati i što zgrabiti i već preko. Preko lakšeg travnatog terena do stijene koja je ključna, najteži dio ture. Počeo desno i preko izloženog terena popeo lijevo gdje nastavio po klisuri koja se više spljoštio. Penjanje po čvrstoj stijeni bilo uživanje, prebrzo gotovo. Pogleda nisam imao, uskoro nakon ulaza oblaci i magle omotali okolne vrhove, tako i na predvrhu s kojeg pogled jedva do glavnog. Nakon kraćeg odmora krenuo silazak, manje zahtjevan od uspona, samo nekoliko puta malo pomogao rukama, ostatak lako pješice. Usput zakoračio još na Cimu del Lavinale tik uz stazu ili malo iznad. Na sedlu Forca Nuviernulis ušao na sunce, tamo uživao razgleda u dolinu prema Paularu dok su okolne vrhove još skrivale oblake. Staza do koće bila poznata, brzo savladao, tamo iznenađenje. Znao da koća ljeti ima dosta posjeta, mnogi dođu samo na ručak, ali ovakvu gužvu nisam očekivao. Upravitelj rekao ulaz u koću zabranjen, poslužuju samo vani. Tamo sve stolice zauzete, neke na stubicima s tanjurom u krilu. Sam sjedio kraj i čekao do radlera. Ne može se ne nazdravit nakon takve ture, mislio sam. Nakon osvježenja u obližnjoj kadici obavio ostatak silaska koji je bio kratkog daha. Zadovoljstvo nad turu ne, taj je dužeg daha, prekrasan sjećanje do kraja mojih dana nasmeh

http://tubojan.blogspot.com/2020/08/cima-dai-gjai-sentiero-alpinistico.html

(+11)

miri17. 08. 2020 17:31:21

Zadnji stavak mi se sviđa. (blog)

(+2)

funnyboy17. 08. 2020 17:49:32

Lijepo, kao uvijek nasmeh

(+2)

turbo17. 08. 2020 18:08:04

Hvala oboma nasmeh

2061alessio17. 08. 2020 19:08:08

Bravo, Bojan mežikanje

turbo17. 08. 2020 19:15:30

O, Alessio, hvala! Čekam kraj "ferragosto", zatim malo u Zapadne Julijce, skoro ih ne poznam više mežikanje

Tada će stvarno biti krajnje vrijeme za Moretti alla spina ili slično velik nasmeh

(+1)

Majdag17. 08. 2020 19:46:25

Želje i vrijeme, lijepa misao napisao si, Bojan, tako je.. nasmeh

(+1)

turbo17. 08. 2020 19:54:36

Majda, hvala nasmeh

Mcgiver17. 08. 2020 21:54:18

turbo, lijepo ti to hodaš i još ljepše pišeš... nasmeh

(+1)

turbo17. 08. 2020 22:35:53

Hvala, trudim se doživljeno preliti u blog, jednom manje, drugi put uspješnije... nasmeh

(+1)

bagi23. 06. 2022 11:29:57

Oznaku za *Sentiero Piero Nobile* sam već više puta primijetio po povratku s Monte Sernia i brzo se našla na popisu želja. Pot je novije datuma, jer su je otvorili tek 2005. Najviša točka je Cima dai Gjai koja se gotovo okomito uzdiže nad koćom Rif. Grauzaria. Bit pote nije u tom vrhu, nego u okruženju gdje prolazi i zahtjevnosti koju traži od posjetitelja. Sve ide po prirodnim prolazima u okviru dvojke s dobrim hvatovima i kvalitetnim stepenicama. Nema nikakvih zaštita, klinova ili umjetnih stopa.

Ove godine smo uzeli cijeli vikend za istraživanje ovih krajeva i pot Sentiero Piero Nobile konačno je došla na red. Prespavali smo u koći Grauzaria, pa smo se je uhvatili u smjeru kazaljke sata. Po mom mišljenju to je i jedini preporučljivi smjer jer se poteškoće stupnjavaju baš u prvom dijelu. U suprotnom smjeru bi spust kroz najteže dijelove bio priča za sebe.

Prvo smo se popeli stazom 444 prema sedlu Portonat. U gornjoj trećini grape desno se odvaja smjer za Piero Nobile i odmah pokazuje zube. Na početku treba preći nekoliko metara visoki skok sa slabim hvatovima. Tko već tu ima sumnje neka se vrati. U nastavku uskoro treba preći mnogo zahtjevniju, nekoliko desetaka metara visoku stijen. Smjer je dobro označen crvenim točkama, izloženost prilično velika. Više se teren poravna i zahtjevnost pada s tim. Do Cime dai Gjai nije daleko i brzo smo bili na vrhu.

Spust je lakši, ali potpuno jednostavan ipak nije. Mnogo gdje treba prihvatiti za stijen i uključiti punu mjeru opreza. Ipak se težina ne može usporediti s usponom. Brzo smo sišli na sedlo Forca Nuviernulis i nastavili prema još jednom sedlu, Foran da la Gialine. Tamo smo skrenuli lijevo prema oba vrha Monte Flop s ciljem napraviti kružnu rutu. Ta nam je odlično uspjela jer u donjem dijelu ide u dubokoj sjenki drveća. Na tako vruć dan to je bilo pohvalno. Silazili smo do glavne ceste i nekako smo se popeli još 100 m do parkirališta. Al' što bi to, sve zajedno napravili smo super turu velik nasmeh

. Više u foto priči...