| katty28. 02. 2017 19:58:15 |
Često se dogodi da ti se neki vrh utisne u sjećanje. I tu ostane. Kao pisana riječ na papiru, kao neka želja djece koja pišu Miklavžu za poklon, na koji čekaju cijelu godinu. I tako je kod mene pri odabiru tura. Vrha, neposjećenih, skrivenih. Pažljivo čuvanih. I takve, upakirane kao neka posebna čokolada, štedimo. Za kad ponestane ideja... za kad tijelo "nalaže" min.1000m uspona, s usponom koji zahtijeva najmanje 3h hoda... naravno u jednom smjeru.
Plan se promijenio u zadnjim satima. Iz Italije smo prešle u Sloveniju, ali ipak blizu granice. Kasnije smo shvatile da smo se zapravo baš dobro odlučile, jer smo premašile tu prevladanu visinu 900m.Vrijedno, svake minute, svakog koraka, svakog daha.
Jezero Jasna u Kranjskoj Gori odmara. Samo oni iznad nje već su obojeni žuto, tako smireni su bili, spremni za nove posjetitelje. Jasna ih još nije imala, bila je ipak rana ura. Samo tu i tamo netko koji je prošao brzo, prema Vršiču naravno. Nismo se osvrnule, radije smo krenule novoj avanturi. Planinarske table iznad Pišnice nas usmjeravaju. Prvo uz nju, zatim iznad nje. Promatrale smo se, čuvale jedna drugu. Uz znakove proljeća, od mačica, brezanja, do mačica, ravnomjerno smo se penjale. I više puta uzdisale, oduševljene okolinom, pjevanjem ptica, proljećem koje se nezadrživo približava. Sve obližnje vidikovce smo pogledale, jer svaki otkriva nešto novo. Ljepšeg, tajanstvenog, neistraženog. Toplo je, zbog sunčevih zraka snježni pahuljci na drveću padaju kao kasnojesensko lišće. Cijelo vrijeme osjećaj da nas netko prati. Ne, same smo se borile sa snježnim podlogom. U donjem dijelu ga nema puno, više ga ima više. Da je nedjelja, osjeti se po dolinskoj buci, vrevi na obližnjoj skijaškoj stazi. Kao što i treba, prati nas glazba. Dolinska je bila, prilično smetajuća također. Ali nismo se dali smetati, ravnomjerno smo se penjale. Posebno uživale. Iznad jedne od šljunčanih grapa strmina visi nad nama, nešto niže od oznake za Bedančev dom. Baš se uspravlja. Polako se penjemo, hod je lakši ako napravim korake sprijeda. Oni uzimaju malo energije, vremena. Ali imamo ga na pretek, jer nam je važnije da uživamo cijelo vrijeme. Dani za uživanje sad su već tako dugi da ih treba iskoristiti u punom opsegu. Podloga pod novopadnutim snijegom je na mjestima ledena, zato smo oprezne, osobito gdje je veća opasnost od klizanja niz strmu padinu. Budući da strmina ne jenjava, a iznad nas samo greben, pitamo se samo gdje je Mojčin dom. Ali činjenica je da do njega treba puno više hoda, jer je u snijegu mnogo vremenski zahtjevniji, naravno i zahtjevan i zahtijeva puno više volje i kondicije nego inače. I istovremeno je i iscrpljujući. Vjerojatno je lijepa subota privukla na Ciprnik prilično posjetitelja, bilo je lijepo i široko izgaženo. Pogledi, široki su, otkrivaju više staza, meni nepoznatih. Od Špika i Kurjeg vrha, do Prisanka. Također smo provirile u Karavanke, i preko njih na drugu stranu, do Dobrača i još dalje su pogledi išli. Mnogo planinskog svijeta mi je još nepoznat, naravno se radujem otkrivanju i upoznavanju novih staza. Očima procjenjujemo da ima snijega oko 30cm, na mjestima malo više. Novopadnutog malo, možda 10cm. Odjednom se iznad glava pojavi stara zgrada, stalno zatvoreni Dom na Vitrancu. Kome je sad namijenjen, me ne zanima. Ali šteta je što leži na ovoj izuzetnoj lokaciji i kvari inače okolno, možda bajkovito idilu. Kao prave planinarke upisujemo se u planinarsku knjigu. Ne mogu se načuditi činjenici da je ove godine ovdje bilo samo oko 20 ljudi. Vjerojatno činjenica da je do ovdje iz svake polazne točke najmanje 2h hoda kriva za tako skroman posjet. Ali istina je i to da se mnogi u takve knjige uopće ne upisuju, pa nitko ne zna stvarno stanje o posjetima ove točke. Šteta, jer se samo za posjet Mojčinom domu na Vitrancu isplati potruditi. Sve više mi se čini da su najljepše one staze, ture koje nas pošteno "ismore". Kod kojih srce pošteno diše, mišići pošteno rade. Takve se nakon gotove ture uvijek lijepo pamtimo, jer za njihove vrhove treba se dosta potruditi. Tri djevojke smo si pravile društvo kod doma, jedna redovitija posjetiteljica ovih krajeva. I upravo ona nam daje super informacije u kojem smjeru sići u dolinu da nam bude lakše. Prošle smo mimo stare jednosjedalice, po stopama posjetitelja iz prethodnog dana. Bilo je tako smireno, mirno. I super, jer smo bile svjedoci izuzetnog prirodnog fenomena. Rijetkog, zato toliko vrijednijeg. Imale smo priliku promatrati prilično širok i velik sunčani pas. Čudesno, nezaboravno iskustvo. Među zasneženim smrekama koje stvaraju zanimljive oblike, sručenim drvećem, suhim vihorima i macesnima smo hodile, sve do Vitranca i dalje. Blage uspone i padine savladavale smo kao ništa, samo na jednom mjestu uslijedio je solidan 10m spust. Zatim opet strmina koja do vrha ne popušta. Hvala bogu da nam pomažu čelične užadi, inače je većina pod snježnim pokrivačem, njihova upotreba olakšava savladavanje strmine i staze bez koraka koje lako učvrstim u snježnu podlogu svojim zimskim čizmama. Zadnjih 15 min je naporno, već pomalo mučno. Ali i te smo savladale i neizmjerno smo se veselile što smo dosegle 1745m visoki Ciprnik, inače fenomenalan razglednik nad Tamarom. I ponosne smo na taj uspjeh, jer je ovaj put bilo pomalo naporno. Zbog snijega, naravno. Ali gdje ima volje, tu ima i puta. Već smo više puta i vjerojatno ćemo još više puta doživjeti to. Vrh dijelimo još s dva mladca, turni skijaši su, zapravo jedan je čak donio i dasku. Oduševljeni, kao i mi, ponuđenim pogledima. Nismo se previše zadržavale, napravile nekoliko fotografija i polako, oprezno i odlučno se vraćale prema dolini. Istovremeno uživajući u ponuđenom koji se širio pred nama. Zaslužena užina pred domom nam je dala nove snage, pa je hod prema Kranjskoj Gori bio suvereaniji. Nismo se vraćale istim putem, silazile smo prema skijaškom području Vitranc gdje će za tjedan dana biti svjetski kup. Nažalost staza iznad Bedančeva doma koja vodi do jezera Jasna nije bila izgažena, pa smo se uz i po skijaškom području - u međuvremenu su staze već zatvorili - približavale turistički vrlo prometnoj Kranjskoj Gori. Gdje nas je dočekala potrebna i ukusna kava.
Dakle, opet sam zaključila jedan vrh na popisu. Ali on, umjesto da se smanjuje ili skraćuje, samo se povećava ili produžuje.
Život je lijep ako ga živiš   š
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 1617
 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63
| (+7) |  | |
|
|