| GITA3. 04. 2020 22:43:56 |
Pozdravljeni moji dragi suforumaši!
Ne znam kako je s vama, ali ja ovaj forum stvarno volim. I baš tužno i teško gledam i čitam kako se teme, jedna za drugom, dan za danom smeću… s optužbama, ismijavanjem, podrugivanjem, hvalisanjem itd... Slično kao što je napisao @funnyboy... rijetko se oglašavam u takvim debatama, ovaj put ipak...
Za razliku od nekih, meni ni na pamet ne pada da se žalim jer mi nije dopušteno izaći iz matične općine ili da kršim spomenuti odluku. Posebno ne zbog onih koji su u ovom trenutku u beskrajno lošijem položaju od mene. Mislim prije svega na zdravstvene radnike, trgovce, pripadnike civilne zaštite, sve zaposlene u poduzećima koja nastavljaju raditi. Oni su oni koji su svakodnevno izloženi mogućnosti zaraze, posljedično i njihove obitelji. To su prave brige!!! Ne pa to da trenutno ne možemo na Viševnik ili bilo gdje drugdje. I da će nam možda zbog toga pasti kondicija, da će nam se pogoršati vrijeme uspona itd... I istovremeno mi ne pada na pamet da budem zavidna onima koji žive u "planinskijim" općinama... Čak i da sam živjela tamo, ne bih se upuštala u visokogorje, niti na zatvorene planinske staze... vjerojatno ne treba objašnjavati zašto ne. Malo više empatije u ovo vrijeme mnogima ne bi škodilo. U zemlju bih se zarila od srama da bih zbog vlastitog ega i posljedično moguće nesreče (znamo da se događaju i najboljima) zauzela postelju na intenzivnoj njezi nekome tko se zarazio virusom i je u kritičnom stanju. I dodatno opteretila spasitelje, liječnike i ostalo medicinsko osoblje...
Razumijem osjećaj potrebe za kretanjem jer ga i sama točno osjećam... i ako stvarno ide samo o potrebi za kretanjem, pitam vas... znate li razne stazice koje imate možda nekoliko stotina metara iza kuće? Možda ne vode na dvije tisućice, možda vam nitko neće pljeskati i čestitati za hodanje po njima i stiskati lajkovima, ali vjerujte, zadovoljavaju potrebu za kretanjem. Malo mi je neugodno priznati, ali ja sam Ljubljančica od rođenja. Zadnjih četvrt stoljeća živim "lučaj" od Šentvida (iznad Ljubljane). Ali u životu do danas još nisam bila na Šentviškom brijegu. Danas prvi put. Početak jedne stazice je recimo 200 metara iza kuće. Prekrasnu trasu smo prošli i stvarno se nisam mogla načuditi kako lijep svijet imam gotovo pred kućnim dvorištem. Ili jučer... prilično dugu šetnju (skoro 13 km) napravili smo uz Savu... čudesna staza! Za sličnu smo prije dobrih dvije godine vozili skoro 200 km daleko do polazišta...
I ja ne mogu mnogo gdje želim. Ni u blizanske Polhograjce ne. Pješice bih mogla doći za manje od sata, ali što kad bih se uskoro našla u susjednoj općini. Ili primjer Šmarne gore... Beskonačno je volim, gotovo pred nosom, ali što kad smo prije dva dana, kad smo je zaobišli na Puti slobode da izbjegnemo vrh, utvrdili da smo usput zakoračili malo u općinu Vodice i malo u općinu Medvode...  ... Ups, više nećemo...
Uh, vjerujem da sam već preduga i da mnogi nisu došli do kraja ovog pisanja... ali ipak... u svakoj, čak i najgorioj stvari, nađe se nešto dobro! Pronađimo to! Budimo zahvalni na onome što imamo umjesto da tugujemo za onim što nemamo! Istražimo našu bliskiju okolicu i otkrijmo nešto lijepog što dosad nismo poznavali! Veselimo se što smo (za sada) zdravi. Zbog svih koji u ovim danima moraju, poštujmo odluke i zabrane, a ne kršimo ih u podrugivanju njima... I za ime Boga, očuvajmo ovaj forum prijateljskim i čitljivim... zbog nas svih koji tu tražimo informacije i zbog oba administratora koji ga (su)stvaraju...
Sretno vam želim i ostanite zdravi! Planine će pričekati!
| (+19) |  | |
|
|