Ne čudim se. Al Ervin Hladnik Milharčič vrlo lijepo je u riječi stavio te i takve ludosti u Dnevniku.
Ervin Hladnik Milharčič, Dnevnik.
U ponedjeljak dopodne sam biciklom gurao u brdo na Kongresnom trgu u Ljubljani i kod Slovenske ceste ugledao poznanika koji disciplinirano staja na kraju kraće vrste.
„Što nude?“ pitao sam. „Došao sam po treći dozu.“ Ispred njega nije bilo više od deset ili dvanaest ljudi. Ušao sam u vrstu i i ja čekao. Zadovoljan što stojim s jasnim ciljem pred sobom.
Sjetio sam se pokojnog Jurija Gustinčiča koji mi je pričao kako je bilo krajem tridesetih prošlog stoljeća u Moskvi. U državi je zbog fantastične ekonomske politike u rukama diletantskih često došlo do manjka najnužnijih osnovnih potrepština. Kad je njegova mama primijetila vrstu pred trgovinom, stała je uz njih i tek kad je osigurala mjesto pitala što prodaju. Kad je robe nestalo, vlasti su požurile optužiti stanovništvo da su oni krivi za prazne police jer su upali u potrošačku mentalnost i pohlepno kupuju nužne stvari. Dijalektički materijalisti na vlasti odbacivali su s gnusom ideju da se u tim okolnostima potrošništvo može razviti samo kao mentalnost, ne praksa. Već sam vidio logor za prevspitanje.
Tamo pod platnama s žutilim listovima svanulo mi je da sam potpuno pogrešno shvatio Sloveniju. Vidio sam je samo kao ono što nije. Stalno slušam prigovore da ne živimo u liberalnoj demokraciji, al diktatura to nije. Europa to nije. Nešto srednjoeuropski mračno što podsjeća na srednji Balkan, al srednja Europa nije. Zapadna nije. Balkan ni. Ni država, samo administrativna jedinica. Bez države. Sve manje poštovanja građanskih prava, ljudska su ograđena bodljikavom žicom, u krajnjoj posljedici ni demokracije nema. Lijepa slika. Al politički sustavi se ne definiraju po tome što nisu, nego što jesu.
Što je? Zemlja u kojoj život određuju strogi ukrepi koji vrijede samo jedan dan jer su preko noći doneseni suprotni. Između sastavljen popis iznimki duži od popisa ljudi za koje ukrepi vrijede. Rezultat transparentan. Nitko nikad ne zna koji ukrep u kojem trenutku važi. Zdravstvo na rubu sloma, pa kupujemo tenkove. Svi građani stalno u prekršaju. Logično da ih vlast krivi za sve što nije u redu i protiv njih donese odgovarajuće ukrepe. Građani krivi za sve, pa kolektivno kažnjeni. Političkom sustavu koji tako funkcionira reklo se stalinizam. Nema potrebe kovati nova imena.
Stalinizam objašnjava zašto sadašnji premijer i drugovi pri svakoj prilici govore o komunizmu, komunistima i njihovom vremenu. To je njihovo vrijeme. Nijedno drugo ne razumiju. Jer su po prirodi skloni ekstremima, modeliraju se po njegovoj najekstremnijoj varijanti. Inače se ne da objasniti njihovo djelovanje. Neke sitnice djelovanja u krizi. Propisuju kirurške maske obvezne u javnosti. Al maski nigdje nema u zemlji. Pa ipak obvezne. Udarničko domaće znanje ih napravi od papirnatih maramica i gumica. Neupotrebljive al još uvijek obvezne. Kad dovoljno dođu iz prijateljske Kine, samo preporučene. Ukjrep govori o cijepljenju za sve. Al nema cjepiva. Kad cjepivo ima, njegovi ljekoviti i štetni učinci se mijenjaju tjedan po tjedan. Kad cjepiva previše, nitko neće. Pa pred zdravstvenim domovima duge vrste i beskrajna loša volja. Vladin nobelovac za medicinu utvrđuje da su krive javne zdravstvene domove, ne loša koordinacija cijepljenja koju sam vodi. Tako su se stalinizmi iz stanovništva ismijavali.
Slučajnosti? Ne. To je sustav. Prošli tjedan Slovenija dosegla prvo mjesto svijetu po zaraženima na milijun stanovnika. Najavljena sudbinska sjednica političkog vodstva i konferencija za tisak najviših predstavnika naroda. Kriza! Ministar zdravstva zahtjeva radikalne ukrepe, zatvaranje zemlje i željeznu pest protiv nediscipliniranih građana. Ništa manje ili odjava. Najodgovorniji neka objasne.
Od ukrepa ništa, samo propaganda. Ni vodstvo nije na konferenciji. Ministar zdravstva došao sam braniti vladu koja nije usvojila ukrepe koje je sam tražio.
Tako je radio Josip Visarionovič Stalin, izumitelj stalinizma. Na sastancima najvišeg tijela SSSR-a zahtijevao raspravu o svojim ukrepima i glasanje. Tu i tamo netko glasao protiv. Stalin mu naredio da provede ukrep. Tek kad nezadovoljnik provede, otišao u gulag. Ministar zdravstva može smireno tražiti status žrtve prethodnog režima.
Vladi se može zamjeriti mnogo. Nitko al ne smije reći da je nekonzistentna. Djeluje po planu i kažnjava svaki odmak od linije. Njeni stariji kadrovi na najodgovornijim mjestima svi po redu okorjeli partijci. Mladi kadrovi potomci okorjelih partijaca. Partijska linija vodi samo u jednom smjeru. Na istok. Poljskoj vlada upravo obećala bratsku pomoć u izgradnji berlinskog zida protiv Bjelorusije.
Pred nama samo Karpati. Ove godine Slovenija konačno postala samostalna država koja suvereno odlučuje o svojoj prošlosti.