Pismo i slike B. Lunežnika:
Pa vratio sam se... 4 dana usred epidemije "najsmrtonosnijeg virusa" proveo sam u bolnici u mb (operacija na kičmi), i nisam mogao ne prošetati se već prvi dan okolo, i uvjeriti se vlastitim očima kako izgleda to "opsesivno stanje" u slo bolnicama koje vam mediji prikazuju. Al jbg, nisam bio svjedok ničemu takvu, baš suprotno, i to jednostavno moram podijeliti: Prvo, na kontrolnoj točki, sjedi 5 zdravih radnika za stolom na hodniku, lijepo ćaskaju, smiju se, uz to čeka 2 pacijenta, osim toga hodnik PRAZAN(šator vani pred kontrolnu točku apsolutno prazan). Onda se još malo prošetam po većinom praznim hodnicima, praznim čekaonicama, radnim prostorima, idem u toranj, ista priča!(nažalost sve nisam uspio slikati, al sljedeći put). Dva odjela potpuno zatvorena, zaključana, nikog živog, niti jednog pacijenta niti liječnika, prošetam još po dva odjela gdje se vidi uglavnom samo napola prazne sobe! Ukratko, grad duhova... Onda na odjelu gdje sam primljen pitam sestru zašto su 2 odjela zatvorena (kad bi trebalo biti takva gužva prostora), odgovor da se i one pitaju, al jednostavno ne žele reći, i da su neke premjestili, neke poslali kući.